Sveti Hilarije Poatijerski

U svako doba povijesti Crkva je u svojim redovima trebala i mistike i pustinjake, i dobrotvore i misionare, ali i učene ljude koji će znati iznijeti njezine stavove, obraniti ih ako je potrebno.

Jedan od takvih velikih crkvenih umova u 4. stoljeću bio je i sv. Hilarije iz Poitiersa, biskup i crkveni naučitelj koji je zbog svog suprotstavljanja krivovjerju zaslužio naziv »Atanazije Zapada«.

Neobični su i samo Bogu znani putovi na kojima je »pronalazio« te svoje zemaljske »branitelje«. Tako je i sv. Hilarije bio rođen u poganskoj obitelji, i to vrlo bogatoj i moćnoj. To mu je i omogućilo najbolje škole i najvišu izobrazbu. Već se i oženio, postao otac jedne kćerkice, a da Krista još nije upoznao. Ipak, znanje je Hilariju doista širilo horizonte, pa je u svojim studijima susreo i kršćanstvo. Kad se to dogodilo, dao se na još gorljivije proučavanje, osobito Svetoga pisma, što je urodilo time da je postao kršćanin.

Učen kakav je bio, vrlo brzo uvidio je ispraznost poganstva, posebice arijanskog krivovjerja. Zdušno se počeo boriti protiv njega, ne samo svojom riječju već poglavito neporočnim životom. Na njega i njegovu pokrštenu obitelj potpuno su se mogle primijeniti riječi koje je kasnije zapisao u komentaru Evanđelja po Mateju: »Sve što se zbilo u Kristu, daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Očevim glasom, postajemo sinovi Božji.«

Stekao je velik ugled u narodu pa su ga nakon smrti tamošnjeg biskupa izabrali za novog biskupa Poitiersa. Najljući neprijatelj bio mu je otpali biskup Arlesa Saturnin koji je želio cijelu Galiju privesti arijanstvu. Svojim spletkama taj mu je zloćudni čovjek kod cara Konstantina godine 356. »smjestio« i progonstvo u Malu Aziju. No ni to nije smelo Hilarija pa se tamo, na izvoru, napajao mislima istočnih crkvenih otaca napisavši pritom glasovito djelo »O Trojstvu«, u 12 svezaka. Vrlo brzo vratio se u Poitiers, još »jači«, još dubokoumniji. Na sinodi u Parizu svojom je teološkom snagom »pomeo« Saturnina učinivši da od sviju bude raskrinkan i svrgnut.

Sv. Hilarije umro je 367. godine, a već prije 1851., kad ga je papa Pio IX. proglasio crkvenim naučiteljem, stekao je tu čast da ga likovni umjetnici prikazuju kako odlučno gazi ili svojim biskupskim štapom probija zmije, simbol krivovjernika.