Na početku misnog slavlja nadbiskup Križić, izrazivši radost što će biti zaređeno pet novih službenika Crkve, pozdravio je svećenike u koncelebraciji, redovnike i redovnice, bogoslove, ređenike i njihove obitelji. Istaknuvši da Crkva današnje ređenike doživljava kao istinski dar, nadbiskup je rekao: „Mi uistinu znamo da ovaj dar treba njegovati i čuvati“, te dodao kako će svi prisutni moliti za njih da milost koju su primili nikada ne ishlapi, nego uvijek raste.
U slavlju je sudjelovalo više od pedeset svećenika, predvođenih nadbiskupom Križićem, nadbiskupom u miru Marinom Barišićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Sinišom Balajićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem, pastoralnim vikarom don Edvardom Pundom te odgojiteljima i magistrima bogoslova, koji su pred nadbiskupom posvjedočili da su kandidati prikladni za đakonsku službu.
Liturgijsko pjevanje animirali su udruženi katedralni zborovi župe sv. Lovre pod ravnanjem Vinka Buble, uz orguljašku pratnju Marina Ugrine, dok su bogoslovi ministrirali. Prije homilije ređenici su glasno izrekli svoj „Evo me“ Gospodinu, a potom su, odgovarajući na pitanja o dužnostima đakonata, u ruke nadbiskupa dali obećanje poslušnosti i poštovanja nadbiskupu i njegovim nasljednicima te redovničkim poglavarima.
U homiliji je nadbiskup Križić izrazio radost i zahvalnost zbog dara novih službenika Crkve, podsjetivši da đakonsko ređenje „nije samo korak prema svećeništvu, već sakramentalni poziv na trajno služenje Kristu i njegovoj Crkvi u vjernosti, poniznosti i ljubavi“. Govorio je o pozivu na vjernost u svijetu koji bježi od obveza, istaknuvši da novozaređeni ne obećavaju samo poslušnost svojim ordinarijima, nego dublju vjernost – Kristu, Crkvi i ljudima kojima će služiti.
Zatim je protumačio trostruku službu đakona: službu riječi, oltara i ljubavi. Naglasio je da đakon mora svjedočiti evanđelje vlastitim životom, da služenje oltaru zahtijeva „najdublju poniznost“, te dodao kako služba ljubavi znači biti blizak onima na rubu društva, siromašnima i zaboravljenima. „Budite đakoni milosrđa, đakoni koji znaju slušati, tješiti i donositi Kristovu blizinu“, poručio je nadbiskup.
Govoreći o vrijednosti služenja, mons. Križić naglasio je da je u Božjoj logici sluga najveći jer služenje nije poniženje, nego put prema istinskoj veličini. „Biti đakon znači kleknuti pred čovjeka i gledati ga odozdo, ne odozgo; ne zato što je on veći od tebe, nego zato što u njemu vidiš Krista“, rekao je.
Osvrnuo se i na odlomak iz Djela apostolskih koji opisuje nastanak đakonske službe, istaknuvši da Crkva nije bez problema, ali da „svetost Crkve jest u tome što ne zatvara oči pred problemima, nego traži rješenja u Duhu Svetom“. Pojasnio je da đakonska služba nije manje vrijedna od apostolske, nego jednako potrebna jer „riječ i djelo idu zajedno“. Za đakona, rekao je, nisu presudne organizacijske sposobnosti, nego duhovna snaga: „Za tu se službu ne može izabrati bilo koga – biraju se oni koji su puni Duha Svetoga.“
Nadbiskup je dodao da Crkva raste ljubavlju i služenjem, a ne samo propovijedanjem, podsjetivši da Isus nije ostavio samo Euharistiju, nego i čin pranja nogu, koji „jamči njegovu prisutnost među nama“. Posebno je naglasio: „Služenje nikada ne prlja ruke, a uvijek čisti srce“, pozvavši đakone da budu živi znak Crkve koja služi, jer je služenje znak punih ruku.
Na završetku homilije nadbiskup je ređenicima poručio: „Dragi ređenici, danas postajete znakovi onoga što Crkva jest po svojoj naravi – služiteljica čovječanstvu, znak Božje blizine u svijetu.“ Poželio im je da budu vjerni u malome i povjerio ih zagovoru Blažene Djevice Marije, ponizne službenice Gospodnje, te svetih đakona koji su svojim životom svjedočili ljubav prema Crkvi.
Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom podijelio kandidatima sakrament svetoga reda đakonata. Novozaređeni su zatim obukli službeno liturgijsko ruho – štolu preko lijevoga ramena, znak dostojanstva i vlasti, te dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.
Prije svečanog blagoslova narod okupljen na slavlju himnom Tebe Boga hvalimo iskazao je čast i hvalu Trojedinom Bogu. Nadbiskup je potom čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov, nakon čega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.
