Ukazanja u Međugorju su ili od Boga ili od ljudi ili od đavla?

Razlučivanje nije uvijek lako ali je ipak moguće u duhu poniznosti, nepristrane otvorenosti i istinoljubive opreznosti.

U fenomenu Međugorje više nego očita su mnogobrojna i konstantna obraćenja, intezivan sakramentalni život, nova i obnovljena duhovna zvanja i obitelji, pomirenja s Bogom i ljudima, rast u krepostima, oslobođenja i ozdravljenja…

Mnogi znanstvenici i stručnjaci su opetovano potvrđivali da je tu nadnaravni zahvat na djelu.

Valja se nepristrano zamisliti nad tim provjerenim i provjerljivim činjenicama i zapitati se sljedeće:
- Zar bi đavao sebi namjerno zabijao (gore navedene) "autogolove"?
- Da je to sve tek od ljudi, nemoguće! I zar bi seoska djeca u svoj svojoj prostodušnosti i osjećajnosti bila spremna na toliko unutarnje i vanjsko trpljenje, osobito u tadašnje izrazito komunističko okruženje, koje ih je progonilo i satiralo?

A što se tiče nesavršenih i nepreciznih izjava ili postupaka vidioca, važno je znati da javna objava posvjedočena u Bibliji i Tradiciji a pogotovo privatne objave ne dokidaju svojevrstan ljudski element.

Dakle, primatelji i prenosioci određene objave su po sebi nesavršena i ograničena ljudska stvorenja, ali su i izabrana sredstva milosti i istine u Božjem spasonosnom planu za svijet...

«Braćo!… Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!
Sve provjeravajte: dobro zadržite,
svake se sjene zla klonite».
1 Sol 5,19-22