Znamo li gdje završavaju novci koje izravno uplaćujemo za određene svrhe?

Gdje završavaju novci koje uplatimo za ceste, vode, šume prigodom registracije vozila? Neka sredstva izravno se uplaćuju u Županije i tu se ne može žaliti kako država ne vraća lokalnoj zajednici. Kroz priču o Andriji, koji je mislio da treba političarima zahvaliti za krpanje rupa na cesti, doznajmo istinu o vašim novcima. Čitajte jer imate pravo znati!

Gdje su pare, Andrija moj?

I, Andrija, za koga ćemo, pita Jozo, ovaj put glasovati na izborima? Andrija je u odgovoru jasan: „Ja ću za ove što su nam rupe asfaltom pokrpali po cesti.“ Naše je upitati se: Ima li Andrija pravo kada tako razmišlja? Razumljivo je da Andriji znači činjenica što automobilom i traktorom neće više, barem do idućih izbora, preko rupa prelaziti. No, ključno je pitanje imaju li ikakve zasluge ljudi za koje će glasovati za taj asfalt? Odgovor je jasan. Zasluge su im male ili gotovo nikakve. Zašto? Zato što je „tužni“ Andrija to već davno platio i preplatio.

Andrija, kao ni velika većina osoba, nije upućena u to da izravno plaćaju korištenje cesta, njihovo održavanje, popravke i novu izgradnju. Vlast kao zmija noge čuva informacije o dotoku novaca u tu nakanu. A kada je to Andrija i kako platio cestu do svoje kuće ili ceste kojima vozi? Ako se bacimo u računicu, sve će nam biti jasno, osim činjenice gdje je sav taj novac i je li namjenski utrošen.

Prilikom registracije automobila, uzevši neku prosječnu klasu automobila za bosanskohercegovačke prilike, Andrija je za ceste izravno uplatio 250 KM. Od toga je uplatio u svoju županiju – Javna ustanova ceste 150 KM, a za Direkciju cesta Federacije 100 KM. Ako uzmemo u obzir da su u BiH nameti i trošarine (akcize) na gorivo toliko velike, tomu treba dodati da će Andrija još najmanje 500 KM u potrošenome gorivu uplatiti za ceste. Tako je Andrija uplatio 750 KM u jednoj godini za ceste. Ako uzmemo činjenicu da je Andrija vozač s korištenjem automobila četrdeset godina, onda dolazimo do podatka da je za života uplatio 30000 KM. Eto, sada Andrija i tisuće drugih Andrija znaju što je na stvari.

Ključno je pitanje kamo ide sav taj novac i je li transparentno utrošen? Ako uzmemo za primjer županije s hrvatskom većinom, onda dolazimo do ovih brojeva. U Zapadno-hercegovačkoj županiji pri registriranju 32560 vozila uplaćeno je izravno za županijske ceste oko 4 800 000 KM. Ako to računamo za četverogodišnjega mandata neke vlasti, to je oko 19 milijuna KM. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji, gdje se registrira u godini 70628 vozila, taj je iznos u četiri godine oko 42 milijuna KM. U Herceg-Bosanskoj županiji na 15720 vozila taj iznos je više od 9 milijuna KM. U Srednjobosanskoj županiji na 61466 vozila to je oko 37 milijuna KM, te u Posavskoj županiji na 10288 vozila iznos za županijske ceste je nešto više od 4 milijuna KM.

Pitanje glasi: Vidi li se taj novac stvarno na županijskim cestama?Uz to, netreba zaboraviti da su glavne ceste koje prolaze kroz županije u brizi Direkcije za ceste Federacije. Ovdje nismo pridodali novac koji se izdvaja prigodom ulijevanja goriva. Kako objašnjavaju iz Uprave za neizravno oporezivanje BiH tijekom prošle 2018. Godine, ukupno je na osnovi cestarina prikupljeno oko 620 milijuna KM, što je za 238 milijuna KM više u odnosu na 2017. godinu. Jedna je trošarina (cestarina) za izgradnju cesta, a druga je cestarina za izgradnju autocesta i izgradnju i rekonstrukciju ostalih cesta. Ako svemu dodamo i činjenicu da u BiH ima oko milijun registriranih vozila, a da pritom uzimamo podatak da svako vozilo preko stavke goriva izdvoji minimalno 500 KM, onda dolazimo do iznosa od 500 milijuna KM.

Kada ovo Andrija, junak iz ove priče, pročita, bit će mu jasno da je sto puta platio i preplatio krpanje rupe na cesti, koje se, vidi pameti, uglavnom rade uoči izbora. Radi se to tada da bi se osvojila vlast i onda imalo na raspolaganju i ovaj dio novca koji je namijenjen za ceste, a tko zna je li se sav tu i troši. Duboka smo mi država, a pamet je plitka.

Štetno je što ljudi nisu informirani što sve plaćaju. I još je gore što ih se njihovim novcem kupuje. A da ne pišemo o tome što se izdvoji pri registraciji vozila za okoliš, vode, šume itd. Čovjek, koji hoće misliti transparentno, hoće se samo upitati: „Di su pare?“Možda će mu odgovoriti u stilu ovoga vica: Mali Ivica izlazi van u izlazak pa pita tatu: „Tata, imaš li novaca?“ A on odgovara: „Imam ja, ne brini se ti za mene.“

dr. fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 18.6.2019.
18. Lipanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.