Marija je naša majka, te nam pomaže u tim, za svakog čovjeka, mučnim iskustvima u životu.

Koliko mi Gospi po svojevoljnoj posveti damo više prostora, toliko Ona nailazi na manje prepreka i slobodnije djeluje u obavljanju svoje majčinske uloge. Sv. Ljudevit Montfortski, potaknut vlastitim iskustvom, kao veliki zaljubljenik u Majku Božju piše:
“Teško je ustrajati u stanju milosti zbog čudne pokvarenosti svijeta. Svijet je današnji tako pokvaren, da ista redovnička srca nužno mrlja, ako ne njegovo blato, a to barem njegova prašina; tako da je neka vrst čuda ako netko ostaje postojan posred ove silne bujice, a da ga ona ne zanese; posred ovoga burnoga mora, a da ga ne potope valovi ili ne orobe gusari i razbojnici; pored ovoga okuženoga zraka, a da se ne zarazi. Djevica, koja je jedina vjerna i kojoj zmija nikada nije mogla ništa, samo ona čini to čudo svima onima koji joj služe koliko bolje mogu”.

Marija je prva s ljubavlju sudjelovala i u tajni Kalvarije i u plodovima otkupljenja, te svojom majčinskom ljubavlju može učiniti podnošljivije i na otajstven način plodnije naše patnje sjedinjujući ih s Kristovim Križem. To je duhovnost potpunog predanja koje postaje plodno po ljubavi, a koje je još sveti Pavao izrekao: “A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni” (2Tim 3,12) i “Dječice moja koju ponovo u bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama”(Gal 4,19).

“Jest, sasvim je istinito da najvjernije sluge Presvete Djevice, jer su najveći njezini miljenici, dobivaju od nje najviše milosti i nebeskih darova, a to su križevi; ali tvrdim i to, da upravo Marijine sluge nose te križeve s većom lakoćom, zaslugom i slavom. Što bi nekoga drugoga zaustavilo tisuću puta ili ga oborilo na zemlju, to njih ne zaustavlja niti jedanput, nego im pomaže ići naprijed, jer ova dobra Majka, prepuna milosti i pomazanja Duha Svetoga, sama usiječe njihove križeve, te ih osladi u sladoru svoje majčinske slasti i u pomazanju čiste ljubavi. Stoga oni te križeve gutaju veselo, kao kakve oslađene orahe, ma ne znam koliko bili pregorki po sebi. Držim i ovo: koja osoba hoće da biti pobožna i živjeti pobožno u Isusu Kristu, te dosljedno trpjeti progonstvo i nositi svoj križ svakoga dana, ona ne će nikada moći nositi velikih križeva, ili ih ne će moći nositi veselo i do konca, ako nije nježno pobožna Presvetoj Djevici, koja zaslađuje svaki križ; kao što nitko ne može jesti zelenih oraha nego na veliku silu, koja opet ne će dugo potrajati, ako se ti orasi ne zaslade.” 

Za razmišljanje: Vjerujem li usprkos zla u svijetu u Boga, dobroga Oca? Vjerujem li da Bog i može i hoće iz zala koja me zadese izvući dobro? Imam li samilosti prema osobama koje trpe? Zazivam li Majku Mariju u svojim križevima? Molitva: O dođi Stvorče Duše Svet i Litanije Duhu Svetome str...

Zanima te i ovo?
Kao nikada Ante Prkačin progovorio i o traženjima Boga!
15. May 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.