Jedan od samo dva ili tri živa vidioca na svijetu koji imaju puno odobrenje Crkve a povezani su s najvećim mjestima ukazanja, donosi otrežnjujuće upozorenje u svezi budućnosti čovječanstva.

Vidjelica Anathalie Mukamazimpaka iz Kibeha je pripadnica maloga, siromašnoga naroda Ruande u središnjoj Africi. Dana 29. studenoga, rekla je skupini posjetitelja iz Sjedinjenih Država, da je tijekom ukazanja, koja je mjesni biskup u suradnji s Vatikanom odobrio 2001. godine, Blažena Djevica Marija upozorila svijet da srlja u "ponor" zbog grijeha nečistoće i materijalizma. To su riječi koje nemaju malu težinu i također je rekla da je Blažena Majka iz Kibeha koristila slične izraze, sličan govor kada je ispravno, zapanjujuće predvidjela genocidni građanski rat koji je kasnije zahvatio tu zemlju.

kibeho.jpg


Posljedice i djelovanja na druge narode i svijet u cjelini još se nisu dogodili, ali naznake su da su ozbiljni događaji na vidiku, ako je to jednako pouzdano proročanstvo. "Vidjela sam planine kako se sudaraju jedna o drugu", rekla je Anathalie. "Stijene su izranjale iz zemlje, gotovo kao da su ljute. Vidjela sam oluje kako se međusobno udaraju i iz njih izlazi vatra. Ne znam što to znači. Rečeno mi je da su ljudi uzrok tome i da to uskoro dolazi."

Bilo je to u Kibehu 19. kolovoza 1982. godine kada su glavni vidjeoci (od kojih su trojica priznati od strane Crkve) imali vizije u kojima ljudi ubijaju jedni druge i obezglavljena tijela napuštena leže i nema ih tko pokopati. "Rijeke krvi "koje su tekle Ruandom su se dogodile 1994. godine, kada su plemenski Hutu-i zaklali i do milijun ljudi iz suparničkoga plemena Tutsi, tijekom stotinu dana. To se danas smatra jednim od najintenzivnijih genocida u ljudskoj povijesti.

U stvari, krv je tekla glavnom lađaom crkve udaljene manje od pola milje od mjesta ukazanja kada je 5.000 Tutsija koji su potražili utočište u zgradi bilo zaklano, a isto tako i još 10.000 ljudi izvan crkve je bilo poklano. Posvuda je bilo puno ubijenih i brojni leševi su jednostavno bačeni u rijeku Kagera pretvarajući je u "rijeku krvi." Tijela su slagana poput cjepanica ili su koristili tijela za barikade, bez da im je itko omogućio odgovarajući pokop. Uobičajeni način ubijanja - klanja je bilo odrubljivanje glave mačetama.

Tijekom tog genocida trojica vidjelaca su ubijeni. Anathalie je preživjela, jer je izbjegla iz toga područja i u jednom trenutku se je sakrila pod oltar i tu bila sakrivena dva dana, a za to vrijeme su Hutu-i tragali za novim žrtavama.

Sadašnje vrijeme, kazala je Anathalie, je "vrijeme pohođenja", kad Marija dolazi da nas upozori, da nas pozove na "povratak na put ", kao što je naglasio svećenik koji je studirao ta ukazanja.

Tako dramatične poruke rijetko donose od Crkve priznati vidioci. Druga od crkve priznata vidjelica iz Kibeha, Alphonsine Murmereka je klauzurna časna sestra koji živi u inozemstvu i ona dobiva slične poruke - upozorenja.

Treća, Marie-Claire Mukangango, žrtva je genocida, ubijena je kada je branila svoga supruga.

Nitko od njih tri izravno ne navodi da je to konačno predviđanje kraja svijeta ili Drugog dolaska - kao neki druge navodni vidioci iz Kibeha. Otac Gabriel Maindron, svećenik koji je bliz svim ovim okolnostima, napisao je da "nam Alphonsine govori da je Gospa došla u Kibeho kako bi nas pripremila za dolazak svoga Sina" - da je "nadohvat ruke" - ali te riječi nisu potvrđene od samih vidioca, kao što je i slučaj s Marie-Claire, koja je također izjavila da se "ljudima" na zemlji bliži kraj." No, poruke koje su odobrene od strane Crkve su ipak ozbiljne. "Obratite se, pokajte se, pokajte se," rekla je Djevica vidjelici Marie-Claire. "Kad sam ti rekla ovo, nisam to naslovila stroga na tebe, dijete, ali Ja sam uputila ovaj poziv svima na svijetu. Danas, čovjek obezvrijeđuje sve stvari, uništava njihove prave vrijednosti. Oni koji stalno griješe to čine bez da prihvate da ono što oni čine nije u redu. "

Te poruke su popraćene navodnim izvanrednim pojavama, pa čak i uobičajenim marijanskim ukazanjima. Osim udarnih čuda sa suncem – promatralo je to na tisuće ljudi - svjedoci kažu da je bilo slučajeva kada je tijekom ukazanja pola nebeskoga svoda bila osvjetljeno, a druga polovica je bila u polumraku.

Drugom prigodom, prema autoru Immaculée Ilibagiza, kad su seljaci tražili znakove, pojavio se je Isus pred vidjelicama i rekao je da ako treba dati znak, to bi moglo biti slično onome što zatim slijedi kao dramatičan fenomen kada su nazočni vidjeli mjesec i zvijezde odjednom zatamnjene - nebo će sasvim potamnjeti - toliko da bi seljaci imali problema s pronalaženjem svoga puta kući.

Nevjerojatno, ukupno 25.000 ljudi najvjerojatnije je bilo na kraju zaklano upravo tu u Kibehu. Kasnije, mjesto ukazanja je služilo kao utočište, kako se procjenjuje, za 200.000 koji su izbjegli holokaust i bili su bez svojih domova.

Malo je proročanstva u povijesti Marijinih ukazanja koja su se dogodila, ostvarila tako brzo i točno. To daje više težine onome što je Anathalie vidjela kao događaje koji su joj pokazani, a da se još nisu dogodili. Vidjelica, koja je razgovarala s grupom više od jednog sata, izjavila je kako joj je također rečeno da će Crkva "proći kroz mnoge nevolje i progone", te da nije sigurna da li su u te nevolje uključene i nedavne krize u svezi pedofilije i seksualnih  zlostavljanja ili se u tim porukama radi o nekim budućim nevoljama. "Molite puno za Crkvu", kaže ona da joj je rečeno u tom ukazanju, gdje je ključni fokus na čistoći i vrijednost patnje, kao i na čašćenju Marijinih Sedam Žalosti.

Kao što je to bilo u Lurdu i kod drugih ukazanja, trima prvobitnim vidjelicama su se kasnije pridružili i drugi vidioci. Tako je na početku bilo njih sedam koji su tvrdili da vide Mariju, onda dvanaest, i na kraju toliko da procjene idu i do broja 170. U Lurdu je ukupno pedeset vidjelaca tvrdilo da imaju viđenja, ali je tamošnji biskup sve njih odbacio, pa čak i osudio osim Bernardice i žene po imenu Mary Courrech. Periferni vidioci u Kibehu imaju poruke koje su više apokaliptične od onih koje prenose glavni vidioci, čija su upozorenja dovoljno jaka.

Tijekom ukazanja, rekla je Anathalie, bilo je kao da je prenijeta iz ovoga područja u neko drugo. Njezina svakodnevna, materijalna okolina zamijenjena je bila prekrasnim okruženjem punim prelijepe svjetlosti i cvijeća. Ona je opisala Blaženu Majku u času ukazanja kao ženu prosječne visine i težine koja je imala kožu "ni bijelu ni crnu ni između", a nosila je plavi veo i nazvala je samu sebe: “Majka Riječi“.

Anathalie tvrdi da joj je u jednom trenutku tijekom ukazanja, koja su se dogodila kada je ona imala 17 godina i trajala su od 12. siječnja 1982. godine do 3. prosinca 1983. godine, rečeno da moli krunicu, duboko u obližnjoj šumi. I kada je to učinila, stalno ju je napadao i noć i dan leopard. "Režao je i lajao na mene", rekla nam je. "S vremena na vrijeme, skočio bi na mene i srušio me i kao da me je slomio, ranio me u ruku, koju sam skrivala pred mojim roditeljima." To sve ju nije spriječilo da dovrši ono što joj je rečeno da čini: moli cijelu krunicu šetajući jedan sat šumom. "Posljednji put je bilo puno napasti da održim ovo poslanje – jako oštre su napasti bile poput onih napada tigra. - ali mi je bilo rečeno da ustrajem unatoč đavolskim preprekama ", rekla je. Je li to bio đavao – prerušen u mačku?

To je bilo svakako trpljenje, napominje ona – budući je bilo napasti i nevolja u kojima je Anathalie bila slijepa dva tjedna, i još je imala dugotrajnu, tajanstvenu bolest jetre. Također je četrnaest dana bila bez da je jela i pila. To je bilo drugo iskušenje. Sada svoje vrijeme provodi tiho moleći oko svetište i kaže da neće napustiti svetište osim ako joj bude rečeno da to učini. Tisuće se ljudi tamo okuplja svake godine na obljetnicu ukazanja.

Anathalie-ina poruku nama drugima: ".. Molite iskreno iz svega srca. Unesite u to i malo patnje i trpljenja. Učinite napor uma i tijela." Nemojte tražiti patnje, dodaje ona, ali nemojte se ni buniti protiv njih. Patnja vraća čistoću. Također otvara naša srca. Naša Gospa želi da smo sretni. U našim životima, kaže Anathalie, mi ćemo patiti, ali to nam pomaže da steknemo ulaznicu za Nebo.

Prije 36 godinu, 28. studenog, Blažena Djevica Marija ukazala se prvo 17-godišnjoj djevojci Alfonzini Mumureke pokraj ženskog internata srednje škole, u mjestu Kibeho u Ruandi. Gospa se Alfonzini predstavila kao “Majka Riječi“ (Nyina wa Jambo) i poručila da se s kolegicama moli za mir i ljubav, jer je svuda prisutan razdor, borba i mržnja. Nakon toga Gospa se ukazivala svaku večer poslije 9 sati.

Kad je o ukazanjima rekla svojim kolegicama, počele su joj se rugati i govoriti da nije normalna. Zbog toga je zamolila Gospu da se ukaže i drugim djevojkama, što je Gospa i udovoljila ukazavši se tijekom 1982. i 1983. godine više puta pred šestoro vidjelaca: 20-godišnjoj Nathalie Mukamazimpaka, 21-godišnjoj nevjernici Marie Claire Mukangango, 14-godišnjoj Stefaniji Mukamurenzi, djevojci Agnes Kamagaju, muslimanskoj djevojci Vestine Salima i dječaku Emanuelu Sagatashy. Isus se ukazao u srpnju 1982. ovom tada poganskom dječaku Sagatasyu kojeg je naučio i moliti. Dječak se kasnije krstio i uzeo ime Emanuel.

Gospa se ukazivala Alfonzini sve do kraja 1989. godine i pretkazala strahoviti genocid koji se dogodio 1994. kad je u Ruandi ubijeno oko milijun ljudi, među kojima i vidjelice Marie Claire Mukangango i Emanuel Sagatashy.

Vatikan je 29. svibnja 2001. godine priznao ovo Marijansko svetište, gdje je izgrađena i crkva koja je 2003. i posvećena. Svetište se nalazi u središtu planinske jugoistočne Ruande. U ovo vrlo siromašno područje danas dolazi sve više hodočasnika. Dolaze i pješice, bosi, a neki pješače i po više od tjedan dana.

Ovo je prvo Marijansko svetište u Africi i uspoređuje se s europskim svetištima Lourdes i Fatima.Nazivaju ga i drugo Međugorje. Hodočasnici u mjesto Kibeho dolaze ne samo iz Ruande, nego i iz drugih zemalja. Na svetkovinama bude i do 30 tisuća hodočasnika.

Ukazanja su trajala od 1981. do 1989. godine, a Gospa je pozivala na obraćenje, post, pokoru i molitvu. Već godinu dana nakon ukazanja, vidjelice su vidjele dramatične vizije, gomilu krvi, ljude koji ubijaju ljude, odrubljene glave ... Bilo je to Gospino upozorenje. Samo deset godina nakon toga sve se to i stvarno odigralo: 1994. godine počinjen je genocid u kojem je za sto dana pobijeno skoro milijun ljudi, a zatim i masakr u blizini današnjeg mjesta ukazanja gdje je ubijeno osam tisuća ljudi.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 25.8.2019.
25. August 2019.

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.