Veličina fonta:

ŠTO JE OTKRILO PODIZANJE MRAMORNE PLOČE IZNAD ISUSOVE GROBNICE

Sveti grob – arheolozi kažu da evanđelisti ne lažu „U listopadu prošle godine odvio se je jedan od najuzbudljivijih događaja stoljeća: podizanje mramorne ploče i otvaranje grobnice u bazilici Svetog groba u Jeruzalemu, koja se tradicionalno smatra Isusovom grobnicom. Ispod ploče nalazila se je još jedna ploča (…) Kad je maknuta i ta druga ploča, nastalo je iznenađenje...”

U listopadu prošle godine odvio se je jedan od najuzbudljivijih događaja stoljeća: podizanje mramorne ploče i otvaranje grobnice u bazilici Svetog groba u Jeruzalemu, koja se tradicionalno smatra Isusovom grobnicom.

Ispod ploče nalazila se je još jedna ploča, također od sivog mramora, koja je imala prorez sa strane u kojem se je nalazio lorenski križ, najvjerojatnije iz križarskih vremena, s početka 12. stoljeća. Kad je maknuta i druga ploča, nastalo je iznenađenje, prema svjedočenjima dobivenima iz raznih izvora.

Uistinu je riječ o Isusovu grobu!

Odmah ispod ploče pronađen je najvažniji artefakt: obična kamena klupa, isklesana u kamenu koji je spojen s vertikalnim zidom, a koji je također isklesan u stijeni na koju se naslanja.

Kronike srednjovjekovnih hodočasnika, poput Félixa Fabera (1480.), koji je vidio grobnicu bez današnjih mramornih ploča na njoj, kazuju da klupa i zid čine jedan te isti kamen. On odgovara sjevernomu zidu komore, mjestu koje se tradicionalno časti kao Isusov grob.

Drugo iznenađenje bilo je otkriće da je južni zid prostorije drugi vertikalni zid, također izduben u stijeni, dva metra visok. Dakle grobnicu u bazilici Svetog groba čini prostorija s dva kamena zida (sjevernim i južnim) i kamenom klupom (na sjevernoj strani) – sve isklesano iz stijene. Ta prostorija je podzemna grobnica u koji se može ući samo spuštanjem ispod razine zemlje. Izvorni kameni prag grobnice, koji se još treba otkriti, nalazi se pod sadašnjim mramornim pločnikom.

Otkriveni arheološki elementi odgovaraju podatcima iz evanđelja, Matej 27, Marko 15 – 16, Luka 24 i Ivan 19 – 20. Stoga se može pretpostaviti da je uistinu riječ o Isusovu grobu.

Arheolozi dokazali da evanđelisti govore istinu!

Dovoljno blizu mjesta na kojem je Isus razapet Josip Arimatejac imao je grobnicu, u koju još nitko nije bio ukopan. (Židovski pogrebni običaji u to vrijeme određivali su brz pokop u plitak grob pokriven kamenjem za siromahe, dok su u bogataškim grobnicama tijela polagana u niše izdubljene u stijeni. U njima su se također nalazile kamene klupe za pripravu tijela ili za posjetitelje obiteljske grobnice.) Ta se je grobnica zatvarala velikim kamenom koji se je navalio na ulaz, prema evanđeljima. Takav način zatvaranja koristio se je za grobnice isklesane u stijeni, kakva je pronađena ispod mramorne ploče u bazilici Svetog groba. U nju se je moglo ući silaženjem do mjesta na koje su polagana tijela, a to znači do spomenute klupe. Evanđelja govore da se je Marija Magdalena sagnula da bi ušla u grob.

Kamena klupa se također spominje u Markovu i Ivanovu evanđelju. U Marku 16, 5 kaže se da su žene ušle u grob i našle mladića u bijeloj haljini kako sjedi. Očito je da se na takvoj klupi može sjediti, ali ne i u niši. Ivan 20, 2 govori o dvama anđelima u bijeloj odjeći, koji su sjedili u grobu na mjestu na kojem je bilo položeno Isusovo tijelo (to je opet klupa).

Kad je Isus pokopan, u petak, upravo pred zalazak sunca, nije položen u nišu, već na kameno postolje, kako kaže evanđelje. Razlog za to bio je što je Isus umro agresivnom smrću i tijelo mu je bilo u lošem stanju te je trebalo dužu pripravu, a za koju nije bilo vremena jer je počinjao Sabat. Bio je običaj kod tadašnjih Židova da operu i pomažu tijelo aromatičnim uljima prije pogreba. Ali Isus je pokapan u žurbi te mu je tijelo ostavljeno na kamenoj klupi, tek na brzinu pokriveno platnom.

Evanđelja su povijesno vrelo!

Iako vjera u uskrsnuće ne treba logične dokaze, ona ne znači niti skok u iracionalni vakuum. Arheološka istraživanja potkrepljuju evanđelja. Tumačenje arheoloških otkrića ne možemo staviti u kontekst i pitanja vjere, ali ona potiču potrebnu i korisnu racionalnost, temeljenu na vjerojatnosti.

Kanonska su evanđelja izvori koji potječu iz prvih stoljeća kršćanstva i mogu se čitati kao i svako drugo povijesno vrelo. Iz njih je proizišla vjerska revolucija, ona koja je započela na klupi isklesanoj u stijeni, u grobnici u Jeruzalemu, prije dvije tisuće godina.

Iscrpne dokaze koji pokazuju da su evanđelja povijesno pouzdana možete pronaći u 13 i 14. pogl. knjige Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist!

ines-grbic-kolumne.jpg

laudato-tv.jpg


marijine-ruke1.jpg

mrezalica.jpg

karla-apartmani.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.