Fra Stefano rođen je u Italiji u gradiću Folinjo, nedaleko od Asiza. Nakon uspona i slave u nogometnoj karijeri, gdje je bio izabran za najboljeg mladog talijanskog nogometaša Bog, se miješa u njegov život te postaje fratar.

Među hodočasnicima iz Italije koji su 19. rujna 2008. došli na molitveni susret s fra Jozom Zovkom bio je i fra Stefano Albanesi. Njegova je ispovijest zadivila nazočne hodočasnike.

Sportski počeci

S dvanaest godina fra Stefano se počeo baviti atletikom i nogometom. Nakon značajnih uspjeha na oba područja, kao svoj put ipak izabire nogomet. Kada je dobio poziv od Intera, roditelji su donijeli odluku da ga ne prihvati, jer je, po njihovu mišljenju, bio premlad za tako velik klub. Iako mu je poziv tako velikog kluba imponirao, odlučio je ugoditi roditeljima, ostati doma i završiti školu. Bio je svjestan svoga talenta i s radošću ga je razvijao, no, s druge strane, stalno je osjećao da je njegov poziv u tome da „dade svoj život za druge.“

S četrnaest godina odlazi u nogometni klub Ankonu, gdje igra za prvi sastav. Udaljenost od doma i obitelji mu je predstavljala problem, ali je bio svjestan da mora podnijeti neko odricanje. Trener je prepoznao njegov senzibilan karakter i nastojao mu pomoći, očvrsnuti ga i pripremiti za profesionalnu karijeru, koja je podrazumijevala grubost, povrede, uspone, padove… To je zahtijevalo mijenjanje stavova, pa i samog karaktera, što je dovelo i do promjene u duhovnom životu. „Postao sam dezorijentiran i zbunjen tražeći smisao mojega života. Udaljio sam se od Crkve, Boga, vjere, a samim time i od sebe.

… Šećući jednom prilikom gradom, ušao sam u jednu knjižaru tražeći nešto što bi mi moglo dati odgovore na moja pitanja te mi je zapala za oko knjiga “Moje vjerovanje” od Hermanna Hessea. Počeo sam ga čitati, tako da je Hesse na neki način postao moj duhovni otac. Otkrio sam da se sve ono što tražim nalazi u meni te sam osjetio potrebu da se izoliram. S jedne strane me pritiskao studij, a s druge strane nogomet. Bilo mi je jako teško uskladiti te dvije stvari, no ipak sam uspio završiti školu. Sa 18 sam godina dobio poziv da zaigram za mladu reprezentaciju Italije, gdje sam na kraju godine bio proglašen najboljim mladim nogometašem, što mi je predstavljalo silno zadovoljstvo.“

S dvadeset godina Stefano je bio popularan nogometaš, a slava je sa sobom donijela novac, poroke… grijeh. „Grijeh je postao za mene normalna navika te sam izgubio svu svoju osjećajnost. Po sudu mnogih činilo se da sam provodio prekrasno vrijeme, no za mene je to bilo najružnije vrijeme u životu. Nisam bio sretan.“ Povratak k sebi, duhovnosti, Bogu Prilikom jedne utakmice Stefanu je obrambeni igrač slomio nogu, nakon čega je uslijedio poduži boravak u bolnici, gdje je doživio i svoje duhovno ozdravljenje. „Ležeći bespomoćno na bolničkom krevetu, u jednom trenutku sam se upitao gdje su sada svi ti ljudi koji su me okruživali i pljeskali mi u danima moje slave?! Shvatio sam da je slava prolazna i da vrijedim samo ako imam nešto dati drugome.“ Nakon rehabilitacije Stefano se vratio nogometu i odigrao još osamnaest utakmica. Prilikom jednog treninga sve mu je postalo jasno: „Shvatio sam da moj život ne ovisi o meni, nego o nečemu puno većem. Tada sam osjetio kako me prožima Božja milost i blizina. Shvatio sam da je smisao moga života ljubiti Ga i služiti Mu. Podigao sam ruke prema nebu i predao se.“ Iza tog susreta s Bogom započeo je proces obraćenja, ostavljanja loših navika, osobina, odricanje od pogrešnih planova… Na tom putu puno mu je pomogla knjiga „Ispovijest ruskog hodočasnika“, iz koje je naučio kako moliti, a zatim „Životopis svetoga Franje“, u kojem je prepoznao smjernice svog budućeg puta.

Naravno, u procesu promjene bile su neizostavne kušnje, a ponekad neshvaćanje i prezir od strane prijatelja, koji nisu mogli shvatiti kako se netko može odreći tako uspješne karijere. No, sve kušnje i odricanja su bili nemjerljivi s radošću i mirom koji je polako ali sigurno ispunjavao njegovo srce. Nakon završenog tečaja za zvanja u Asizu Stefan napušta nogometnu karijeru i odlazi u franjevce.

Danas, je presretan zbog svoga izbora i zahvalan Bogu što ga neprestano nadahnjuje radošću i snagom da ustraje na putu kojeg je izabrao. Njegovo profesionalno nogometno iskustvo mu pomaže da se danas lakše približi mladima i pomogne im prepoznati što je njihov poziv i koji je njihov put. Osobito ga vesele susreti s nogometašima, koji mu dolaze za savjet bilo da je riječ o profesionalnom ili duhovnom životu.

loading...

30-mladifest-program.jpg

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
O vremenu izdvojenom za Boga ovisi blagoslov obitelji!
22. Srpanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.