„Kad pitam mlade ljude na predbračnim tečajevima što očekuju od svoga braka, oni uglavnom kažu: Da budemo sretni!

A nitko ne govori o 4 glavne potrebe svakog čovjeka: 1) da budeš voljen, 2) da budeš priznat, 3) da pripadaš nekome 4) da budeš slobodan. Nitko ne govori o tome da želi biti razumljen, prihvaćen, poštovan, sexualno zadovoljen… Pa zar ne treba da se sve to prije ispuni da bi čovjek bio sretan?“ – pita se dr. Jozefina Škarica i zato ponavlja koliko je važno da ljudi shvate što je uistinu brak: BRAK su dva ja i dva ti; dvije istine koje se međusobno ljube i podupiru u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti do kraja života! Vrlo je važno upoznati sebe i upoznati da najčešće svi naši bračni problemi dolaze iz toga što ne poznajemo onog drugog: muž ženu, a žena muškarca. Jer muž i žena su dva bića potpuno različita, koja se baš zahvaljujući svojim različitostima idealno nadopunjavaju. Ali taj suživot, to nadopunjavanje se treba naučiti i vježbati! Inače imamo toliko nakaradnosti i uzaludne muke!

Dr. Jozefina pokušava objasniti koliko je važno shvatiti da je brak živi organizam koji se treba svakodnevno hraniti ljubavlju i povjerenjem, a nadasve izdvojenim vremenom za drugoga! Ističe koliko je važno da se muž i žena međusobno ostvare kao supružnici, jer će se njihovim odnosom „hraniti“ njihova djeca. Hraniti će se emocionalno, ali i odgojno, budući da su roditelji glavni modeli ponašanja za uloge muža i žene koje će djeca preuzeti u budućnosti. „Dobar brak jedini je preduvjet za dobar odgoj djece!“ – zaključuje dr. Jozefina kojoj smo postavili još neka pitanja za pojašnjenje važnosti braka i obitelji:

Dr. Jozefina, kako ste otkrili ovu svoju misiju pomaganja bračnim parovima?
Dvadeset godina radila sam u Domu zdravlja kao doktor školske medicine. Tu sam susretala i djecu i roditelje. I ukoliko bi mi došlo dijete s nekim problemima u školi, uvijek sam najprije kontaktirala roditelje i tu sam zapravo otkrila da je pravi problem između roditelja, u njihovoj patnji, njihovoj muci… Za djecu nisu imali vremena. Ili njihov stil ponašanja: vika, dreka… sve je to onda utjecalo na djecu i djeca su dobivala loše ocjene. Zapravo se prozivalo djecu, a trebalo je pomoći roditeljima u njihovom bračnom životu. Tako sam iz konkretne prakse „ispekla“ zanat. Kasnije se još dogodila jedna edukacija od 5 semestara u Zagrebu, koju nam je omogućio evropski Caritas nakon koje sam stekla diplomu Savjetodavca za mlade i obitelj koja me još dodatno obogatila teoretskim znanjem o važnosti bračne problematike.

Koja je glavna poruka koju želite prenijeti sudionicima ove duhovne obnove za bračne parove?
Pa da se vole, da se vrate jedno drugome, da puno više vremena provode jedno s drugim. Naime, supružnici su skloni da svoj odnos stave na zadnje mjesto. Kad počnu dolaziti djeca, ona postanu br. 1; zatim moraju puno raditi, ako imaju više djece – još više moraju raditi… I tako se njih dvoje polako udaljavaju, postaju stranci i postaju nezadovoljni. I kako godine prolaze, to nezadovoljstvo počinje izlaziti iz nutrine i još dodatno tom gorčinom ruše jedno drugo. A zapravo su oboje žrtve, žrtve neznanja! Kad ljubav u braku ne uspijeva – onda je to veliki znak da njih dvoje ne znaju održavati svoj odnos. Jer vidite, u sve treba ulagati! Što god mi radili u životu, u što ulažemo – to nam uspije. Ulažemo u kuću - sagradimo je. Ulažemo u vrt - imamo krasno povrće. A ljudi ne ulažu u svoj brak. Prvo ne znaju što? I na koji način? I evo, to je nekako bit svih ovih susreta za bračne parove, zapravo razgovor s njima: Kako riješiti svoje probleme, kako početi komunicirati, na koji način oživjeti bračnu ljubav, kako odvajati vrijeme jedno za drugoga i kako staviti jedno drugo opet na 1. mjesto? Ima tu posla!!!

Po vašem mišljenju, kakva je bračna situacija na našim prostorima?
Pa teška je. Naravno uvijek ima lijepih bračnih parova i ljudi koji o sebi vode brigu. Puno je više onih koji na žalost, preskoče sebe. Sve ovo ružno i tužno što se događa je najčešće nehotice. Svatko tko ulazi u brak misli: moj će brak uspjeti, bit će naj, naj… Lako je kad su muškarac i žena sami i doista skoncentrirani jedno na drugo. Ali čim počnu dolaziti djeca, pa neke druge brige (krov nad glavom, nema posla, problemi na poslu…) Zapravo na toliko strana se to dvoje razdaju, sve žele riješiti, a zapravo sebe ispuste!

Da li je lakše brakovima u kojima je prisutan vjerski život?
Sigurno su bolji jer su strpljiviji i jer su navikli trpjeti. Iako nije brak baš mjesto u kojem se treba trpjeti. Oni trebaju naučiti živjeti u njemu. Čista vjera nije dovoljna za brak. Ona je samo trećina čovjeka. A gdje su tijelo i psiha i rješavanje tih problema u braku??? Znači, apsolutno „DA“ vjera, ali uz nju i ovo drugo.

*****
Dr. Jozefina Škarica, rođena je 1948., udana, majka četvero djece, liječnica. Nakon završenog studija medicine radi u Medicinskom centru u Šibeniku, Hrvatska. 1985. specijalizira školsku medicinu. Pok. šibenski biskup msgr. Srećko Badurina 1993. godine u Šibeniku utemeljuje Savjetovalište za mlade, brak i obitelj, a dr. Škaricu imenuje voditeljicom savjetovališta. Nakon dvogodišnje izobrazbe u Zagrebu, 2004. godine dobiva diplomu obiteljskog savjetodavca. Posljednjih dvadeset godina sudjeluje u tečajevima priprave za brak, te održava brojna predavanja i seminare u Hrvatskoj i inozemstvu o braku, obitelji i odgoju. Dr. Jozefina je već više puta (2007. i 2014. godine) bila predavačica na duhovnoj obnovi za bračne parove u Međugorju, a gostovala je i na jednoj od prošlih korizmenih tribina za međugorske župljane. Njezina predavanja odlikuju se jasnoćom sagledavanja problema i konkretnošću savjeta u svrhu poboljšanja u muškoj i ženskoj komunikaciji, bračnim odnosima i odgoju djece.

Glasnik mira

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Put srca: Poslanje djeteta s teškoćama
26. Lipanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.