Prije puno godina živio je monah pustinjak Hilarion, veliki pokornik u pustinji blizu Aleksandrije.

Bio je star gotovo stotinu godina i bio je veliki hesihast.

Molio je Boga nekoliko godina na ovu nakanu: ˝Pokaži mi, Gospodine, kakvo je lukavstvo zloduha kojim oni uspijevaju pridobiti najveći broj duša za pakleno kraljevstvo! Kakvo im je to lukavtsvo i metoda kojom uspijevaju odvratiti ljude s dobrog puta i učiniti ih robovima grijeha te ih na kraju odvesti u pakao. Kako zlodusi uspijevaju pridobiti više duša za pakao nego što anđeli čuvari uspijevaju dobiti duša za Kraljevstvo nebesko?˝ Molio se tako ovaj monah godinu, dvije, tri, ali mu Bog nije odgovarao.

Naposljetku, jedne noći tijekom molitve, a bila je duboka noć i vani je sjao mjesec te je bilo svjetlo kao za dana, začuo je glas:

- Abba Hilarione!

- Molim, Gospodine?

- Uzmi u ruke sveti križ, uzmi štap, prekriži se, iziđi iz ćelije i idi do obližnjeg proplanka. Kad stigneš na proplanak, stani pokraj nekog stabla. Ne boj se onoga što ćeš vidjeti! Stoj ondje i gledaj u središte proplanka dok se ja ne vratim.

Kad je čuo da mu je glas savjetovao naoružati se znakom svetog križa, znao je da je poziv od Boga. Otišao je starac moleći se, i pristigao na proplanak. Posvud je bila velika tišina - te noći nije bilo vjetra, vidio se samo mjesec i zvijezde. Monah je otišao do jednog stabla i stajao je iščekujući.

Odjedanput vidje kako se posred proplanaka pojavljuje prijestolje, kraljevski tron. Sazdano kao od munja, kao gorući plamen. Zatim ugleda kako dolazi sotona i sjeda na prijestolje. Ramena mu bijahu poput nakovnja, koža poput crnila s medvjeđom dlakom i snažnim pandžama. Imao je krunu od zmija, a u ruci je držao štap u obliku zmaja.

Kada ga je starac ugledao, prekrižio se. Sotona je sjeo na prijestolje i triput pljesnuo dlanom o dlan. Nakon što je pljesnuo, zrak se je ispunio đavolskim četama. Legije zloduha, tisuće i milijuni njih. Jedni, koji su izgledali kao glavni, paklene vlasti, stajali su kraj njega. Drugi su bili iznad šume, a neki opet u zraku; koliko god je pogledom mogao obuhvatiti svuda je bila sama đavolska vojska.

Kad je monah vidio toliko paklenskih stvorova, sjetio se je riječi koje mu je Anđeo rekao još u ćeliji: ˝Ne boj se!˝. Naoružao se zatim znakom Svetog križa i pažljivo stajao.

Nakon što su se zlodusi skupili brojni kao morski pijesak, sotona je ustao na noge i rekao:

- Skupio sam vas ovdje noćas u ponoć jer vas želim ispitati. Trebate položiti teški ispit. Znate li vi zašto sam vas pozvao?

Jedan zloduh uzvrati:

- Gospodaru, ne znamo!

- Evo zašto sam vas pozvao. Kako biste istupili na odgovornost i rekli mi koje je najbolje lukavstvo kojim se obmanjuju ljudi i dovode u moje mračno kraljevstvo. Trebate mi pokazati kako to vi obmanjujete svijet i kako zaglupljujete čovjeka, zavodite ga te ga dovodite na vječne muke u naše kraljevstvo. Kojom metodom, kojim lukavstvom, jer to je vaš zadatak u cijelomu svijetu: zavoditi ljudske duše. Želim vidjeti koliko ste iskusni u obmanjivanju ljudskih duša! Onaj tko dadne najvještiji odgovor, t.j. ako mi pokaže savjet kako obmanjivati svijet onako kako ja mislim, dozvolit ću mu upravljanje paklom na tri minute, postavit ću ga vladarom umjesto sebe na tri minute te ću ga učiniti generalom iznad svih ostalih.

Tada iz mnoštva iziđe jedan zloduh i reče: - Živ bio, tvoja mračnosti! Došao sam ti podnijeti izvješće kako ja obmanjujem ljude!

- No, da vidim!

- Ja - veli on - kažem čovjeku ovako: ˝Dobro čovječe, idi ti u crkvu, posti, moli, dijeli čak i milostinju i čini druga dobra djela. To je dobro, no ipak nemoj ni s đavlom kvariti odnose! Idi u restoran, gostionicu, na zabave, provode, sudjeluj u igrama na sreću kako bi se i u ovom svijetu proveselio!

Ovim sam postupkom zaveo brojne ljude. Ubacim im takvu pomisao jer druge moći ja nemam! Druga nam sila iz pakla nije dana. Rajski anđeli imaju moć od Boga ubaciti čovjeku misao da čini dobro. Mi imamo silu samo ubacivati čovjeku misli da čini zlo. No, mi ne možemo nikoga prisiliti na činjenje zla jer čovjek ima slobodnu volju koju mu je dao Bog. Mi ga ne možemo prisiliti na činjenje grijeha; samo ako je glup i sluša misao koju mu mi ubacujemo, on može učiniti grijeh.

Tako sam obmanuo brojne ljude. Nakon što iziđu iz crkve neki se zaustave u krčmi. Tamo sretnu svoju rodbinu, prijatelje. Naruče čašicu rakije, popiju; neki upale i cigaret, dođe svirači koji im zasviraju. Iz ovog se razloga čovjek spotiče te mu više ništa ne koristi što je jutros bio u crkvi jer se uvečer vraća s naše službe. Tako postupam sa svima.

I upita ga sotona: - Jesi li brojne tako obmanuo?

- Živ bio, tvoja mračnosti, brojne!

- Obmanuo si gluplje od sebe, ali nisi učinio ništa posebno.

- Kako to, tvoja mračnosti?

- Ti savjetuješ čovjeku da ide i u crkvu i u gostionicu, na zabave i na Sveta mjesta, da čita, moli i zatim ide na nedozvoljene provode, ali Krist mu u Evanđelju govori: ''Nitko ne može služiti dvojici gospodara.'' (Mt. 6, 24), to jest meni i Njemu. Ti ga potičeš na zlo. Možda čovjek nije duševno pripravljen i on čini prema tvom savjetu nekoliko puta, ali nakon nekog vremena dolazi Anđeo i ubacuje mu u pamet sljedeću misao: ˝Slušaj, čovječe, ne možeš ići dvjema stazama; ili idi s Bogom ili s vragom!˝. I čovjek, budući da je prekoren i u njemu se javlja strah Božji, napušta loš put. ˝Hajde, drži se jednoga puta jer nema spasenja u hodanju dvama putovima!˝

- I, jesi li tako nastradao?

- Jesam, nastradao sam!

- Vidiš! Rekao sam ti da si zaveo samo gluplje od sebe. Dakle, znaj da nisi dobro postupio.

I pozove tada sotona jednog od svojih zapovjednika, jednog od onih velikih zloduha, i reče mu:

- Uzmi ga na leđa, odnesi ga u zbor i udari mu deset batina po leđima te ga pošalji na dno pakla jer je glup!

Isti ga je glavni zloduh istukao, umjesto da mu zahvali! Nije mu se svidio njegov savjet; tražio je drugi, bolji.

Tada iziđe na odgovornost drugi zloduh.

- Živ bio, tvoja mračnosti! Ako te ja ne zadovoljim, drugi te neće zadovoljiti.

- Da te vidim, junače! Kako se zoveš?

- Zovem se Šepavi Dabo.

- Kako ti obmanjuješ ljude?

- Evo kako, veličanstvo. Ja kažem čovjeku ovako: Dobro čovječe, nema Boga, nema đavla, nema anđela ni pakla, ni raja, ni vječnih muka ni vječne slave. Sve se nalazi ovdje, na ovomu svijetu! Ako imaš što jesti i piti, imaš ženskih i puno novca, ako uživaš poštovanje u očima drugih ljudi, posjeduješ kuću i bogatstvo, onda ti je ovdje raj. Ako nemaš svega toga, tada ti je ovdje pakao. Dakle, čovjeku je onako kako mu je na ovomu svijetu.

- I jesi li zaveo time mnoge?

- Jesam, mnoge sam zaveo!

- I ti si zaveo samo gluplje od sebe. Znam da si obmanuo, ali glupe, jer one koji poznaju Sveto Pismo time ne možeš obmanuti. Sveto Pismo govori čovjeku da Bog postoji, kao i đavao, postoje anđeli, pakao, raj, vječne muke i vječna slava, postoji kazna za grijeh kao i nagrada na nebu za dobra djela. Sveto Pismo je puno takvog učenja, pa oni koji čitaju ne vjeruju tebi. Štoviše! Kad je Bog stvorio čovjeka usadio mu je u dušu i tijelo osjećj za Boga. Bez obzira na to koliko čovjek bio pogan (t.j. nepoznavao Boga), on osjeća nevidljivu silu u svojoj duši, a to je savjest. Savjest ga peče kad čini zlo i raduje kad čini dobro. Glas savjesti nije odraz tvari, dakle nešto materijalno, jer je nevidljive prirode. Savjest je glas Boga u čovjeku i čim čovjek zgriješi ona mu predbacuje: ˝Zašto si to učinio?˝ Možda ga nitko drugi ne prekorava. Može nitko nije ni vidio kad je počinio grijeh, ali kad god čovjek zgriješi taj zakon kojega je Bog usadio najprije Adamu, zvan još i zakonom prirode ili savjesti, trenutno djeluje. Ponekad, ako je grijeh velik, savjest peče čovjeka tako jako da ga dovodi do očaja. To jest istanji se nada kao paučina i čovjek od velike grižnje savjesti skoro izgubi i samu nadu.

Ako je savjest uprljana mnoštvom grijeha, ona ponekad tako snažno peče čovjeka da mu je grižnja savjesti muka nad mukama. Zbog savjesti čovjek ne uspijeva uredno ni jesti, ni spavti, nema više mira te se ne može ni moliti. Savjest ga peče kao što crv nagriza drvo: ˝Zašto si to učinio, zašto si rasrdio Boga takvim grijesima?˝

Dakle, uzalud mu ti govoriš da Bog ne postoji jer mu savjest govori suprotno, a nakon savjesti isto mu govori i Sveto Pismao. Ti kažeš da čovjeka učiš da ne posotji Bog ni đavao, ni anđeli, ni pakao, ni raj, ali mu savjest govori da sve to postoji, a i Sveto Pismo je puno svjedočanstava koja dokazuju kako Bog postoji kao i anđeli i vječne muke i vječna slava. Dakle, i ti si, poput onoga koji se je hvalio kako svojim savjetom obmanjuje puno svijeta, glup i ne daješ velik doprinos kraljevstvu pakla, ne donosiš veliku korist!

Tako je nastradao i ovaj drugi zloduh kao i onaj prvi, koji se hvalio da je učinio nešto posebno. Dakle, umjesto da ga sotona pohvali i postavi ga iznad đavolskih četa, on ga je dao istući i za sramotu poslati na dno pakla jer je smatrao da je glup i ne zna zavoditi ljude na krivi put.

Zapravo, obmanuo je on ljude, ali premalo njih, stoga je premalo duša odveo u pakao! I ovaj je zloduh nastradao kao i onaj prvi, koji je poučio čovjeka da ide i u crkvu i u gostionicu te da tako čini i Božje i sotonino djelo. Time su se oba zloduha na posljetku loše proveli.

Sotona je sad na odgovornost pozvao sljedećeg iz đavolskih četa. U đavolskim pukovima zavladao je muk jer od milijuna zloduha skupljenih oko šume i na proplanku nije se usudio izići niti jedan zloduh jer su se svi bojali da bi mogli nastradati kao i prva dvojica te da bi umjesto zahvalnosti mogli dobiti udarce i završiti na dnu pakla.

Sotona je sjedio na prijestolju i čekao hoće li još netko stupiti preda nj. Zatim je prozborio:

- Ako mi treći koji iziđe pogodi misao, to jest izloži mi plan za pridobivanje duša za moje mračno kraljevstvo koji bi bio bolji od prva dva plana koje smo čuli, postavit ću ga vladarom nad đavolskim pukovima i dozvolit ću mu sjediti na mom prijestolju tri minute.

Nakon što je sotona ovo izgovorio, iz đavolskih se legija i dalje nitko nije usudio izići i reći nešto što mu se ne bi svidjelo.

Ipak, nakon nekog vremena iziđe jedan grbavi zloduh s četiri reda rogova, jednom pačjom, a drugom konjskom nogom. Na čelu je imao paklenu oznaku, a i rep mu je bio vrlo dug. Kad je izišao, stupio je pred sotonu, koji je sjedio na prijestolju usred proplanka te mu je rekao:

- Živ bio, tvoja mračnosti!

Sotona ga upita:

- Kako se zoveš?

- Zovem se Kusasti!

- Eh, vidim da si star i grbav. Čini mi se da bi ti mogao znati različite vještine kojima se obmanjuju duše i dovode u moje kraljevstvo.

Kusasti uzvrati:

- Ni tvoja mračnost ne zna što ja znadem!

- Da vidimo! Čini mi se da si veliki znalac kako pridobiti duše.

- Ni ti ne znaš što ja znadem! Imam lukavstvo jer sam ostario u borbi s ljudskim dušama tolike tisuće godina i brojne duše ovime odvodim u pakao. Kako zimi padaju pahuljice snijega, tako i ja spuštam ljudske duše u pakao svaki dan.

- I, kako si to uspio dovesti tako puno duša u moje kraljevstvo?

- Ja ne govorim kao onaj prvi zloduh koji je stupio pred tebe. Čovjek znade da se ne može služiti dvojici gospodara i Anđeo čuvar ga pridobije na svoju stranu. Ne govorim ni kao onaj drugi glupan da Boga nema ni đavla, ni anđela, ni pakla, ni raja. Ne! Jer Sveto Pismo govori kako i Bog i đavao i anđeli i pakao uistinu postoje.

Ja čovjeku govorim ovako: ˝Gledaj, čovječe, Bog, đavao i anđeli postoje, jednako kao što postoje vječne muke za grijehe i vječna slava za dobra djela, ali ti za sve to imaš još vremena! Ne budi glup? Zašto bi baš danas započeo činiti dobra djela?˝

Ako se radi o djetu, tada govorim: ˝Dijete, ti od sada trebaš živjeti! Dolazi ti mladost, trebaš se oženiti i provesti se u svijetu! Nemoj uzaludno gubiti mladost jer život treba proživjeti!˝

Ako govorim mladiću, zborim ovako: ˝Nakon što se budeš oženio i osnovao obitelj, nakon toga ćeš započeti s dobrim djelima. Sad jedi, pij, provedi se, čini sva zla, ta mlad si. Oprostit će ti Bog jer on poznaje čovjekovu nemoć. Kajanje ostavi za sutra, prekosutra, ostavi ga za dogodine, za kasnije˝.

Učim čovjeka kako odlagati kajanje od danas do sutra, od sutra do preksutra! ˝Kakvu milostinju činiti sada? Ne žuri se! Pokajat ćeš se prije smrti! Zašto bi postio baš sada i time istrošio svoje zdravlje i tijelo? Čini to u starosti jer post je za stare! Želiš moliti? Pa, izgubit ćeš toliko sati moleći Boga? Sad imaš drugog posla. Evo, trebaš odgojiti djecu, izgraditi kuću, pobrinuti se za kćeri, udati i oženiti djecu. Imaš toliko toga za učiniti!˝

Zbunim ga tako životnim brigama te mu neprestano govorim: ˝Pusti to za drugi put¨. Kada dođe Anđeo i reče mu: ˝Čovječe, udijeli štogod u spomen pokojnicima!˝, ja mu kažem: ˝Jesi li glup? Sada trebaš odijevati djecu, prirediti svatove, trebaš činiti to i to!˝ Anđeo mu opet pristupa i govori: ˝Čovječe, hajde započni s postom tijekom godine srijedom i petkom!˝ Ja mu šapnem: ˝Nemoj postiti jer ćeš izgubiti zdravlje! Trebaš raditi, pobrinut se za svoje imanje, odgajati djecu!˝

Ili, pak, anđeo dolazi i zbori mu: ¨Čovječe, ostavi grijeh i razvrat, ostavi pijanstvo, duhan i psovke, ispovijedi se!˝ ˝Hmm, zar već sada? Kasnije ću se ispovijediti, pred smrt, dobit ću od svećenika odrješenje i time će biti gotovo. Pa u knjizi piše kako je važno da te zatekne dobar kraj, a dotle se može provoditi i ovako!˝

S ovim me svi slušaju - reče đavo - i tako stalno odlažu pokajanje i dobra djela od danas do sutra.

Sveto Pismo, međutim, govori drukčije. Duh Sveti budi ljude, govoreći: «Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda (Heb. 3, 7-8). I kao što sam rekao, glas Božji u čovjeku je savjest, koja ga peče zbog njegovih grijeha i govori muž: ˝Čovječe, napusti grijeh! Ostavi se krađe, bludničenja, psovanja, ostavi se pijanstva, pušenja i drugih zlih stvari, zavisti, zlobe, svađe˝. Bog mu zapovjeda danas, a mi mu šapćemo: ˝Ne danas, nego sutra, preksutra, u starosti!˝

I još mu govorimo ovako: ˝Daj meni današnji dan, a ti uzmi sutrašnji!˝ I tako je, kaže se, grijeh u čovjeku kao kad bi uzeo velik čavao i čekićem ga počeo zabijati u suho drvo. Ako ga udariš čekićem jedan, dva ili tri puta, lako ga je opet izvaditi van. Ako li ga ukuješ do polovice, teže ga je izvaditi, a ako ga, pak, sasvim ukuješ do kraja, tada treba rascijepiti drvo ako ga želiš izvaditi!

Tako je i s grijehom! Ugrađuje se u ljudsku prirodu navikom. Ukoliko čovjek ne ostavi grijeh danas, kad je svjež, što više stari teže ga se je odviknuti.

Jesi li vidio zelenu hrđu na bakru? Da se bakar svednevice čistilo, sjajio bi se kao sunce! No, ako ga se godinama ostavi, hvata se zelena hrđa koju se ne može više ničim na svijetu odstraniti, jedino topljenjem samoga bakra. Tako je i s dušom koja ostari u grijehu. Ako danas ne napusti grijeh neka ne misli da će ga sutra ili preksutra lakše odstraniti. Jer, s protjecanjem vremena grijeh stari i ukiva se u čovjekovu prirodu, pa mu uobičajenost grješnog ponašanja postaje druga priroda. Tako čovjek, htio ili ne htio, čini grijeh i nakon što grijeh dugo boravi u njemu samo ga se velikom mukom može osoboditi!

Grješna navika, prema kanonskim zakonima Crkve, predstavlja deseti stupanj grijeha iza koje slijedi očaj, kao predposljednji stupanj. Kad vidim da se je čovjek naviknuo na grijeh jednu, dvije, deset ili više godina, tada znam da je moj zauvijek! I tako uspijevam zavesti ljude jer tisuće, milijuni njih odlažu pokajanje za sutra i tako svi postaju robovi grijeha. Svaki grijeh koji se ne ostavi danas, sutra-prekosutra se sve više ukorjenjuje u ljudskoj duši i biva sve teži. Kad čovjek želi ostaviti grijeh, grijeh se diže na njega velikom snagom: ˝Jesi li glup? Živio si sa mnom tako dugo vremena! Kako ćeš živjeti bez mene? Što ti preostaje nego živjeti onako kako si naviknuo živjeti, a to je sa mnom!˝

Tako sam, kako sam ranije istaknuo, naučio i zaveo toliko duša da one padaju u pakao kao pahuljice snijega i to sve s jednim jedinim savjetom: ˝Dobri ljudi, ima još vremena za dobra djela; ne budite glupi da započnete s tim baš danas ili baš ovog trenutka!˝

Dakle, kažem vam, vaša mračnosti, to je moj savjet i moje lukavstvo i u paklu već imam četu od tisuće i stotine tisuća mojih učenika koje sam isto tako naučio te ih šaljem po cijeloj zemlji da šapuću na uši ljudima: ''Čovječe, za dobra djela ima još vremena. Sutra, preksutra, za godinu, dvije, u starosti. I uspio sam i uspijevam. Idi i vidi u paklu kolike sam gurnuo ovim savjetom!''

Tada sotona uzvrati:

- Bravo! Najbolji savjet je učiti čovjeka odlagati pokajanje od danas do sutra: ˝Zašto se baš danas želiš ispovijediti? Zašto bi se baš danas želio pričestiti? Baš danas želiš dijeliti milostinju? Zar ne vidiš da sad nemaš vremena? Ostavi to za sutra!˝

Budući da si mi ugodio, dat ću ti svoju krunu i štap da na tri minute vladaš paklom i svi od tebe se svi trebaju naučiti lukavosti kako bi što više duša doveli u moje mračno kraljevstvo kako bi one mučile s nama u vijeke vjekova.


Nakon što je sve to vidio i čuo, monah je vidio sotonu kako je pljesnuo triput dlanom o dlan i sve je u zraku nestalo te se na proplanku više ništa nije čulo ni vidjelo. Ostao je začuđen onim što je čuo, t.j. kako sotona uči svoje učenike i bezbrojne zloduhe iz pakla da savjetuju ljudima odlagati kajanje.

Tada dođe Anđeo Gospodnji i reče mu:

- Abbo Hilarione!

- Molim, Gospode?

- Tri si godine molio Boga da ti pokaže kako đavli zavode ljude na krivi put i kako ih odvode u pakleno kraljevstvo! Evo, vidio si svojim očima i čuo svojim ušima kako!

Idi u svoju ćeliju, uzmi bilježnicu, uzmi pero i zapiši sve što si vidio i čuo kako bi za sljedeće naraštaje ostala zapisana ova sotonska lukavost. Jer, cijeli svijet treba znati kako je najbolji sotonin savjet za pridobiti duše za pakao taj da ga uči odlagati dobra djela od danas do sutra, od mladosti do starosti, i tako do smrtne postelje te ih na posljetku sve odvesti u pakao!

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
U Međugorje stigli hodočasnici Marijanskog zavjeta za domovinu
14. August 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.