Sveti Otac je, predvodeći svoju prvu službenu misu u toj župi od početka pontifikata, pozvao vjernike i sve ljude dobre volje na “revoluciju ljubavi”, temeljenu na milosrđu, suosjećanju i solidarnosti s najranjivijima.
Papa je govorio o pogledu punom pažnje i suosjećanja, usmjerenom prema svima koji su pogođeni patnjom i životnim teškoćama, bez obzira na njihovu pripadnost skupini, naciji ili vjeri. Uputio je snažnu poruku protiv ravnodušnosti i cinizma našega vremena, u kojem se – kako je rekao – “ljudski životi pogođeni sukobima svode na puke brojke”.
“Srce nam treba biti probodeno i slomljeno dok promatramo tolike narode danas ogoljene, opljačkane i opustošene”, rekao je Papa, dodajući da su mnogi ljudi žrtve represivnih političkih sustava, gospodarstva koje ih prisiljava na siromaštvo i ratova koji ubijaju njihove snove i živote.
Homiliju je Sveti Otac temeljio na poznatoj prispodobi o dobrom Samarijancu, protagonistu jedne od najdojmljivijih evanđeoskih pripovijesti, koji se zaustavlja, vidi, suosjeća i djeluje. Samarijanac je – rekao je Papa – onaj koji dopušta da mu srce dotakne čovjek ostavljen od razbojnika, te je u tom duhu potaknuo vjernike da ne prolaze ravnodušno pokraj patnje drugih.
U slavlju su sudjelovali kardinal Michael Czerny, prefekt Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, biskup Albana Vincenzo Viva, brojni svećenici, redovnici, redovnice, članovi župne zajednice te predstavnici civilnih i vojnih vlasti. Papa je, međutim, svoje riječi uputio ne samo nazočnima, nego cijelom svijetu koji – kako je rekao – “zaboravlja suosjećanje, zanemaruje milosrđe i gubi sposobnost osjećanja boli u srcu pred patnjom bližnjih”.
Papa je istaknuo kako Samarijančev pogled izražava ono što čovjek nosi u srcu, te je govorio o trima vrstama pogleda: onome površnom i rastresenom, zatim pogledu koji se pravi da ne vidi, te naposljetku “pogledu očima srca”, koji suosjeća, potiče i uključuje. Upravo takav pogled, rekao je, Bog je prvi uputio nama, i to u svome Sinu, Isusu Kristu.
“Bog nas je pogledao sa suosjećanjem, poželio je proći našim putem, sišao je među nas i u Isusu, dobrom Samarijancu, došao izliječiti naše rane, izlijevajući na nas ulje svoje ljubavi i svoga milosrđa”, rekao je rimski biskup.
Dodao je da milosrđe i suosjećanje nisu samo kreposti, nego Božje osobine. Bog je dobri Samarijanac, rekao je Sveti Otac, podsjetivši na riječi svetog Augustina koji je tvrdio da se Bog želio nazvati našim bližnjim.
“Vjerovati u Boga znači dopustiti da nas preobrazi, kako bismo imali Njegove osjećaje: srce koje se zna ganuti, pogled koji vidi i ne zaobilazi, ruke koje pomažu i povijaju rane, snažna leđa koja preuzimaju terete onih koji su u potrebi”, istaknuo je Papa.
Govoreći o evanđeoskom putu iz Jeruzalema u Jerihon, Papa ga je usporedio s putem mnogih koji danas tonu u zlo, patnju i siromaštvo, koji silaze do dna pod težinom životnih okolnosti. To je, rekao je, put mnogih naroda ogoljenih, opljačkanih i opustošenih, koje je potrebno vidjeti, razumjeti i prigrliti.
U tom svjetlu, Papa je potaknuo vjernike da se zapitaju što čine pred onima koji trpe: zaobilaze li ih ili dopuštaju da im se srce, poput Samarijanca, probode ljubavlju. Isus, dodao je, mijenja perspektivu: bližnji nije samo onaj koji pripada mojoj naciji ili vjeri, nego onaj kojemu sam ja pozvan postati bližnji – kroz konkretna djela milosrđa.
“Primijetiti, ali ne zaobići. Zaustaviti se u užurbanosti i dopustiti da nas dotakne život drugoga – tko god on bio – i da nam njegove potrebe slome srce”, poručio je Papa na kraju homilije.
“To nas čini bližnjima, stvara istinsko bratstvo, ruši zidove i ograde, i omogućuje ljubavi da postane jača od zla i smrti”.
Na kraju misnoga slavlja Papa je darovao župi simbolični dar: paten i kalež, koje je predao župniku, ocu Tadeuszu Rozmusu, poljskom salezijancu. Taj je dar, kako je Papa naglasio, simbol zajedništva i poziv na življenje bratstva u Kristu, izvijestio je u nedjelju 13. srpnju Vatican News.
