KROZ MEĐUGORJE OSLOBOĐENI OVISNOSTI O HEROINU, DANAS SU RODITELJI DESETERO DJECE

“Iz tame ovisnosti u radost obitelji”. Tako ova obitelj definira čudesno Božje djelo u svom životu, a koje je od mladih narkomana učinilo evangelizatore i roditelje desetero djece.

Alkohol, kanabis, ekstazi, heroin…

Damien, podrijetlom iz Dublina napustio je školu kad je imao 15 godina. “U tom trenutku puno stvari mi je prolazilo kroz glavu. Imao sam male poslove, ništa ozbiljno, a onda sam ušao u svijet droge, malo sam pio i pušio kanabis.”

Međutim, tijekom godina njegova se konzumacija povećala i, uronjen u rave kulturu festivala elektronske glazbe, počeo je s ecstasyjem, a odatle je brzo prešao na pušenje heroina. Za nekoliko mjeseci postao je pravi ovisnik. A da bi dobio doze koje je njegov organizam tražio, počeo je činiti kriminal, zbog čega je četiri puta završio u zatvoru.

Droga je jednostavno postala još jedan dio njegova života. Priznaje da sam “pomislio da je život takav, da moram imati tu drogu u sebi.”

Očevo nastojanje da ga odvede u Međugorje

Ali 1996., kad sam imao 23 godine, nešto se počelo mijenjati: “Moj je otac bio svet čovjek, uvijek je molio za mene. Bio je u molitvenoj skupini i netko im je pustio snimku na kojoj dvije Amerikanke pričaju kako su bile na hodočašću u Međugorju i prestale se drogirati i to im je potpuno promijenilo život. Otac je rekao: ‘Pa, moram Demiena odvesti u Međugorje.’

Otac ga je zamolio da pođe s njim i budući da je ovaj mladić smatrao da ga je toliko puta razočarao, odlučio je otići. No, ono što ga je zaista uvjerilo su fotografije hrvatskih plaža i žena koje su se pojavile u brošurama. Zapravo, vjerovao sam da zapravo idem tamo, a ne u marijansko svetište.

Ubrzo ga je stvarnost postavila na njegovo mjesto u Međugorju. “Mrzio sam to mjesto prva tri dana, mrzio sam sebe, mrzio sam svog oca, a te tri noći nisam mogao spavati od utjecaja droga i vrućine”, prisjeća se. Unatoč tome, ovaj Irac tvrdi da je jednog jutra osjetio Boga u srcu kada je nakratko zaspao na klupi pokraj kipa Djevice.

“Prosvjetljenje savjesti”

Naposljetku, proveo je dva tjedna u ovom svetištu i objašnjava da se dogodilo ono što on naziva “prosvjetljenjem savjesti” jer, iako se nakon povratka u Irsku nastavio boriti protiv svoje ovisnosti, “nakon tog trenutka više nikada nisam krao. Nešto se dogodilo u meni.”

Nakon povratka počeo je izlaziti s Mary, iako u početku s prekidima. Također je bila ovisna o heroinu, a upoznao ih je zajednički prijatelj. Dobili su prvo dijete Tammie i zajedno su započeli metadonski program. Međutim, nastavili su se vraćati heroinu.

Nova pomoć u Međugorju

Damien je također počeo imati suicidalna ponašanja. Želio se ostaviti droge, ali nije mogao, pa je došao na pomisao da je rješenje da okonča svoj život. “Godine 2002. jedna od mojih sestara ponovno me je odvela u Međugorje i nakon otprilike tri dana sam se oporavio”, kaže.

U Međugorju je postojala kuća Zajednice Cenakula koja kroz vjeru pomaže osobama s ovisnošću, ali Damien ih nikada nije uzimao u obzir. Ali ovo putovanje je bilo drugačije. “Prišao sam jednom od mladića,” objašnjava, “i rekao mu da sam iz Dublina, da se drogiram 14 godina, da sam suicidalan i da sam izgubio volju za životom.”

Nikada neće zaboraviti mladićevu reakciju. Pogledo ga je ravno u oči i rekao: “Damiene, droga će uvijek biti tu, ti si taj koji se mora promijeniti i vratiti Bogu.” Tada ga je obavijestio da je uz marijansko svetište Knock u Irskoj otvorena kuća ove zajednice.

Promjena i obraćenje obojega

U Knocku je ostao godinu dana, a onda su ga poslali u Međugorje na još pet mjeseci. Njegova promjena je bila uočljiva. U međuvremenu, Mary je ostala sa svojim ocem i započela još jednu detoksikaciju. “Kada sam izašao, živio sam stilom molitve i počeli smo moliti zajedno”, kaže.

Damien dalje kaže da je “prva stvar koju sam želio učiniti bila biti dobar prema Bogu i oženiti Mary. Imali smo divno vjenčanje i vjenčali se 2005. godine.” Kako drukčije nije moglo biti, ovaj je par odlučio otići na medeni mjesec u Međugorje kako bi zahvalili Djevici što joj je sve to vrijeme pomagala.

Brak otvoren životu

Od tada vjera nije napuštala ovaj brak. “Ključno je klanjanje, a molitva je za mene veliki dio mog života”, ističe otac koji naglašava važnost krunice koju uvijek moli “posljednjih 16 godina, a bez heroina sam od 16. prije nekoliko godina. To je uvelike zahvaljujući našem molitvenom životu.”

Jedna od posljedica prepuštanja sebe u Božje ruke je imati još devetero djece, sva mlađa od 15 godina osim Tammie, koja je rođena kada su oboje bili ovisnici. “Otvoreni smo životu. Vratili smo se vjeri, a Mary i ja imamo mnoga proživljena iskustva koja većina ljudi nije imala. “Bili smo u tami ovisnosti koju rijetko tko preživi, a kad smo imali drugu priliku zgrabili smo je objema rukama”, zaključuje ovaj par kojeg je blagoslovio i Papa Franjo zajedno s cijelom obitelji.

Izvor: vjera.hr