Jedina Isusova molitva koja nije bila uslišana ...

Jesmo li se ikad zapitali zašto Bog, koji je svemogući i koji je iznad svega volio svoga Jedinorođenog Sina, nije ispunio njegovu molitvu? Postavljaju se dva pitanja: nije htio ili nije mogao? To su logična pitanja koja proizlaze iz same Isusove molitve

Sva su evanđelja ispunjena događajima gdje nebeski Otac uslišava najrazličitije molitve svojega sina. No, u Getsemanskom vrtu dogodilo se nešto zaista iznenađujuće − Isus moli u velikom strahu i tjeskobi duše. Otac nebeski promatra svoga Sina u užasnu stanju. Uslijed golema straha i tjeskobe Isusov znoj je postao poput krvi. Tri puta za redom usrdno moli svoga Oca neka ga poštedi muke − ako je moguće!

„To je bila jedna jedina Isusova molitva zapisana u Svetom pismu koja nije bila ispunjena onako kako je on htio…“

Pa mi znamo da je Bogu sve moguće. Svaki put kaže neka ne bude njegova, nego Očeva volja. Jesmo li zapazili da baš nigdje prije, a ni poslije toga događaja nije uopće postavljao pitanje Očeve volje kad je nešto molio? Jesmo li primijetili kakav je bio rezultat te molitve? To je bila jedna jedina Isusova molitva zapisana u Svetom pismu koja nije bila ispunjena onako kako je on htio. Naime, Otac mu je ispunio njegovu glavnu molitvu tj. molitvu za spasenje svijeta (za nju je i imao sva potrebna jamstva, usp. Heb 5,7), no nije mu ispunio molitvu kojom je molio da ga mimoiđe muka.

Jesmo li se ikad zapitali zašto Bog, koji je svemogući i koji je iznad svega volio svoga Jedinorođenog Sina, nije ispunio njegovu molitvu? Postavljaju se dva pitanja: nije htio ili nije mogao? To su logična pitanja koja proizlaze iz same Isusove molitve. Ta on je sam molio: ako je moguće (znači, može li Bog?) i neka bude po tvojoj volji (hoće li Bog?). Što vi mislite? Da Bog nije htio ili nije mogao ispuniti Isusovu molitvu?

Ako pogledamo u Pavlovu definiciju vjere, vidjet ćemo da je bitan dio vjere jamstvo Božje riječi. Ta sam je Isus rekao da neće nestati niti jedna jota od onoga što je zapisano i da će se apsolutno sve ispuniti. Isusovo razapinjanje na križ zapisano je detaljno u Knjizi proroka Izaije, a o muci, smrti i uskrsnuću ima zapisano i u knjigama koje je Isus nazivao Zakonom kad je govorio o potpunom ispunjenju zapisanog. Dakle, Bog bi za ispunjenje Isusove molitve dva puta morao pogaziti svoju riječ. Prvo svoju pisanu riječ zapisanu u Zakonu i drugi put svoju izgovorenu riječ koju je izgovorio na usta Isusova, govoreći apostolima o predstojećim događajima.

 „Milijuni kršćana širom svijeta prihvatili su tu njegovu molitvu u Getsemanskom vrtu kao uzor prave molitve, a ne primjećuju da je to ustvari jedina Isusova neispunjena molitva…“

Isus dakle u Getsemaniju nije imao jamstvo Božje riječi. Je li Isus molio u skladu s Božjom voljom? Naravno da nije. Kako znamo? Znamo, jer je volja Božja bila upravo ona koja je i zapisana u Starom zavjetu. O svojoj je muci Isus čuo od starca Šimuna (preko svoje majke), o muci je često govorio svojim apostolima i učenicima. Na brdu preobraženja razgovarao je o svojoj muci s Ilijom i Mojsijem. Za vrijeme posljednje večere sve je to opet potvrdio pred apostolima. Prema tome, Isus je tada molio nešto za što je mogao biti siguran da neće dobiti. Zašto je onda tako molio? Zbog toga što je od trenutka pretvorbe na Veliki četvrtak prihvatio muku i potpunu “dimenziju” čovještva koju vidimo u njegovoj odvojenosti od Oca kad na križu vapi: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (usp. Mt 27,47)

Zaista je vrlo čudno da su mnogi tu Isusovu molitvu uzeli kao uzornu molitvu i svoje molitve mole na isti način, iako je to jedina molitva koju je Isus molio, a nije primio uslišanje. Zašto ne bismo radije uzeli za uzor toliko mnoštvo njegovih molitava koje su bile uslišane? Moram priznati da to ponekad ne razumijem. Milijuni kršćana širom svijeta prihvatili su tu njegovu molitvu u Getsemanskom vrtu kao uzor prave molitve, a ne primjećuju da je to ustvari jedina Isusova neispunjena molitva. Mnogi se čak ne bi ni usudili moliti drukčije, tj. bez ikakva jamstva i spoznaje želi li i može li Bog molitvu ispuniti.

Kad netko na kraju molitve kaže Bogu da ne učini po njegovoj volji, nego po svojoj, tj. Božjoj, zapravo:

Molitelj nije siguran da to što moli želi i Bog, tj. ne posjeduje u svojem srcu jamstvo potrebno za vjeru.

Otvara mogućnost da će ga Bog poslušati i odgovoriti na njegovu molitvu iako ona nije po Božjoj volji, a znamo da to nije moguće.

Ulomak je iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara a više o knjizi možete saznati ovdje.

Ukoliko želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni to možete OVDJE.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Mali Lovro svoj strah ostavio je Isusu na Križevcu
15. Rujan 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.