U nastavku članka pročitajte razgovor s voditeljem spomenutog podcasta Philipom Kellerom koji je inače slijepa osoba, ali koji hrabro svjedoči kako mu je sljepoća zapravo blagoslov jer je preko nje susreo Boga.
Podcast „Touched by Heaven“
Moje javno ime je Trapper Jack, a moje pravo ime je Philip Keller. Kad kažem javno ime to je zato što radim na američkom radiju već 40 godina i već više od sedam godina vodim jedan podcast koji se zove „Touched by Heaven“ (Dodirnuti od Neba) - svakodnevni susret s Bogom. Podcast putem interneta slušaju ljudi diljem svijeta, a ono što je glavna poveznica programa su iskustva iz Međugorja koja imaju ljudi koje intervjuiram, a koji dolaze iz različitih krajeva zemlje.
Osobno nisam znao puno o Međugorju, ali u zadnjih 7-8 godina dosta ljudi mi je ispričalo o čudima i nadnaravnim iskustvima koja su doživjeli prije dolaska, za vrijeme dolaska ili nakon odlaska iz Međugorja i ja u mom podcastu dijelim njihove priče. Stoga intervjuiram ljude koji su bili čudesno ozdravljeni, imaju proročke snove, viđenja, kontakte s anđelom čuvarom, iskustvo života nakon smrti i sl. Puno ljudi je imalo različita nadnaravna iskustva i ja ta njihova svjedočanstva dijelim u mom podcastu.
Moja životna priča
Ja sam slijep. Imam 73 godine, a od trinaeste godine započeo sam imati probleme s vidom. Moja bolest se zove Retinitis pigmentosa (RP) i to je nasljedna, degenerativna očna bolest koja uzrokuje ozbiljno oštećenje vida uslijed progresivne degeneracije štapićastih fotoreceptorskih stanica retine. U mom slučaju i majka i otac bili su nositelji recesivnog gena i zbog toga je bila velika šansa da im se djeca razbole (1 na 4). U mojoj obitelji od nas sedmero djece, troje nas ima ovu bolest. Najstarija sestra je potpuno slijepa, a ja i moja najmlađa sestra smo poluslijepi, odnosno sada na moje lijevo oko ne vidim ništa, a na desno mogu vidjeti samo malo, neke obrise i sjene.
Ipak ovo svoje sljepilo vidim kao blagoslov. Tražeći ozdravljenje, imao sam priliku susresti ljude koji su poput živih svetaca na zemlji. Oni su me preusmjerili na pravi put, iz života u grijehu koji sam živio u život u kojem je Bog na prvom mjestu.
Moje obraćenje
Sa 18 godina prestao sam ići u crkvu. Kada sam rekao svom ocu da više ne želim ići u crkvu, on je rekao da onda više ne mogu živjeti pod njegovim krovom i izbacio me na ulicu. Tako sam izvan Crkve živio 30 godina. Jedno nedjeljno popodne 1999. godine, moja supruga i dvoje moje male djece bili su vani u kupovini, ja sam se osjećao tako jadno, plakao sam, nisam znao što ne valja,… U jednom trenutku sam zavapio: „Bože, ja ne znam što mi nedostaje, ali ti znaš. Molim te daj mi to!“ I za par mjeseci počeo sam susretati izvanredne ljude koji su me ponovno doveli do vjere. A kada sam vrtio film na početak, kada je ta promjena počela, bio je to taj trenutak molitve, u nedjelju 15. kolovoza 1999. (svetkovina Velike Gospe). Imao sam i trenutak kada mi se potpuno povratio vid, to je bilo na jednu minutu 8. 12. 2003. godine (Svetkovina Bezgrešnog začeća BDM), tako da mogu reći da su Gospini prsti svugdje oko mene i mog obraćenja.
Prihvatio sam svoju sljepoću i vidim je kao blagoslov, jer sam preko nje pronašao svoju vjeruju. Ipak, još uvijek se nadam čudu i vjerujem da će me Bog preko Gospe ozdraviti.
U međuvremenu želim pomoći drugim ljudima vidjeti i susresti Boga. Na mojoj web stranici piše: „Slijepac koji želi drugima pomoći vidjeti!“ Naš podcast slušaju i katolici i protestanti, jer svima pokušavam pomoći doći do vjere u živoga Boga. I na naša hodočašća u Međugorje znaju doći i protestanti i Židovi, svi oni koji iskreno traže Istinu.
Međugorje u mom životu
Kada sam prvi put došao u Međugorje puno sam vremena proveo u razgovoru sa vidjelicom Marijom Pavlović – Lunetti i također sam puno vremena provodio u molitvi pred kipom Uskrslog Krista. Tako sam ga jednom u molitvi pitao: „Daj mi svoje srce!“, a On mi je u srcu odgovorio: „Dajem ti srce svoje Majke, to je i moje Srce!“ I onda sam ga pitao: „A što je s mojim ozdravljenjem?“ A On mi je odgovorio: „Ono se već dogodilo!“ Tako da ja vjerujem da sam ja ozdravljen, a kada će se to i fizički manifestirati, to ostavljam Njegovoj volji, jer je ovaj život put vjere i traženje Njegova puta.
Danas sam sa grupom hodočasnika u Međugorju po treći put. Hodočasnici su ljudi koji slušaju moj podcast iz cijelog svijeta, a ovaj put ih je najviše iz Amerike. Osjećam da nas je Gospa pozvala i za mene je ovo najsvetije mjesto na svijetu. Ovo je mjesto u kojem poslanje Crkve živi svoju puninu: jer se ovdje događaju čuda, događaju se ispovijedi, Euharistija i Euharistijsko klanjanje koji se održavaju kao nigdje u svijetu. Za mene je Međugorje kao Novi Jeruzalem. Ono što se događalo prije 2000 godina u Jeruzalemu, sada se događa ovdje u Međugorju i zato mi želimo dovoditi hodočasnike ovamo.
Vrijeme obraćenja
Čvrsto vjerujem kako se sve vrti oko obraćenja i da je ovo vrijeme obraćenja. Ako bih mogao dovesti više duša Isusu tako što ozdravim ili ako sam i dalje slijep, to mi je jedino važno.
Ima nešto posebno u Međugorju i mnogo njih se pita, trebam li doći živjeti ovdje? Ja mislim da smo pozvani sve ono što smo lijepo doživjeli ovdje, nositi natrag u mjesta gdje živimo. Posebno sad nakon „Nihil obstat“ mislim da Međugorje kao župa treba biti uzor ostalim župama u svijetu, da se one pitaju: 'Zašto je ovo mjesto to što jest?' I donijeti to u svoje župe: ispovijed, Euharistiju, molitvu, čudesno djelovanje Božje milosti… Mi negiramo čuda, ali stvari se događaju i čuda nas dovode vjeri!
Moja poruka
Ukoliko imate nekakav tjelesni ili psihički poremećaj, vi ste već blizu Bogu. Kada sam sa 13 godina počeo osljepljivati, nisam to nikome rekao, ni mojim roditeljima, jer sam mislio, pa tko želi bolesno dijete. Prije toga sam bio popularan dečko u školi, predsjednik mladeži, a sa slijepošću sam se počeo osjećati kao nitko, odbačen, nevidljiv, neželjen… i počeo sam dizati zidove oko sebe. Nisam nikoga puštao blizu. A to je djelo Neprijatelja. Jer istina je zapravo da smo svi slabi i da Bog želi da naučimo dijeliti jedni s drugima naše ranjivosti. Jer ljudi nam zapravo žele pomoći, i mi sa našim hendikepom smo tu da im omogućimo da čine dobro i da pomažu jer je to 'Dobro' u ljudskoj prirodi. I zato je bolest blagoslov jer nam dozvoljava da se približimo Bogu, a drugim ljudima omogućava da pomažući nama i sami dođu bliže Bogu.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
