Ovo je pismo našla bolničarka pod jastukom tek preminulog mladića:
Kako možemo naučiti izdržati živjeti još jedan dan?
Dugo godina su se poznavali. Zajedno su i hodali. Voljeli su se onako mladenački i zanosno.
Sara se uputila do svoga poštanskoga sandučića i otvorila ga.
Dižem se ujutro i molim.
U davno je vrijeme neki misionar prelazio stjenovite planine u pratnji mlada Indijanca.
Noću je padao snijeg, a nakon toga je smrzlo. Mali čistač ulica obukao se toplije nego inače: uzeo je crvenu toplu kapu, dugi vuneni šal i debele crvene rukavice. Nažalost, moljci su ostavili svoje tragove pa su kroz obje rukavice virili kažiprsti, a na lijevoj još i mali prst.
Blaženik i svetac su naslovi što ih Crkva službeno daje pokojnicima koji su se istaknuli osobito kreposnim životom i onima koji su bili radi svoje vjere mučeni i ubijeni.
Sine moj, napokon ti želim kazati ono što ti još nikada nisam uspio reći.
Kći američkoga propovjednika Billyja Grahama gostovala je 12. rujna 2002. u jutarnjem programu američke televizije CBS. Tema je bila obljetnica terorističkih napada u New Yorku 11. rujna 2001. Voditeljica Jane Clayson pitala je: „Kako je Bog mogao dopustiti da se takvo što dogodi?“ Evo što je odgovorila.
Mladić se oženio prije nekoliko dana. Otišao je u dućan i kupio sebi lijepe hlače koje je trebalo pokratiti. Mislio se što bi učinio?
Kako je stanovnike Greccia oslobodio od vukova i tuče
Mladi vojnik, koji je radio u vojsci, stalno je ponižavan zato što je vjerovao u Boga.