Velečasni Zlatko Sudac: Prošlost nije fosil. Ona je živa i nastavlja živjeti kroz sadašnjost

Korijeni se prošlosti ne smiju iščupati

Istini je potrebno cijelo vrijeme, i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. Tek se kroz povijest peripetija Božja Istina oslobađa zarobljeništva, postiže pun rast i donosi potpune plodove. Korijeni se prošlosti ne smiju iščupati. Ali ta je prošlost također korijen sadašnjosti i budućnosti. „Antiquitas saeculi, juventus mundi – Starost vijeka, mladost svijeta" (Bacon). Ne, ne, nipošto ne treba zaboraviti ili uništiti povijest i prošlost, nego ih ostvariti.

To ne znači staro zadržati ili ga katastrofalno odbaciti, nego njegovo proročanstvo ispuniti. „Treba slušati i poslušati jeku vjetra, zov krvi, zavjet djedova, jer i dobro i zlo dođu tračnicama predaje" (Lj. Rupčić). Predaje valja poštivati u slobodi i nije dovoljno da nešto potječe od predaje, koliko je važan Duh predaje. Predaja ima povijesnu jezgru bez koje nije moguća, te upravo stoga - uspomena zamjenjuje izgubljenu nazočnost. „Ja toliko ljubim predaje da stvaram nove" (Ivan XXIII). Prošlost nije fosil. Ona je živa i nastavlja živjeti kroz sadašnjost.

Ne postoji povijest mrtvih, nego živih. Mi nosimo breme povijesti, ali je ne stvaramo. Svako društvo ima svoje vrijeme, a ja se bojim da ovo naše živi u tuđem vremenu.

To je jako žalosno i štetno. U našem društvu izričito je naglašena analogija povijesti, zapravo je to pojava staroga u novom obliku, starih ideologija u novom pakiranju, starih utopija s novim premisama. Ako je prošlost uvijek proroštvo novoga, tada kriterij pravoga proroštva može biti samo modernitet, ali je nažalost obično pozivanje na stare predaje koje su odbačene. Previše se danas lažima ubija pamćenje u svim aspektima života i u svim institucijama ovoga društva. Uzalud, jer kad bol prođe, ožiljci ostaju i oni ne dopuštaju da se prvo zaboravi. Neke stvari treba pamtiti da se nikad ne dogode. S prošlim problem počinje, a ne završava.

Svatko je pozvan rasti, imajući stalno na umu da je „moguće dio stvarnoga" (R. Garaudy). Upravo je s toga ljudska misao veličanstvena. Ona udara u raspukle hridine vjekova. Nije ju moguće uništiti.

www.velecasnisudac.com