I mi imamo poslanje

U ovom kratkom otvorenom pismu ispred građanske udruge Mlado Sunce želimo poručiti široj javnosti nekoliko stvari iz ljubavi prema istini.

Ovim putem želimo zahvaliti Bogu na milosti predavanja i zajedničke krunice koja je održao gosp. Mijo Barada u suradnji s našom građanskom Udrugom. Puno se ljudi javljalo kroz proteklo vrijeme za informaciju gdje i kada mogu poslušati našeg prijatelja i gosta te razgovarati s njim. Bilo je milosno slušati svjedočanstvo vjere i vjernosti Isusu Kristu u našem vremenu, jer svjedočanstvo je u sebi slično onim talentima iz Evanđelja.

U isto vrijeme, dok smo zahvalni na četiri predavanja koja smo kao Udruga službeno organizirali i javno objavili na svojoj stranici, ne možemo ne reći i nekoliko stvari koje su nas iznimno rastužile i pomalo razočarale. O čemu se zapravo radi? Radi se o tome da se gosp. Mijo Barada kao naš gost, gost predavač građanske udruge koja organizira slične aktivnosti, našao na službenom dopisu Ordinarijata iz Mostara, od 12. siječnja 2018., prot.:26/2018, kao persona non grata u našoj blizini. „Upozorilo“ se na njega kao na nekakvu opasnost i u dopisu se moli da ga se izbjegava. Tako je naš gost doslovno prozvan službenim dopisom i javno s mnogih oltara, kao da radi nešto negativno, nešto zabranjeno. Tako je to javnosti neodgovorno i sugestivno predstavljeno, a što su s istom namjerom preuzeli i mediji. Šira javnost, koja nije upućena u građansko kao ni u crkveno pravo, mogla je ostati zatečena ovim prozivanjem.

Pogledajmo razvoj događaja prilikom posjeta gosp. Barade Hercegovini: građanska Udruga pozvala je gospodina Baradu da u siječnju 2018. drži predavanje o obitelji, životu i vjeri. Pozvala ga je da prenese svoje svjedočanstvo obiteljskog života i svoje vjere i da nakon predavanja izmoli krunicu zajedno s vjernicima. Po pozitivnim zakonima ove države pravo na javno ispovijedanje vjere i životnog iskustva mu je zajamčeno i nitko to ne može osporiti. S druge strane, gosp. Barada ima pravo svjedočiti svoju vjeru i svoje iskustvo po sakramentima vjere koje je primio i po znanju koje o svojoj vjeri ima. Njegovo pravo, kao i pravo svih ostalih vjernika, jamči i daje na znanje Zakonik crkvenog prava (CIC) koji vrijedi za čitavu Katoličku Crkvu. Prema tome, Zakonik je taj koji uređuje prava i obveze vjernika laika i iste obavezuje da javno svjedoče svoju vjeru i ne predviđa nikakav dekret od više vlasti (usp. CIC kann. 224.-231.): „Pravo na apostolat vjernicima laicima je izvorno, budući da ne izvire iz nekog dopuštenja ili iz neke povjere crkvene vlasti, nego ono pripada vjernicima snagom krštenja i potvrde koji ih čine „sudionicima poslanja Crkve““.

Individualni apostolat je osobno i spontano djelovanje koje može poprimiti različite oblike:
1. svjedočenje kršćanskim načinom života
2. usmeno i pismeno širenje kršćanskog nauka
3. osobno savjetovanje
4. privatni razgovori
5. kršćanski način obiteljskog života
6. kristijanizacija zanimanja, rada, sporta
7. odlazak u misije
8. suradnja s vjernicima u župi
9. udruživanje s drugim osobama sa svrhom vršenja apostolata (privatno ili javno;
građanski ili u okviru crkvenih struktura)
10. Organiziranje hodočašća

(Izvor: dr. sc. Josip Šalković, profesor kanonskoga prava na KBF-u u Zagrebu; Obveze i prava vjernika laika (kann. 224-231), Poslanje i djelovanje.)

Pojavila se zbunjenost i postavilo veliko pitanje svakom čitatelju službenog dopisa: što je pisac dopisa uistinu htio reći i s kojim je pravom stavljeno ime vjernika laika u službeni dopis; s kojim ga se pravom javno prozivalo i klevetalo i „upozoravalo“ da ga treba izbjegavati? Koji članak građanskog ili crkvenog zakona nekoj ozbiljnoj crkvenoj organizaciji omogućava i daje pravo da neku fizičku osobu javno stavi na službeni dopis i „upozori“ vjernike da je se izbjegava bez ikakvog valjanog i navedenog argumenta? Pravna osoba koja se vodi pravdom i istinom treba imati na umu da svaka pravna intervencija mora imati pravni razlog i svoje pravno utemeljenje, a ovdje nije navedeno ništa od toga. Naime, prvu stvar koju dopis donosi jest da su neki „župnici upozorili“, a i neki portali „prenijeli“ da gosp. Barada dolazi u Hercegovinu.

Je li to njegov grijeh ili neko zlo, pa da treba „upozoravati“ na predavanje i molitvu dotičnog vjernika laika?

Prijeti li neko njegovo zlo, pa da je on predmet upozoravanja? Dopis prenosi da će gosp. Barada imati „duhovni seminar“ na tri mjesta, tj. tri predavanja, i da je pozvan da ih održi. Ali, je li se službeni Ordinarijat udostojio – osim preko portala – saznati prije tko je taj službeni organizator koji je gosp. Baradu pozvao i s kojim pravom, prije prozivanja u dopisu?

Je li se Ordinarijat raspitao i kontaktirao organizatora predavanja ili samog gosp. Baradu da vidi o čemu se radi prije javnog prozivanja dopisom, preko oltara i portala?

Je li Ordinarijat u svome dopisu naveo barem jedan razlog i jednu krivicu, samo jedan jedini crkveni zakon, članak, paragraf, kanon koji bi zabranio ili ograničio duhovni seminar ili predavanje gosp. Barade?

Znamo da se Ordinariji brine za vjeru i pravovjerje vjernika koji su mu povjereni ida treba, sukladno činjenicama i dokazima, valjanim i provjerenim stvarima, upozoriti na nešto što nije u skladu s katoličkom vjerom, pa se postavlja pitanje ima li u dopisu ikakav pravni temelj koji bi po pravu mogao gosp. Baradu dovesti na dopis? Je li naveden neki grijeh, hereza, zabluda gosp. Barade i imali tamo nešto slično tome? Nema.

Dopis je učinio žalosnu stvar tako što je na javni stup srama stavio čovjeka, aktivnog vjernika laika, muža i oca četvero djece. Diskreditirao ga je, bez da je organizatoru ili gosp. Baradi dan prostor da iznese svoju stranu. Koja je njegova krivnja navedena u dopisu? Krivnja iz dopisa je samo to što je došao u Hercegovinu i imao predavanja o vlastitom iskustvu vjere; da je susreo Isusa Krista i da je Bog živ. To mu je krivica koja je jedina vidljiva iz dopisa.

Mi poštujemo svakoga u njegovu pravu i području, ali žalimo i protestiramo kad taj netko žalosnim primjerom sramoti drugoga, a trebao bi biti ponosan što taj drugi svjedoči svoju i našu vjeru. Mi smo kao udruga svjesni da nama vjernicima laicima ne treba dekret da svjedočimo da je Isus Krist naš Spasitelj. Mi organiziramo hodočašća, predavanja, susrete, edukacije i za to treba vjera i vrijeme, a ne dopis. Nama svima Zakonik crkvenog prava daje ovlast za svjedočenje (očito ga neki pokušavaju selektivno upotrebljavati izvan svoga područja ovlasti) i nas nema pravo nitko i nigdje prozivati bez nekog valjanog i dokazivog razloga. Ako to netko čini, tada čini zloupotrebu i klevetu. Za svjedočenje vjere treba samo katoličko i iskreno svjedočanstvo, životom i riječima nas vjernika laika. Možda je ovo nekima teško prihvatiti, ali je to tako. Sve što proziva ili neizravno zabranjuje – bez činjenica i obvezujućih zakona – pripada samo privatnom mišljenju.

Budimo realni i iskreni! Toliko je sekti, pozivanja u lažne religije i otrovnih mišljenja, toliko ideologija i sektaških predavanja po našim mjestima i gradovima, ali kako to nije zavrijedilo dopis imenom i prezimenom od mjesnog Ordinarija? Ali, naš suradnik, jedan od nas, koji se držimo katoličkog učenja i prava, jest? To je žalosno. Žalosno je da Crkva i pape pozivaju vjernike laike da svjedoče uvijek i svugdje, a kod nas se ovakve stvari priređuju onima koji slušaju Crkvu i pape.

Na kraju ovoga otvorenog pismo želimo ponovno istaknuti da mi poštujemo tuđa prava i svoje obveze koje proizlaze iz pravnih uredbi, pa ovim pismom molimo i druge da to isto čine. Ako se nama vjernicima laicima naša prava budu ovakvim jadnim i žalosnim načinima uskraćivala i ograničavala, mi ćemo biti prisiljeni one koji to budu činili prijaviti višoj mjerodavnoj vlasti.
Još jednom želimo istaknuti da Mi u ljubavi i istini ovo pišemo. Mi ne tražimo sukobe s nekim. Vršimo svoje poslanje i poštujemo tuđe. Nas sve ovo silno žalosti što je ikako došlo do ovakvog narušavanja i diskreditiranja našeg gosta. Nama je iznimno žao što mu je to napravljeno i što smo mi prisiljeni ovako odgovoriti. I ovim putem kao domaćini izražavamo još jednom suosjećanje i žalost zbog kleveta i ne razumnog prozivanja. Mi smo spremni odgovoriti na sve upite koji dolaze s bilo koje strane i odgovoriti na sve nedoumice koje se mogu pojaviti u našem radu. Iskrena srca se nadamo da se ovakve žalosne stvari, od kojih samo zlo ima koristi, više neće ponavljati.

Božji blagoslov na sve radnike koji se trude i bore za Božje kraljevstvo na zemlji!

Građanska udruga Mlado Sunce
Zajednica Rastimo u Gospodinu - Livno
Zajednica Rafael - Livno

Označeno u