O fra Slavku ne treba puno govoriti, znamo da je osim svog franjevačkog redovničkog i svećeničkog poziva, bio i doktor iz religiozne pedagogije, psihoterapeut, poliglota, pisac brojnih knjiga i kolumni, humanitarni radnik i duhovnik. U ovom tekstu posebno ću razmišljati o fra Slavku kao pedagogu, odgojitelju. Zašto to? Možda zato što je danas pravi humani i katolički odgoj u sve većoj krizi, pred najezdom nekih novih liberalnih odgoja prožetih raznim ideologijama i konzumizmom, a sve sa ciljem da našoj djeci ukradu nevinost, djetinjstvo i bilo kakav osjećaj za Istinu i Vječnost.
„Svaku generaciju obraća onaj svetac koji joj najviše proturječi“ - kazao je G. K. Chersterton. Ako je ova njegova tvrdnja istinita, možemo se zapitati po čemu je to onda fra Slavko proturječio ovoj generaciji, pa mu ni u smrti ne da mira, nego moli njegov zagovor? (usp. „Veselite se jer se vaš brat fra Slavko, rodio u Nebu i zagovara za vas!“ Gospina poruka 25. 11. 2000.)
Današnje generacije plod su sustavnog „preodgoja za ne ljubav“, otprilike ovako kako kaže švicarski pedagog Adolphe Ferrière:
I stvorili su školu, kako im je vrag naredio.
Dijete voli prirodu, pa su ga zatvorili u četiri zida.
Ne može sjediti satima bez micanja, pa su mu maksimalno umanjili slobodu kretanja.
Voli raditi rukama, pa su mu počeli davati informacije i teorije.
Voli iskreno govoriti, pa su ga naučili šutjeti.
Napreže se kako bi razumilo – pa su ga naučili učiti napamet.
Voljelo bi istraživati i koristiti svoje znanje (duše) - ali je sve već dobio spremno u odštampanim knjigama.
Kroz sve to djeca su naučila ono što nikad ne bi naučila pod drugim okolnostima: naučila su da ništa ne preispituju i da se prilagođavaju.“
Možda bi ono po čemu fra Slavka najviše proturječi ovome naraštaju bila njegova uloga učitelja i odgojitelja, kako u Gospinoj školi ljubavi i života, tako i u konkretnom radu s djecom, mladima i odraslima. Istina je da je 1982. u Freiburgu postigao doktorat iz područja religiozne pedagogije i titulu psihoterapeuta pa mu je to znanje bilo u krvi, ali on ga je proširio Gospinim smjernicama i skupa s Njom oblikovao Međugorje kao 'školu ljubavi i života'.
Za fra Slavka je Gospa bila Isusova majka i učiteljica i zato su za njega učenje i odgoj temeljni procesi oblikovanja čovjeka u ostvareno dijete Božje: „Ovo vrijeme je Marijino vrijeme. Ona je bila Isusova majka i učiteljica. Kad mi stariji njoj dopustimo da nam bude majka i da nas uči, toliko ćemo moći pomoći i mlađima da budu dobri đaci ove škole. Međugorje je milošću Božjom, upravo ta škola, najprije za nas ovdje i za mnoge u svijetu.“ (fra Slavko, listić „Gospina škola“, 26. 1. 1997.)
U svojoj konkretnosti, fra Slavko nije ostao samo na teoriji o odgoju u školi ljubavi i života, nego ju je pokušavao utkati u praksu osnivanjem „Majčina sela“, Ustanove za predškolski odgoj i socijalnu skrb, Zajednice „Milosrdni Otac“ za preodgoj posrnulih mladića, Zajednice „Majka Krispina“ za preodgoj djevojaka i žena u potrebi te „Fonda talenata“ za pomoć siromašnijim studentima.
ODGOJ DJECE ZAPOČINJE ODGOJEM NJIHOVIH RODITELJA I ODGAJATELJA
Osim pomaganja svojim štićenicima, fra Slavko je išao još dalje: preko djece želio je doći do korijena, do onih koji su izravno odgovorni za njihovo oblikovanje. Zato je 1997. godine, započeo s projektom izdavanja svojevrsnog 'listića' za internu upotrebu Dječjeg vrtića sv. Mala Terezija i Majčina sela, ali i župe. Listić nosi ime „Gospina škola“ i svojim je sadržajem svojevrsni preteča fra Slavkovih kolumni (komentara Gospinih poruka) sabranih u knjizi „U školi ljubavi“ te „Poruka za sadašnji trenutak“.
Listić je naslovljen dragim prijateljima, odgojiteljicama i odgojiteljima, roditeljima i djeci. U prvom broju listića koji datira od 10. siječnja 1997. fra Slavko kaže kako mu je „želja da na ovaj jednostavan način započne izdavanje 'listića' kojim bismo jedni druge hrabrili i pomagali u odgovornoj službi koju nam je Bog preko Gospe povjerio – pomoći otkriti drugima Boga ljubavi i mira“, odnosno postati „svjesni đaci Marijine škole“ – kaže u drugom listiću koji je izašao već 26. 1. 1997.
GOSPIN CILJ ODGOJA JE I NAŠ CILJ
Također fra Slavko želi „da nam Gospina poruka od sada bude nadahnuće za naše međusobne odnose, odnose prema dobročiniteljima i prema prirodi.“
Odmah poziva sve čitatelje da jedni drugima budu dragi, da se raduju jedni drugima, jer u toj radosti rastu ljubav i povjerenje. Temelj te dragosti je taj da smo svi dragi Gospi (jer nas Ona pozdravlja sa „draga djeco“). Zaključuje: „Ako mi odrasli budemo radosno obavljali svoj posao oko odgoja i radosno svjedočili svoje kršćanstvo, ni djeci neće biti teško shvatiti ono što je bitno u životu.“ … „Sve što činimo i kako susrećemo jedni druge, od smješka na licu i izraza očiju, do male riječi 'hvala' za učinjeno dobro i važne riječi 'oprosti' – navješćujemo jedni drugima, a posebno djeci, Boga ljubavi i mira.“
Odgojiteljima i roditeljima fra Slavko postavlja Gospin cilj odgoja kao uzor – kao što Ona želi da život bude ostvaren u radosti prema evanđelju za Vječnost, tako i „svi programi koji se izvode moraju služiti rastu i razvijanju darova koje je Bog stavio u srca djece. Kad mi stariji počnemo radosno služiti, moći ćemo bez straha gledati u budućnost svoje djece i svojih odgajanika“.
Cilj Gospine škole je otkriti Boga Oca, Boga ljubavi. Zato i fra Slavko upućuje sve roditelje i odgojitelje da uče djecu oslanjati se na Boga Oca: „Svijet bez Boga je opasan svijet i za čovjeka i za prirodu. Stoga učimo se mi stariji odreći se svega što smo učinili ili činimo bez Boga ili protiv Boga, učimo mlade živjeti s Bogom i imati ćemo radost u srcu i svjedočiti ćemo Božju ljubav.“ (usp. listić br. 2, od 26. 1. 1997.)
AKTIVNA BORBA PROTIV ZLA I VJERA U DOBRO
U Gospinoj školi je važna aktivna suradnja sa Božjim milostima i aktivna borba protiv zla i grijeha, zato i fra Slavko potiče sve odrasle da „iskorjenjujemo iz svoga života ono zlo koje se u nama nastanilo. Naša je dužnost i smisao odgoja da djecu i mlade aktivno zaštitimo od zla i grijeha i da im pomognemo da rastu u dobru. I što mi kao pojedinci i kao odgojitelji uspješnije djelujemo na sebi, to će nam biti lakše pomoći djeci i mladima da rastu prema slici Božjoj prema kojoj su i stvoreni.“
Fra Slavko je bio svjestan problema rana, grijeha, pogrešnog odgoja, loših navika… ali je on imao onaj Božji pogled koji je u svima vidio temeljnu dobrotu, zato je i ohrabrivao sve one uključene u odgojni proces: „Potrebno je mnogo strpljivosti i ljubavi, njege i brige, mudrosti i znanja, vjere i molitve, da bismo mogli aktivno surađivati s Dobrom u djeci i mladima.“ (usp. listić br. 3, od 5. 3. 1997.)
CILJ ODGOJA JE POSTATI KRISTOLIKI
MIR je cilj ukazanja Kraljice Mira u Međugorju. Za fra Slavka put do mira je put života i put ljubavi. Kaže „put do mira dogoditi će se preko odgoja za ljubav koja se žrtvuje. Upravo u toj točci se događa pravi odgoj. I tko u pravo vrijeme zna svome djetetu pomoći da se odluči za Kristov put, taj dobro odgaja.“ (usp. listić br. 4, od travnja 1997.)
Po ovom odgoju za ljubav i žrtvu, fra Slavko nam je ostavio u baštinu nešto najproturječnije današnjem trendu odgoja za civilizaciju smrti i grijeha. U svijetu koji 'gasi ljubav', fra Slavko ostaje neutišani glas koji i danas progovara o važnosti odgoja za ljubav i ljubavi u odgoju. U svijetu koji sustavno izbacuje kršćansku kulturu, vjeru i Krista, fra Slavkov poziv da aktivno radimo na sebi kako bi Krist bio što vidljiviji u nama i kako bi ta Kristolikost postala temeljni model za odgoj naše djece – ostaju njegova vječna oporuka svima koji žele živjeti u Gospinoj školi.
Paula Tomić/Glasnik Mira 11-2025.
