Jaslice s Hvara šalju pravu Božićnu poruku: "Jedino blago Crkve, jesu ljudi. I dobri i zločesti, i situirani i jadni, i cijenjeni i prezreni, i obični i neobični"

Pred posebnim jaslicama koje su postavljene u crkvi Sv. Ivana Krstitelja i sv. Antuna Opata (samostanska crkva sestara benediktinki) u župi Hvar od blagdana Sv. Obitelji do blagdana sv. Antuna Opata svake večeri u 19.30 sati okupljaju se župljani na zajedničkoj molitvi za obitelji u Hvaru, za sve mlade koji se spremaju za brak i da se otok obnovi novim životom.

Zanimljivost je ovogodišnjeg neobičnog postava jaslica u toj crkvi to što je Sveta Obitelj postavljena nad prikazom otoka Hvara i okružena fotografijama 131 djeteta predškolskog uzrasta iz župe. Prema ideji župnika izradila ih je grupa mladih župljana, a jaslice su privukle veliku pozornost Hvarana.

Ovako je župnik don Toni Plenković u pismu božićne čestitke župljanima protumačio ovaj neuobičajeni postav jaslica:

„Jedna od najdojmljivijih slika ranog kršćanstva dogodila se u Rimu, neposredno prije mučeništva sv. Lovre. Lovro je bio đakon, u rimskoj Crkvi zadužen za brigu za siromašne. Vodio je, kako to danas kažemo, Caritas – od crkvenog imetka dijelio je pomoć potrebitima. A bjesnio je tada žestoki progon Crkve. Mučen je i ubijen papa Siksto, uhvatili su i njegovog dobrog i svetog suradnika Lovru. I zatraži prefekt rimskoga cara da mu Lovro preda sve crkveno blago. I skupi Lovro ljude, rimsku sirotinju kojima je pomagao i vodio brigu o njima, dođe s njima pred prefekta i pokaže: ‘Evo blaga Crkve…’

Nije ovo samo romantična gesta… Ovo je slika koja Crkvi u svakom vremenu pokazuje što je njezina bit, koje je njezino jedino blago i temeljno poslanje. ‘Evo blaga Crkve!’ To nisu veličanstveno ukrašeni hramovi u kojima se slave bogoslužja, to nije ni prekrasna kulturna, glazbena, običajna baština koju otočki vjernik tako ponosno i ljubomorno čuva. Blago Crkve, jedino blago Crkve, jesu ljudi. I dobri i zločesti, i situirani i jadni, i cijenjeni i prezreni, i obični i neobični. Radi svih nas, radi svakog čovjeka Krist se utjelovio i ušao u ovaj svijet i prema svakom od nas on iz jaslica pruža ruku i govori: ‘Ti si moje jedino blago’.

Mogu reći da nas je ova veličanstvena slika iz života sv. Lovre inspirirala za ovakav ovogodišnji postav jaslica. Oko Boga koji nam prilazi kao Dijete postavili smo najsjajnije od svega blaga – našu djecu.

Promatrajući život našega grada i vrijednosti koje se uzdižu na pijedestal i one koje se otvoreno ili prešutno guraju u stranu ili se gazi po njima, ovakvim postavom jaslica željeli smo podcrtati koje je naše jedino blago. Možemo mi čitav ovaj otok zlatom popločati od Sućurja do Hvara, možemo u ljetnim mjesecima zaraditi ne za jednu nego za četiri zime, možemo još stoput biti proglašeni perjanicom turizma i biserom Mediterana, ali bez života, bez zdravih obitelji, bez djece, nema ni ovaj naš grad ni otok budućnosti – uzalud nam sve. Zato je u ovom prikazu jaslica Sveta Obitelj okružena hvarskom djecom, jedinim blagom obitelji, mjesta i Crkve na našem otoku. Uspjeli smo prikupiti 131 fotografiju djece iz Hvara uzrasta do 7 godina. Hvala svim roditeljima na suradnji i ispričavamo se onima koje smo nenamjerno propustili pitati/zamoliti da se uključe.

Kad stanete pred ove jaslice i zagledate se u 131 predivno lice sjetite se da je temeljno na što nas Bog-Dijete u Božiću poziva: da postanemo kao djeca. Pogledajte ih – njihov je osmijeh iskren i čist, vedrina s njihova lica zarazno se prenosi i na tebe kad ih pogledaš… Dijete u svakom čovjeku vidi najprije prijatelja, ono ne zna za zlo, za pokvarenosti i gadosti koje mi stariji znamo napraviti jedni drugima. Djeca su iskrena, spontana, uvijek spremna za igru, slavlje, radost… Nama starijima, iscrpljenima od neprestanih natjecanja i utrke za ‘blagom’, izmoždenima od igrica i igara koje znaju biti vrlo opasne i isisavaju životnu radost i optimizam, nama koji se nekad svojski trudimo da ubrzamo starenje djece ne bi li što prije postali kao mi, nama čiji su osmijesi često proračunati i suze lažne, neka pogled u ove jaslice i Krista okruženog djecom potakne želju da učinimo kao Bog – da postanemo kao djeca. Jedino tako se događa Božić, jedino tako ovaj svijet postaje ljepši, jedino tako će u njemu biti više vedrine i radosti – a upravo to je veliko poslanje koje Božić povjerava nama, kršćanima.

Nad prikazom našeg otoka stoji Betlehemsko Dijete s Marijom i Josipom. Oni su tu – u središtu svega. Oni bdiju nad ovim otokom i štite njegovo jedino blago – nas ljude. Sveta Obitelj postavljena je nad otokom kao orijentir. Kao putokaz. Kao svjetionik. Dezorijentirani čovjek sve je oko sebe poremetio. Proglasio je jedinim blagom ono što je samo pomoćno sredstvo, sve je ispremiješao, pohlepno grabeći iznakazio ljepotu otoka, zatrovao sve odnose. Najgore od svega, sam dezorijentiran, ne zna ni djeci pokazati prema čemu se u životu treba orijentirati. Udaljio je djecu od Boga. Oteo im je Boga. Kao da se naš dezorijentirani čovjek svim silama trudi uputiti djecu lakšim putem, širokom i lakom stazom na kojoj nema ‘tog dosadnog Boga’, iako se na toj stazi srca lome, obitelji uništavaju i duša prazni… Dezorijentirani čovjek mahnito i grozničavo juri kako bi prigrabio sve one stvari za koje današnja kultura tvrdi da predstavljaju uspjeh i sreću – da su one ‘blago’. Čak i to – da su one ‘bog’. Preplavljen je naš svijet tim božanstvima, i trčimo od jednog do drugog očekujući da ćemo pronaći mir, sreću. No, ne uspijeva nam to baš, zar ne? Samo nam se sve više čini da nam nikad nije dosta i da još, još i još treba trčati. Zato smo u centar otoka i čitavog prikaza jaslica, točno između 131 djeteta stavili Orijentir – Betlehemsko dijete, kao poticaj da ponovno naučimo pokazivati djeci put prema njemu. Jedino tako ćemo im dati pravo bogatstvo – jedino blago. Jedinu sigurnu budućnost.

Utemeljitelj apsurdnog teatra, rumunjski pisac Eugen Ionesco bio je jednom upitan, postoji li uopće neka nada za njega, koji je u svojim kazališnim komadima opisivao apsurdnost? Ionesco je na veliko čuđenje novinara odgovorio: ‘Da, imam nadu, a to je lice Isusa Krista’.

Kad bi me netko upitao vidim li, odnosno kako vidim, budućnost i nadu za ovaj predivni otok kojega smo stavili u jaslice da nad njim bdije Betlehemsko Dijete, mogao bih odgovoriti samo ovo: vidim nadu i budućnost ovog otoka na iskrenim licima djece sve dok između njih stoji kao Orijentir i izvor prave životne radosti – Krist Gospodin!

Neka sve vas, vaše obitelji, naš grad i čitav svijet ovog Božića On blagoslovi svojim mirom i ispuni vam srca nadom!

P.S. Tri kralja ove godine ispred oltara dijele sudbinu tipičnih otočana: na punti rive čekaju katamaran;)“.

Označeno u