NA ZAGOVOR GOSPE I SV. JOSIPA OZDRAVILA SAM OD CRONOVE BOLESTI

U Međugorju je boravila grupa hodočasnika iz Kanade. Voditeljica hodočašća bila je gospođa ANGELA MAZZA, talijanskog porijekla, ali je rođena i odrasla u Torontu (Kanada). Ona nam je posvjedočila o svom ozdravljenju od Cronove bolesti nakon molitve na Križevcu u Međugorju.

Angela kaže: „Upoznata sam s Međugorjem od moje rane mladosti, već kao adolescentica sam čitala i slijedila Gospine poruke. Ona je bila moja voditeljica kroz to vrijeme. Godine 2020. sam se razboljela. Prije toga sam radila u korporacijskom poslu, bavila sam se bankama i investicijama – to je bio vrlo stresan posao: nemoguće satnice rada, puno strke, stresa s jedne strane; s druge strane sam se trudila i da služim Gospodinu. Tako da sam bila baš rastrzana. Moj je muž imao svoj vlastiti posao, ali u to vrijeme mu nije dobro išlo, pa nisam imala opciju napustiti posao.

I sjećam se jedne nedjelje prije svete mise bili smo na klanjanju Presvetom i ja sam zavapila Gospodinu: „Molim te Isuse, treba mi odmor, pa čak i ako me moraš poslati u neku bolnicu na tjedan dana, prihvaćam – samo daj da se odmorim.“ Za pet minuta dobila sam napadaj boli u mom stomaku, počela sam povraćati, dobila proljev… zvala sam muža koji me odveo u najbližu bolnicu. Nakon dugo pretraga i raznih liječnika konačno sam dobila dijagnozu Cronove bolesti, a to je upalna bolest crijeva ili engl. Inflammatory bowel disease (IBD).

Bila sam mjesec dana u bolnici, skoro ništa nisam jela, rekli su mi da je moja situacija vrlo komplicirana i da se treba riješiti i operativno jer sam na dva mjesta imala crijeva potpuno stanjena zbog infekcije pa su se bojali da bi mogla puknuti i dovesti do još veće infekcije utrobe. Operirali su me i nakon dva mjeseca sam izašla iz bolnice, ali u slijedećih 12 godina nisam doživjela nikakvo olakšanje, jer sam i dalje imala bolove u stomaku i crijevima. Bila sam redovni posjetitelj bolnice jer sam i dalje imala zatvore. Nisam se smjela udaljiti od kuće, a da ne znam gdje je neki WC u blizini. Svakodnevno sam barem 15-20 puta bila na WC-u, bilo je vrlo malo hrane koje sam mogla jesti… I to je bio moj život tih 12 godina.

Nakon tih 12 godina, naš dobar prijatelj Filippo rekao je kako želi ići u Međugorje i ja sam jako poželjela ići. Osjećala sam da trebam ići. Ali on je išao samo sa svojim bratom, a ja sam se osjećala neugodno ići sama sa ovom dvojicom muškaraca. Oni su to razumjeli i rekli su da će moliti za mene. Na dan kad su oni otišli, ja sam završila u bolnici. Imala sam vrlo jak napadaj, a nakon ultrazvuka rekli su mi da imam još jedno kritično mjesto na crijevima i da ga moraju operirati. Složila sam se, ali sam ih zamolila da pričekaju s operacijom par dana dok mi se muž ne vrati s poslovnog puta jer sam željela da on bude uz mene kad me operiraju. Tako da su me pustili kući. Uključila sam si jedan video na kojem hodočasnici mole križni put prema Križevcu i ja sam se pridružila s njima u molitvi i stavila sam se u duhu na koljena u podnožje križa. Baš nakon toga nazvao me Filippo i rekao kako su i on i njegov brat završili molitvu na Križevcu, i tamo su pred križem pronašli kamen koji izgleda poput anđela koji klečeći moli, i da su znali da sam to ja. Dakle to se događalo skoro istovremeno dok sam i ja molila kod mene kući.

Sljedeći dan otišla sam na operaciju koja je trajala pet sati. Kad sam se probudila iz anestezije, doktorica koja me je operirala mi je rekla, kako me je otvorila, ali nije našla mjesto koje treba operirati. Onda je izvadila van sva crijeva, ali ona su bila potpuno u redu, zdrava. Zatim su zvali mog specijalistu, za kojega sam ja bila i ostala misterij jer je sa mnom pokušavao toliko terapija, injekcija, protokola, ali meni ništa nije pomagalo. Kad je on saznao da me praktički nisu operirali jer nisu znali što treba odrezati, on je sam htio to vidjeti svojim očima. Kad je vidio snimku operacije, on je ostao u šoku. Tokom noći u 3 sata, započela sam jako krvariti. Nakon što sam izmolila krunicu Božanskog milosrđa, krvarenje je prestalo. Doktorica nije znala što je to bilo. Za mene je to bio znak ozdravljenja. Slijedeći dan su me poslali kući.

Kad sam došla kući, prijateljica me pozvala na molitvu za ozdravljenje koja se organizirala u obližnjoj crkvi sv. Josipa Radnika i ja sam rekla da ću doći. (Godinu dana prije, kada se birao svetac zaštitnik za godinu, ja sam izvukla sv. Josipa i posvetila sam se njemu.) Svećenik koji je vodio molitvu bio je Indijac, u jednom trenutku je rekao: „Ovdje je netko tko se godinama muči sa bolesti crijeva, Bog te ozdravio!“ I svi moji prijatelji su pogledali u mene! Poslije sam saznala kako se taj svećenik zvao Josip!

Od tada ja sam zdrava i slobodna od Cronove bolesti.“ – završila je svoje svjedočanstvo Angela Mazza iz Kanade. Od tada ona dolazi u Međugorje vodeći hodočašća iz Kanade dva puta godišnje, a sad planira i tri puta jer ima jako puno zainteresiranih. Nije sebe zamišljala da će jednoga dana voditi hodočašća, ali nakon svih milosti koje je primila u Međugorju, ne može a da ne odgovori na Gospin poziv.

Paula Tomić/medjugorje-info.com