U dvostraničnom tekstu o Traditionis Custodes (Čuvari predaje), dekretu pape Franje iz 2021. kojim se ograničava predkoncilska tradicionalna liturgija, prefekt Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ustvrdio je da bi bez „legitimnog napretka” u liturgiji „Predaja bila svedena na ‘zbirku mrtvih stvari’, koje nisu uvijek sve zdrave”.
Njegovi komentari trebali su biti dio rasprave o liturgiji tijekom prošlotjednog izvanrednog konzistorija kardinala, no tema je izostavljena zbog nedostatka vremena. Tekst kardinala Rochea pribavila je novinarka Diane Montagna, koja je o njegovu sadržaju izvijestila 13. siječnja.
Prema planiranom obraćanju, kardinal Roche namjeravao je kardinalima reći da je liturgija uvijek prolazila kroz reforme te je naveo različite primjere iz povijesti Crkve.
Liturgija je, rekao je, „sama po sebi obilježena kulturnim elementima koji se mijenjaju u vremenu i prostoru”, a njezina je povijest „neprekidnog reformiranja u procesu organskog razvoja”.
U prilog svojem argumentu citirao je riječi pape Benedikta XVI. s opće audijencije 2006. godine, u kojoj je Benedikt rekao da Predaja nije prenošenje „zbirke mrtvih stvari”, nego „živa rijeka koja nas povezuje s izvorima, živa rijeka u kojoj su izvori uvijek prisutni”.
Kardinal Roche rekao je da „liturgija koju je želio Drugi vatikanski sabor ne samo da je u potpunom skladu s istinskim značenjem Predaje, nego predstavlja jedinstven način stavljanja u službu Predaje”.
Crkva je, tvrdio je, uvijek imala „ovu dinamičnu viziju” „očuvanja čvrste predaje” i „otvaranja puta legitimnom napretku”, dodajući da se to ne može razumjeti kao „dvije odvojive radnje”. „Primarno dobro Crkve ne može se postići zamrzavanjem podjela, nego time da se pronađemo u dijeljenju onoga što se ne može ne dijeliti”, rekao je kardinal Roche.
Engleski kardinal citirao je dokument pape Franje „o liturgijskoj formaciji Božjeg naroda”, Desiderio Desideravi, dodajući: „Ne možemo se vratiti onom obrednom obliku za koji su oci Sabora, cum Petro et sub Petro, osjetili potrebu da ga reformiraju, odobrivši – pod vodstvom Duha Svetoga i slijedeći svoju savjest kao pastiri – načela iz kojih je reforma proizašla.”
Jedinstvo se, naglasio je kardinal Roche, ponovno citirajući Franju, može postići samo ako postoji jedan oblik rimskog obreda – onaj koji je proizašao iz Drugog vatikanskog sabora.
Nadalje, kardinal je ustvrdio da je dopuštanje predreformirane liturgije za pontifikata Pavla VI. i Ivana Pavla II. bilo samo „ustupak”, a ne promicanje, te je ponovio Franjinu želju da reformirana liturgija bude „jedini izraz” liturgije rimskog obreda.
Zaključio je ponovno citirajući Desiderio Desideravi, u kojem papa Franjo kaže da su problemi oko liturgije „prije svega ekleziološki”, te izražava nevjericu da netko može priznati valjanost Sabora, a ipak ne prihvatiti liturgijske reforme koje su „proizišle” iz Sabora.
Reakcije na kardinala Rochea
Reagirajući na tekst, liturgičar o. John Zuhlsdorf rekao je da kardinal pogrešno tvrdi kako reformirana liturgija predstavlja „organski razvoj”. Kardinal Joseph Ratzinger, podsjetio je, opisao je liturgijsku reformu kao „fabriciranje, banalni proizvod trenutka” – obred koji je, napisao je o. Zuhlsdorf, proizveden od strane odbora i „naknadno opravdavan pozivanjem na povijest i pastoralnu potrebu”. Takav se proces, dodao je, „ne može lako uskladiti s prethodnim shvaćanjem liturgijske predaje Crkve kao nečega što se prima, a ne stvara”.
Također je kritizirao tekst zbog „redefiniranja ključnih pojmova poput reforme, predaje, jedinstva i legitimnosti na načine koji unaprijed određuju ishod”. Po o. Zuhlsdorfu, „opseg, metoda i pretpostavke reforme” moraju se najprije razmotriti, inače će pozivanje na autoritet i jedinstvo zatvoriti raspravu umjesto da služi kao sredstvo zajedništva.
Katolički komentator Gavin Ashenden rekao je da neodržani tekst kardinala Rochea nosi obilježja „ne ozbiljne teološke analize, nego propagande” – „partizanskog teksta” koji je pokušao „predstaviti jednu verziju istine”. Smještajući tekst u povijesni kontekst, Ashenden je zaključio da se radi o pokušaju usmjeravanja kardinala prema daljnjim ograničenjima tradicionalne liturgije nudeći revizionističku povijest postkoncilske reforme.
Prema katoličkom komentatoru Austenu Ivereighu, koji je blizak onima koji savjetuju papu Lava XIV., Sveti Otac je zatražio od kardinala Rochea da pripremi tekst. „Bio je jedan od četvorice kardinala zamoljenih da pripreme izlaganja o četiri teme koje je Lav odabrao”, napisao je Ivereigh na X-u.
Četiri teme su na početku konzistorija zbog nedostatka vremena svedene na dvije, no liturgija će se vjerojatno razmatrati na nekom od sljedećih konzistorija; sljedeći je zakazan za kraj lipnja.
Iako je bilo predviđeno da sve rasprave na konzistoriju ostanu povjerljive, dva druga izlaganja, koja su doista održana pred skupštinom, prenijeli su talijanski mediji i u cijelosti objavila mrežna stranica Messa in Latino.
Intervencija kardinala Fernándeza
U svom izlaganju kardinal Víctor Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, govorio je o jednoj od dviju tema o kojima se raspravljalo na konzistoriju: apostolskoj pobudnici pape Franje iz 2013., Evangelii Gaudium.
Argentinski kardinal ustvrdio je da taj dokument ostaje programatski tekst za Crkvu te da nije „istekao” s prethodnim pontifikatom, jer mu je središte navještaj Božje spasenjske ljubavi kao nečega lijepog i privlačnog, a ne tek popis doktrina ili moralnih normi.
„Često završimo govoreći o istim doktrinarnim, moralnim, bioetičkim i političkim pitanjima”, rekao je, dodajući da to nosi rizike: da evanđeoska poruka „ne odjekne” ili da se „ističu samo određene teme izvan šireg konteksta duhovnog i društvenog nauka Crkve”.
Kardinal Fernández stoga je iz Franjina dokumenta izveo dva konkretna zahtjeva za Crkvu: trajnu reformu i stalno pročišćavanje propovijedanja kako bi istina o Božjoj beskrajnoj ljubavi imala prvenstvo; te da „poziv na življenje prve zapovijedi bratske ljubavi” iznad svega odjekuje, osobito u moralnom nauku Crkve.
Govoreći o drugoj temi konzistorija, „Sinoda i sinodalnost”, kardinal Mario Grech, glavni tajnik Tajništva sinode, ustvrdio je da je nedavni sinodalni proces pokazao kako sinodalniji stil crkvenog života može poslužiti kao djelotvorno sredstvo u pomaganju Petrovskom učiteljstvu u razlučivanju, a da pritom ni na koji način ne ograničava niti relativizira papinski primat. Sinodalnost, tvrdio je, nije protuteža primatu, nego način na koji se proročka služba Božjeg naroda i razlučivanje biskupskog zbora susreću kako bi papi ponudili pouzdaniju pomoć u donošenju odluka za cijelu Crkvu.
Četvrto izlaganje koje je dospjelo u medije, ali zbog nedostatka vremena nije bilo održano, bilo je ono kardinala Fabija Baggia, podtajnika Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Njegov govor o Praedicate Evangelium, dokumentu pape Franje iz 2021. o reformi Rimske kurije, naglasio je njegovu važnost u stavljanju evangelizacije u središte crkvenog upravljanja, u decentralizaciji dijela odlučivanja s Rima na mjesne biskupe te u tome što je Kuriju učinio sinodalnijom, s naglaskom na slušanje i razlučivanje.
