Svjedočanstva naših čitatelja − Ozdravila u vrijeme Isusove smrti (15 sati)

Moj smisao života danas je u Kristu

Sad prvi put svjedočim nakon gotovo 4 godine mog istinskog preobračenja. Sjećam se ljeta 2012-te i mojih nepunih 27 godina. Počela sam se osjećati tako loše, moram priznati kao nikad u životu. Doživjela sam takav strah, strah koji je paralizirao cijelo moje tijelo, koji me doslovno paralizirao za život. Potpuno sam prestala spavati, ako bih i usnula to bi bilo na svega dva sata, i na tome zahvaljivala Bogu što sam uspjela i toliko. Sve to vrijeme samo sam željela mir svoga srca, jer sam tada spoznala da je mir naše najveće bogatstvo.

Prolazili su i tjedni i mjeseci i gotovo se ništa nije mijenjalo na bolje, baš naprotiv osjećala sam se sve lošije i lošije. Padala sam u nesvijest i završila na hitnoj. Dobila sam i najjače tablete za spavanje, ali uporno sam ih odbijala, bojeći se da ću postati ovisnik. Odlučila sam nešto drastično mijenjati u svom životu. Sve do tada mislila sam kako sam pravi vjernik, a zapravo sam više bila tradicionalni. Ispovjed bih obavila dva puta u godini i mislila bih da je to sasvim dovoljno. Odlučila sam ići svaki dan u Crkvu i moliti za svoje ozdravljenje. Znala sam reći: mene neće izliječiti niti moja majka, niti moj otac, niti najbolji prijatelj, niti psihijatar – već Bog.

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim." Mt 11, 28-29

"Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne
uznemiruje vaše srce i neka se ne straši." Iv 14, 27

Odlučila sam obaviti i Sakrament Ispovjedi, ne bih li se osjećala bolje. Svakodnevno sam molila krunicu Božanskog Milosrdja u 15 h. Naravno, s vremenom sam se osjećala bolje, jer sam duboko vjerovala da Božja milost djeluje i da me ozdravlja. Medjutim, jos uvijek nisam bila konačno ozdravljena. Vjerovala sam da moram dati nesto više, nesto jače što će zadovoljiti Boga u potpunosti, da bi On ostvario svoj naum. Osjećala sam da Bog kroz moju patnju želi cijelu moju obitelj privući k sebi. Odlučili smo svi zajedno moliti za moje potpuno ozdravljenje.
''Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.'' Mt 18, 15-20

Gospodine Bože, dao si mi noć za odmor i san, daj da u svojim budnim trenucima nikada ne zaboravim na Tvoju ljubav i Tvoju prisutnost- glasila ja žarka molitva mene i moje obitelji. Sjećam se da sam te noći odlično spavala. No, još uvijek nisam bila potpuno ozdravljena.

Osjećala sam da moram posjetiti Medjugorje. Na taj svoj unutarnji poriv odmah sam reagirala i nazvala Zajednicu „Novo Srce“ iz Sl. Broda i rezervirala nam karte za Medjugorje. Moram priznati da sam osjećala neizmjernu radost zbog posjeta Gospi. No, bez obzira na moju radost jos uvijek je moje tijelo paralizirao strah.

Imala sam i dečka, za kojega sam mislila da ću ga izgubiti, ako s vremenom ne budem bolje. Nisam mu željela priznati moje stanje. Medjutim bio je uvijek tu za mene. Predložila sam mu i predbračnu čistoću, koju je odlučio poštovati. Danas sam njegova supruga.

Ubrzo smo ušli u Korizmeno vrijeme, vrijeme u kojem sam se jos vise odlučila približiti našem Spasitelju. Ulaskom u Veliki tjedan, osjećala sam veliku patnju. To je uistinu bio najveći tjedan patnje u mom životu. Na Veliki Petak osjećala sam ili ću umrijeti u 15 h zajedno s Njim ili ću ozdraviti. U svakom slučaju znala sam da dolazi ''kraj''. Taj dan za Misu nisam imala snage, ali ipak sam na kraju otišla, jer znala sam da moram.

Sat je otkucao 15 h i ja sam bila ozdravljenja. Tada sam shvatila veličinu Božje ljubavi, a u Kristu sam prepoznala Spasitelja svijeta.

Ubrzo nakon mog ozdravljenja slijedio je odlazak u Medjugorje.Moj otac već je nekoliko puta izrazio da ne želi ići.  Medjutim , ja sam svakako željela da ide upravo on, jer sam smatrala da mu treba životna ispovjed, posto se godinama nije ispovijedio. Uspjela sam ga nagovoriti da ide, ali ne i na životnu ispovjed. Medjutim , moram vam reći u Medjugorju je dobio ogromnu potvrdu Božje ljubavi i Njegove sveprisutnosti medju nama. Medjugorje nam je svima poznato kao brdo koje broji beskonačno mnoga kamenja i njihov broj zasigurno nikad ne bi mogli izbrojati.

Moj otac našao je dva kamena, od kojih jedan odražava lik nasega Spasitelja, a drugi lik odražava lik Majke Božje. Moj otac se od tada promijenio. Primjetila sam to.

No, jos uvijek je nedostajao Sakrament Ispovjedi na koji sam tako žarko željela da ode. Vrijeme je prolazilo, a ja, budući da sam već jedno vrijeme gotovo svakodnevno molila Krunicu (Ružarij) osjetila sam da je moram moliti upravo za očevu ispovijed. Necete vjerovati, (bez da sam svome ocu rekla) na dan kad sam molila Krunicu za njega, moj otac se ispovijedio. Mozete zamisliti moju radost. Nas nebeski Otac dokazao je svoju ogromnu ljubav po više ne znam koji put u mojoj obitelji.

Danas živim mirno i povučeno. Moj smisao života danas je u Kristu. On mi iz dana u dan pokazuje svoju ogromnu Ljubav, jer On je uistinu to- Ljubav. Gotovo svakodnevno molim Krunicu (Ružarij), Sakrament Ispovjedi postao mi je najvažniji u životu, gotovo jedini izlazak mi je Sveta Misa.

Ako živite u strahu ili ako vas ponekad zahvati strah i tjeskoba samo se sjetite da postoji Ljubav, nenadmašiva ljubav našega Spasitelja Isusa Krista. I vjerujte Ivanovoj poslanici: ''Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.''