I onda se čudimo što djeca odrastaju bez vjere, bez smisla, bez duhovne dubine.
Ova dva izmišljena lika smo uzeli da bi smo zamijenili Istinu nečim lakšim, zabavnijim i manje zahtjevnijim. Zašto? Jer Isus nije samo simpatično dijete u jaslicama, Isus traži promjenu srca. A to je mnogima postalo teško.
Dragi roditelji, budimo iskreni: kad djetetu govorimo da darove donosi izmišljeni lik, mi mu svjesno govorimo neistinu. Možda iz "dobre namjere", ali laž ostaje laž. A kad naša djeca jednoga dana shvate da taj lik ne postoji, što im tada ostaje? Poruka da su ga oni kojima najviše vjeruju - roditelji - obmanuli.
I onda ćemo se poslije pitati: zašto nam djeca ne vjeruju kad im govorimo o Bogu? Kako da nam vjeruju kad su vidjeli da smo ih već jednom lagali.
Djeci ne trebaju nekakve bajke koje brišu istinu. Djeci treba istina koja grije srce. Darovi nisu nikakav problem. Radost nije problem. Problem je kad dar postane važniji od Darovatelja. Kad paket pod borom vrijedi više od jaslica. Kad dijete zna tko je Djeda Božićnjak, ali ne zna tko je Isus Krist.
Zato, Božić nije bajka. Božić je događaj. Božić je Bog koji postaje dijete. I mi taj događaj zamjenjujemo kostimom.
I ovim mi učimo djecu: da je materijalno važnije od duhovnog, da je dar važniji od ljubavi, da je izmišljeni lik važniji od Boga i da se vjera može gurnuti u stranu ako nije "zabava".
Ja ne bi htio da se ovo shvati kao napad, nego vapaj. Vapaj da se zaustavimo i zapitamo: što točno prenosimo svojoj djeci? Koje vrijednosti? Koju istinu? Koju sliku svijeta?
Djeca mogu razumjeti više nego što mi mislimo. Mogu razumjeti da dar dolazi od roditelja, ali da je Božić dar od Boga. Mogu se veseliti poklonima, a istovremeno znati da je Isus središte svega. Ne treba im laž da bi imali radost.
I mislim da je vrijeme da prestanemo krasti Božić vlastitoj djeci, da prestanemo zamjenjivati Krista maskotom i da budemo hrabri roditelji, a ne ugodni roditelji. Jer ako djecu od malih nogu učimo krivom smislu, ne trebamo se čuditi kad kao odrasli izgube put.
Božić bez Isusa nije bezazlena tradicija. To je odgoj bez temelja. a djeca zaslužuju istinu. Ne bajku koja traje do prve sumnje, nego smisao koji traje cijeli život, napisao je fra Marin Mikulić.
