Kako je „Zelena religija“ zamijenila onu koju poznajemo?

Kako religiju koju poznajemo, religija koja se temelji na Božjoj objavi u Bibliji, polako zamjenjuje jedna nova religija, vjera koja je prirodu učinila božanstvom, a izbacila Boga Stvoritelja i gdje čovjek biva izjednačen sa ostalim stvorenjima na zemlji, sa biljkama i životinjama? Opća deklaracija za ljudska prava postaje prošlost, a ono što je zamjenjuje jest – Povelja o zemlji. To su nove zapovijedi kojih se trebaju svi držati ili “dekalog novog doba” kako povelju naziva Gorbačov.

O tome u knjizi Rat protiv čovjeka, u poglavlju EUGENIKA I SMANJENJE PUČANSTVA – Antihumanizam na djelu – piše dr. sc Josip Mužić.

 Na kanalu VJERNI BOGU možete poslušati poglavlje: „Zelena“ pseudoreligija, a ovdje je samo nekoliko citata:

22.4. proglašen je „Međunarodnim danom majke Zemlje, koji se obilježava u preko 150 zemalja. Tako dok najveći vjerski blagdani dobivaju sve manje prostora u javnosti, dotle novi „zeleni“ blagdani dobivaju sve više na važnosti. Zagovaratelji smanjenja pučanstva, borci za prava životinja i feministkinje, svi iz svojih motiva, složno vide u depopulaciji spasonosno rješenje za najveće svjetske probleme“

Michael Crichton, poznati američki pisac, u jednom je izlaganju održanom 2003. g ukazao na religioznu transformaciju ekološkog pokreta. Danas je jedna od najmoćnijih religija u Zapadnom svijetu – ekologija. Ekologija izgleda je religija koju izabiru urbani ateisti. Zašto kažem da je religija? Samo pogledajte vjerovanja. Ako pogledate pažljivo, vidjet ćete da je ekologija stvarno u dvadeset i prvom stoljeću jedno savršeno reorganiziranje tradicionalnih židovsko-kršćanskih vjerovanja i mitova. Tu je jedan početni Eden, jedan raj, jedno stanje milosti i jedinstvo s prirodom, tu je pad iz milosti u stanje zagađenja kao rezultat jedenja sa stabla spoznaje, i kao rezultat naših čina tu je sudnji dan koji dolazi za sve nas.

Mi smo svi energetski grešnici, osuđeni na smrt, osim ako tražimo spasenje koje se sada zove održivost. Održivost je spasenje u crkvi ekologije. Kao što je organska hrana njena pričest, to su hostije bez pesticida koje pravi ljudi s pravim vjerovanjima uzimaju.“

Važan aspekt ove religije igra na strah i krivnju. To najbolje funkcionira kada je riječ o globalnom zatopljenju. Prvo, problem mora biti globalan – oni vam prijete krajem svijeta. Drugo, svatko troši energiju i stoga se mora osjećati krivim. Prema tome, takozvani pokret klimatske promjene izuzetno je uspješan jer on podrazumijeva da su ljudi uplašeni i da se osjećaju loše i krivcima i smatraju a trebaju dati novac – Crkvi Greenpeacea.

Označeno u