Duša kao more

Ponekad smo predugo zagledani u problem i tada nam taj problem postane veći  od života, od Neba i svih mogućnosti koje imamo u njima.

Ponekad nam se rješenja čine tako dalekim dok su nam zapravo tako blizu. Sami odlučujemo u što ćemo biti zagledani i kome ćemo biti blizu. Sigurno je samo jedno, dokle god smo u božjoj blizini, za sve postoji rješenje jer sve što nam zadaje tegobe čini se kao kap u moru pokraj mora božje svemoći. Sami odlučujemo tko ćemo biti i što ćemo postati, neka vam ova priča pomogne u toj odluci.

Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:

- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!

Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče:

- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.

Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more. More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.

- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika - svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more.