O domovino draga izmučena, ali još uvijek divna i junačka, što si sve preživjela? Kojim si se sve zlim silama oduprla, a još uvijek ne možeš svojoj vlastitoj neslozi.

Kada ćeš prestati biti tlačena od svojih vlastitih sinova i kćeri? Kada ćeš prestati biti ranjavana brojnim podjelama i međusobnom zavišću svojih sinova i kćeri?

Dokle će više Hrvat zavidjeti drugomu Hrvatu? Dokle će Hrvati kočiti uspjeh jedni drugima, a time i tvoj uspjeh. Kada će se Hrvati početi radovati jedni drugima i jedni zbog drugih? O Domovino izmučena, dokle ćeš trpjeti rane koje ti zadaju tvoji vlastiti sinovi kada zabijaju nož u leđa jedni drugima. Dokle će hrvatski sinovi jedni drugim noge podmetati? Dokle će hrvatski sinovi kočiti tvoj razvoj i blagoslov? Dokle će te ranjavati izdajnički sinovi i prodavati te interesima tuđinskih sinova, koji ne poznaju tvoju ljepotu i tvoju dičnu povijest i kojima nije stalo do tebe?

Tko su oni da nama sude i da nas vuku u demografsku, moralnu i svaku drugu propast? Što nam mogu dati osim svoga mraka, svoga poganstva kojemu se vraćaju i kulture smrti u koju tonu? Dokle će nam oni nabijati komplekse i lažni osjećaj manje vrijednosti? Što nam znače njihove laži ako mi znamo istinu o sebi i svojoj dičnoj povijesti?
Što nam znači njihova osuda, ako smo mi u miru, ako smo mi složni i blagoslovljeni?

Samo hoćemo li to konačno postati?

Mogu li ti to konačno zauzvrat darovati tvoji sinovi i kćeri? Dokle ćeš ih čekati domovino izmučena? Kada li će se trgnuti i ohrabriti? Mogu li te konačno prestati ubijati, ubijajući tvoju i svoju djecu te postati otvoreni životu i blagoslovu? Hoće li se ponovo početi žrtvovati za tebe i jedni za druge? Mogu li ti dopusti da postaneš zemlja blagoslova koja štiti dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti, kao što to želiš u svome ustavu?

Želiš biti majka, čuvarica života i ljudskog dostojanstva! Hoće li ti oni dopustiti da postaneš zemlja koja se raduje životu i lijepom suživotu.
Hoće li te tvoji sinovi početi blagoslivljati te međusobnom slogom i ljubavlju početi iscjeljivati tvoje rane? Hoće li donijeti ploda velika žrtva mnogih koji utkaše svoj život da bi ti mogla biti danas ovdje i čekati ih? Hoće li donijeti ploda muka mnogih koje razdiru tvoje rane? Hoće li oni dočekati da te vide iscjeljenu, radosnu i blagoslovljenu.  Hoćeš li to dočekati? Hoćeš li dočekati obraćenje svojih sinova i kćeri?

Hoće li se tvoji sinovi i kćeri vratiti Bogu i nad tobom zazivati silu i snagu Duha Uskrsloga Krista, kako bi i ti mogla biti preobražena na novi život. Mogu li se tvoji sinovi i kćeri vratiti tvojim i svojim kršanskim korijenima i dopustiti ti da budeš svjetlo i putokaz nekoć svojoj kršćanskoj Europi koju si nekoć branila i obranila. Hoćeš li naći snage još jednom ju obraniti?

Samo ovaj puta imaš teži zadatak. Ne biti samo predziđe kršćanstva nego i putokaz prema njezinim gotovo umrlim kršćanskim korijenima. Neka te Bog čuva i blagoslovi, te podigne tvoje sinove i kćeri po kojima ćeš to uspjeti. Gospodine blagoslovi našu divnu domovinu i čitav njezin napaćeni narod, gdje god on bio, a posebno u Bosni i Hercegovini, kolijevci Hrvata. Daruj mu snagu svojega Duha kako bi mogao u svojoj domovini ostati i rasti, živjeti punim plućima, uživati tvoj blagoslov  i donositi ga svim ljudima.

Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Amen.

Pogledajte i video čiji tekst i video potpisuje pater Ivan Dominik Ilicic a glazbu Branimir Vukorepa


Ideja za video nastala je sasvim slučajno ali znakovito. Čekala je pravi trenutak. Naš brat pater Ivan Dominik Iličić nadahnuće je dobio kad je vidio poderanu hrvatsku zastavu u kojoj je simbolično vidio sliku izmučene hrvatske i naroda.Taj događaj nam je i prepričao.

 Kad sam nekoć u Splitu primjetio hrvatsku zastavu poderanu i obješenu visoko na jedno drvo na Pazaru gdje se nemoguce popeti bez nekih posebno velikih ljestava ili dizalice pitao sam se tko je to i zašto učinio. Zastava je izgledala kao obješena, obescjenjena i ponižena i ostavljena tako visoko na drvetu na milost i nemilost vjetru koji ju je šibao i povećavo njezinu poderotinu jer je bila sva upetljana u krošnju drveta.
Tad mi je prošla misao kako naša predivna zastava može biti izderana i upetljana, a time sprječena da vijori i pokaže svoju pravu ljepotu. Onda sam to usporedio s našom domovinom koja je također predivna, ali ju mi ranjavamo svojom neslogom i ne dopuštamo da se razvija i pokaže u svom pravom sjaju i ljepoti. U tomu je nažalost sprječavju njezini vlastiti sinovi i kćeri, te njihova međusobna zavist i nesloga. Tad sam dobio nadahnuće za ovaj video, kao i jednom prigodom kad je na Marjanu snažna bura razderala hrvatsku zastavu. Znao sam da ću video s tom simbolikom jednog dana napraviti što se dogodilo u ove dane jer su me na to potaknuli događaji koji su se ovih dana dogodili i sve nas duboko ražalostili, ali vjerujem i razbudili i osvjestili da je došao zadnji čas da nešto poduzmemo i prestanemo ranjavati svoju domovinu i davati je na milost i nemilost tuđinskim sinovima kojima do nje nije stalo.


loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 19.9.2019.
19. Rujan 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam Odbijam