Papa: Kršćanska ljubav blagoslivlja one koji proklinju

U svojoj katehezi na redovnoj općoj audijenciji srijedom održanoj 15. svibnja na Trgu sv. Petra papa Franjo je govorio o bogoslovnoj kreposti ljubavi. Papinu katehezu donosimo u cijelosti.

PAPA FRANJO

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 15. svibnja 2024.

Čitanje: 1 Kor 13,4-7

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

U tekstu koji slijedi uključeni su i nepročitani dijelovi koje se također donosi kao da su izgovoreni.

Mane i vrline. 19. Ljubav

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ćemo govoriti o trećoj teološkoj kreposti, ljubavi. Prisjetimo se drugih dviju: to su vjera i nada. Danas ćemo govoriti o trećoj, o ljubavi. Ljubav je vrhunac cijeloga puta koji smo prošli s katehezama o krepostima. Razmišljanje o ljubavi odmah širi srce, širi um koji hita nadahnutim riječima svetog Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima. Završavajući taj veličanstveni hvalospjev, apostol navodi trijadu teoloških kreposti i kliče: „A sada: ostaju vjera, nada i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“ (1 Kor 13,13).

Pavao ove riječi upućuje zajednici koja je bila daleko od savršene bratske ljubavi: kršćani Korinta bili su prilično svadljivi, postojale su unutarnje podjele, bilo je onih koji su tvrdili da su uvijek u pravu i nisu slušaju druge, smatrajući ih inferiornima. Takve Pavao podsjeća da znanje nadima, dok ljubav izgrađuje (usp. 1 Kor 8,1). Apostol potom bilježi sablazan koja se dotiče čak i trenutka najvećeg jedinstva kršćanske zajednice, to jest „Večere Gospodnje“, euharistijskog slavlja: i tamo postoje razdori, a ima i onih koji to iskorištavaju da jedu i piju isključujući one koji nemaju ništa (usp. 1 Kor 11,18-22). Suočen s tim, Pavao daje jasnu prosudbu: „Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere“ (r. 20). Vi imate neki drugi ritual koji je poganski, to nije Večera Gospodnja.

Tko zna, možda u zajednici u Korintu nitko nije mislio da je počinio grijeh te su im pomalo neshvatljivo zvučale te oštre Apostolove riječi. Vjerojatno su svi bili uvjereni da su dobre osobe, a kada bi ih pitali o ljubavi, odgovorili bi da im je ljubav svakako jako važna vrednota, kao što su i prijateljstvo i obitelj. I danas je ljubav na svačijim usnama, ljubav je u ustima svih. Ona je u ustima mnogih „influencera“ i u refrenima mnogih pjesama. Puno pričamo o ljubavi, ali što je ljubav?

„Ali što je s drugom ljubavlju?“, čini se da Pavao pita svoje kršćane u Korintu. Ne s ljubavi koja se uzdiže, nego s ljubavi koja silazi; ne s onom što uzima, nego s onom što daje; ne s onom što se pokazuje, nego s onom što je skrivena. Pavao je zabrinut da u Korintu – kao i među nama danas – prevladava zbrka i da zapravo nema ni traga teološkoj kreposti ljubavi, onoj koja nam dolazi samo od Boga. I ako čak i na riječima svi uvjeravaju da su dobre osobe, da vole svoju obitelj i prijatelje, u stvarnosti o Božjoj ljubavi znaju vrlo malo.

Drevni kršćani imali su na raspolaganju nekoliko grčkih riječi za definiranje ljubavi. Na kraju se pojavila riječ „agape“, koju inače prevodimo kao „caritas“ („ljubav“). Jer kršćani su uistinu sposobni za sve ljubavi ovoga svijeta: i oni se zaljubljuju, više-manje kao i svi drugi. I oni doživljavaju dobronamjernost koja proizlazi iz prijateljstva. I oni doživljavaju ljubav prema domovini i univerzalnu ljubav prema cijelom čovječanstvu. Ali postoji veća ljubav od ovoga, ljubav koja dolazi od Boga i usmjerena je prema Bogu, koja nam omogućuje da ljubimo Boga, da postanemo njegovi prijatelji i omogućuje nam da ljubimo bližnjega kao što ga Bog ljubi, sa željom da dijelimo prijateljstvo s Bogom. Ta nas ljubav, zbog Krista, gura kamo ljudski ne bismo išli: to je ljubav prema siromasima, prema onome što je nevoljeno, prema onima koji nas ne vole i nisu zahvalni. To je ljubav prema onome što nitko ne bi ljubio; čak i prema neprijatelju… čak i prema neprijatelju! To je „teološko“, to jest dolazi od Boga, to je djelovanje Duha Svetoga u nama.

Isus propovijeda, u Govoru na gori: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine“ (Lk 6,32-33). I zaključuje: „Ljubite svoje neprijatelje“. Mi smo navikli tračati o neprijateljima. „Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima“ (r. 35). Upamtimo ovo: „Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu“. Nemojmo to zaboraviti.

U tim se riječima ljubav otkriva kao teološka krepost i poprima ime caritas. Ljubav je milosrđe. Odmah shvaćamo da je to teška ljubav, zapravo nemoguća za prakticiranje ako se ne živi u Bogu. Naša nas ljudska priroda navodi da spontano ljubimo ono što je dobro i lijepo. U ime ideala ili velike naklonosti također možemo biti velikodušni i činiti herojska djela. Ali Božja ljubav nadilazi te kriterije. Kršćanska ljubav grli ono što je nevoljeno, nudi oproštenje. Kako je teško oprostiti, koliko je ljubavi potrebno da se oprosti. Kršćanska ljubav blagoslivlja one koji proklinju. To je ljubav toliko odvažna da se čini gotovo nemogućom, a ipak je jedino što će od nas ostati. To su „uska vrata“ kroz koja valja proći za ulazak u Kraljevstvo Božje. Jer u predvečerje života nećemo biti suđeni po općoj ljubavi, bit ćemo suđeni upravo po ljubavi – caritasu, milosrđu – po ljubavi koju smo konkretno imali: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40). Ovo je lijepa stvar, sjajna stvar ljubavi. Naprijed i hrabro.

Pozdrav govornicima poljskog jezika

Srdačno pozdravljam sve Poljake. Duh Sveti uvijek nas potiče na veliku nesebičnu ljubav prema siromašnima, bolesnima i bespomoćnima, kao što su nerođena djeca. Danas je ovdje zvono dovezeno iz Poljske, nazvano „Glas nerođenih“, koje će biti dopremljeno u Kazahstan. Ono će nas podsjećati na potrebu zaštite ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pozdravljam one koji su osmislili ovu inicijativu: poljsku Zakladu „Życiu Tak” („Da životu“), koja nosi ime Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Od srca vas blagoslivljam.

Pozdrav govornicima talijanskog jezika

Izražavam srdačnu dobrodošlicu hodočasnicima govornicima talijanskog jezika. Posebno pozdravljam vjernike iz Messigna u Pompejima te Kongregaciju svetog Franje Asiškog iz Napulja, potičući ih da u svojim župnim zajednicama budu kvasac zajedništva u službi evanđelja.

Srdačno pozdravljam talijanski odsjek Međunarodnog policijskog udruženja (International Police Association), potičući ih na velikodušnu bratsku i sestrinsku solidarnost.

Na koncu usmjeravam svoje misli na mlade, bolesne, starije i mladence. Nekoliko dana uoči svetkovine Pedesetnice, potičem vas da uvijek budete poslušni djelovanju Svetoga Duha. Neka utješna prisutnost Tješitelja svima bude izvor podrške u kušnjama.

I molimo za mir. Ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, ne zaboravimo Palestinu, Izrael, Mjanmar. Molimo za mir, molimo za sve ljude koji pate zbog rata. Svi zajedno velikim srcem molimo za konačan mir i bez ratova… ikakvih ratova. Jer rat je uvijek poraz, uvijek.

Moj blagoslov svima!