Bio jednom jedan vrlo lijep vrt.

Ondje je gospodar vrta običavao šetati po dnevnoj vrućini. Jedno plemenito bambusovo stablo bilo mu je najljepše i najdraže od svih biljaka, stabala i raslinja u vrtu.

Bambus je rastao godinu za godinom i postajao sve privlačniji. Ali – tada se dogodilo. Gospodar se zabrinut približavao svom omiljenom stablu.

“Dragi bambuse, ti si mi potreban.” A bambus tiho odgovori: “Spreman sam, upotrijebi me kako želiš.” Gospodarov glas je postao ozbiljan. “Da bih mogao upotrijebiti, moram te potkresati.” Bambus se prepao.

Njega potkresati, njega, najljepše stablo u vrtu. U vrtu je nastala tišina. Bambus je prignuo svoju ponosnu glavi i šapnuo: “Gospodaru, ako me ne možeš upotrijebiti bez potkresivanja, tada učini što želiš i potkreši me.” Sunce je sakrilo svoje lice. Jedan je leptir prestrašeno pobjegao. A bambus je drhtao. Ali, time nije sve bilo gotovo.

“Bambuse, moram ti još nešto više učiniti. Moram te presjeći i izvaditi tvoje srce. Ako to ne učinim, ne mogu te iskoristiti.” Bambus se prignuo do zemlje: “Gospodaru, reži i dijeli.”

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
(FOTO)Skulptura koja simbolizira prazninu koja nastaje u čovjeku kada biva prisiljen napustiti svoju zemlju, svoj život, svoje prijatelje
24. Svibanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.