24. rujna 2016. godine kardinal Angelo Scola završio je dijecezansku razinu kanonizacijskog postupka za Carla Acutisa, talijanskog dječaka koji je umro 12. listopada 2006., u dobi od 15 godina, od leukemije. On je bio omiljen mladić koji je redovito molio i dnevno išao na misu, ali se bavio i programiranjem i volio računala, snimanje filmova, kao i crtanje stripova.

Na mrežnoj stranici koja promovira njegovu kanonizaciju kaže se: „Carlo je bio veoma nadaren što se tiče računala te su ga njegovi prijatelji, kao i odrasli informatičari s diplomom, smatrali genijalcem. Svi su bili zadivljeni njegovom sposobnošću da pronikne u računalne tajne na razini na kojoj su to inače u stanju samo oni koji su završili fakultet.“

Tko kaže da ne možeš biti svetac?

Jedan od njegovih najvećih informatičkih pothvata bilo je katalogiziranje euharistijskih čuda iz cijelog svijeta. Projekt je započeo kad mu je bilo 11 godina, a tad je napisao: „Što više se pričešćujemo, to smo više nalik Isusu te na ovom svijetu već imamo predokus neba.“ Potom je zamolio roditelje da ga vode na mjesta euharistijskih čuda, a dvije i pol godine kasnije projekt je bio završen.

Carlo je istražio više od 136 euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti u različitim zemljama i priznata su od Crkve te je izradio njihov virtualni muzej. Osim internetske stranice s virtualnim muzejom, nakanio je prirediti i izložbu fotografija koja bi putovala po svem svijetu.

U uvodniku izložbe doznaje se sljedeće: „Samo u SAD-u, zahvaljujući pomoći Kolumbovih vitezova, Društvu kardinala Newmana i Udruzi „The Real Presence“ te potpori kardinala Raymonda Burkea, izložba je posjetila tisuću župa i više od 100 sveučilišta.“ Izložba je već bila na svih pet kontinenata i nadahnula je mnoge svojim predivnim fotografijama i tekstovima.

Carlo je jednom rekao: „Biti uvijek blizu Isusu, to je moj životni plan.“ U svojem kratkom životu na zemlji postigao je svoj cilj – ostao je blizu Isusu u svemu što je činio, bilo da je satima molio pred Presvetim, bilo da je izrađivao mrežne stranice ili išao u školi kao i svaki njegov vršnjak.

Ne moraš biti dobar učenik da bi bio svet

Njegova je majka za njega rekla: „Zbog svoje nevjerojatne velikodušnosti zanimao se je za sve ljude: strance, invalide, djecu, prosjake. Biti blizu Carlu, značilo je biti blizu izvoru svježe vode. (…) Znao je pravu vrijednost života, kao dara Božjega, kao napora, kao odgovora koji se daje Gospodinu Isusu svaki dan u jednostavnosti.“ K tomu je naglasila: „Moram reći da je bio normalan dječak, koji je bio veseo, miran, iskren te je volio pomagati drugima i družiti se, imati prijatelje.“

Bio je i ostao uzor, posebno mladima koji nisu sigurni mogu li istodobno biti sveti i normalni te jedinstveni. „Svi su ljudi rođeni kao originali,“ govorio je Carlo, „ali mnogi umiru kao kopije.“ Carlo je htio umrijeti kao original, a za njega je to značilo biti vođen Kristom i uvijek biti usmjeren na njega.

Premda je bio veoma pobožan i išao na misu svaki dan, Carlo je bio tipičan tinejdžer svojeg vremena. Imao je veoma široke interese, ali je uvijek nalazio vremena za volontiranje, radeći s djecom i starcima, o čemu je govorio: „Naš cilj mora biti beskonačnost, a ne konačnost. Beskonačnost je naš dom. U nebu nam je pripravljeno mjesto.“

Sljedeća je faza kanonizacijskog postupka slanje svih biografskih podataka u Rim na uvid Kongregaciji za kauze svetaca. Ako Kongregacija tako odluči, kauza Carla Acutisa bit će proslijeđena papi, koji ga onda može proglasiti blaženim.

Izvor: Book/Aleteia

ines-grbic-kolumne.jpg

mrezalica-book-evangelizacija.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.