GOSPA LURDSKA: „Ja sam Bezgrješno Začeće“

U Lurdu je Gospa rekla svoje ime tek nakon mnogih upita. Bilo je to ovako: Taj dan Gospa silazi dolje, u donji dio špilje, bliže Bernardici.

Ona piše: Više sam je puta pitala tko je, a ona se blago smiješila… Nakon četvrtog upita Gospa se uozbiljila. Otvara svoje ruke i širi ih prema zemlji. Iz te kretnje zrači uzvišenost. Lik Gospe poprima uzvišeno dostojanstvo, njezina mladost dobiva dimenziju vječnosti. Sklapa zatim ruke u visini prsiju, uzdiže oči k nebu i govori: JA SAM BEZRJEŠNO ZAČEĆE.

Za ovo očitovanje imena Gospa izabire blagdan Blagovijesti, dan kada je začela Isusa po Duhu Svetom i postala Majkom Sina Božjega. Za tu uzvišenu zadaću ona je pripremljena time što je začeta bez istočnoga grijeha. Tako su ovdje povezana ta dva velika događaja.

Grijeh je tama. Tama se odgoni svjetlom, a grijeh bezgrješnošću. Marija bez grijeha začeta pomaže nam izvući se iz grijeha. Kao što voda pere nečistoću tako će milost oprati grijehe. Zato je Gospa ostavila kao trajni znak izvor vode.

Znamo da je Lurd postao svjetsko hodočasničko mjesto. Procesija sa svijećama s molitvom krunice, blagoslov bolesnika s Presvetim, kupanje u lurdskoj vodi, kroz sve to dovodi Gospa hodočasnike do Boga. Tu se ponovno rađa vjera ili se umnaža. Mnogi ovdje zadobivaju zdravlje. Zato je Crkva uz blagdan Gospe Lurdske vezala Dan bolesnika. Jedno tjelesno ozdravljenje liječi mnoge duše od nevjere. Evo primjera jedne hodočasnice: „Jednog dana sjedila sam na terasi hotela i gledala masu koja navire iz crkve nakon procesije. Najednom komešanje. Nešto se događa. Vidim: grupa nosača tvori počasnu stražu za jednu djevojku koja se vraća s blaženim osmijehom i korača kao po zraku. To je jedna od nizozemskih hodočasnica. Odnesena je ovog popodneva na nosilima pred špilju. Nakon četiri godine provedenih u krevetu s tuberkulozom kičme vraća se na svojim nogama pjevajući uzbuđeno hvalu Bogu. Prepoznala sam jednog od francuskih doktora koji ne vjeruju. Stajao je na rubu pločnika sasvim blizu mene. Što mislite o tome – upitah ga nenadano. On se naglo okrene i pobjegne u jedan dućan držeći maramicu na licu. Kasnije sam doznala: on je plakao…“ (Yves Ivonides, Bijela Gospođa iz Lurda, str. 102). Milost mu je pogodila dušu. A takvih primjera ima bezbroj…

I danas Gospa u Lurdu čini čuda milosti. I ne samo u Lurdu. Pobožnost lurdskoj Gospi proširila se i u našem narodu, a na blagdan Gospe Lurdske sve se više širi osjećaj za bolesnu braću i sestre.

U svojim potrebama molimo Gospu s velikim pouzdanjem: MARIJO, BEZ GRIJEHA ZAČETA, MOLI ZA NAS KOJI SE TEBI UTJEČEMO.

s. Rastislava Ralbovsky