Don Damir Stojić u prepunoj crkvi u Zadru: Očaj i beznađe suprotni su od kršćanstva

Don Damir Stojić predvodio je duhovnu obnovu u župi sv. Petra u predjelu Ploče u Zadru u petak, 16. prosinca na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.

Susret je počeo misnim slavljem koje je predvodio don Damir, zatim je održao poticajni nagovor, a potom izricao molitve u klanjanju pred Presvetim.

„Koliko dobra riječ liječi čovjeka!? Riječi mogu ubiti čovjeka, ili izgraditi. Kad govorimo lijepe riječi, mi izgrađujemo čovjeka“ istaknuo je don Damir, upozorivši na proklinjanje i bogopsovku prisutne u našem narodu.

„Jedna od najvećih sramota hrvatskog naroda je koliko psuje Boga. Mnogi roditelji psuju djecu, s time moramo prestati, jer ubijamo čovjeka. Ako imate bogopsovača doma, on navlači prokletstvo na cijelo kućanstvo i treba činiti zadovoljštinu za to. S bogopsovkom navlačimo druga prokletstva“ upozorio je don Damir, potaknuvši da osoba izmoli barem jedan Slava Ocu u svom srcu na tu zadovoljštinu, kada čuje nečiju psovku.

Koliko su riječi moćne, don Damir je pokazao i na primjeru iz nedavne Božje riječi u Knjizi Brojeva u liturgiji, kad je jedan vrač bio unajmljen i plaćen proklinjati Izraelski narod koji se nalazio u Moapskoj dolini.

„Duh Božji sišao je na njegov jezik i umjesto prokletstva, on je počeo prorokovati i blagoslivljati. I blagoslov je došao, a vrač je tada izrekao proročanstvo da će izaći zvijezda pred Mesijom, koju su vidjeli tri kralja. Dakle, taj je blagoslivljao bez svoje namjere“ rekao je don Damir, potaknuvši roditelje da blagoslivljaju djecu i jedni druge u obitelji.

Prisjetio se kako mu je baka svako jutro stavljala križ na čelo i rekla Sine, Bog te blagoslovio, te da je po tom znaku križa primio puno milosti u životu.

Don Damir je upozorio i kako su „mnogi Hrvati katolici pali u duhovnu lijenost“, što primjećuje iz duhovnih razgovora i ispovijedi. U zadnje vrijeme mnogi mu najčešće kažu da „nemaju nikakav osjećaj osim suhoće, praznine, pustinje, kao da Boga nema. Očekuju od mene kao da u njih nešto ulijem, da nešto učinim. To znači kako očekujemo da se nama izvana nešto dogodi, bez našeg truda. To neće proći. To tako ne ide“ upozorio je don Damir, istaknuvši da primjeri ljudi u Svetom Pismu i iz života svetaca „pokazuju kako se očekuje da oni učine iskorak vjere“.

„Kad se Bog nekome objavljuje u Svetom Pismu, Bog vidi nešto u srcu toga čovjeka i onda se objavi. Kada mi netko dođe na razgovor, kaže mi da osjeća suhoću, ja mu za pokoru kažem: ‘Ovaj tjedan imaš zadatak jednoj osobi pričati o Isusu’“ rekao je don Damir.

Osoba na takvu pokoru reagira nevoljko, misli da je to nemoguće jer osjeća suhoću. No, Damir je ustrajan da mu se ta osoba ne vrati na razgovor dok to nekome ne učini.

„I nakon tri tjedna, dođe ta osoba i kaže mi: ‘Ništa ne osjećam, a trebam pričati o Isusu, za pokoru. Pa sam se počeo moliti, i bilo mi je lijepo. Onda sam počeo čitati Katekizam, životopise svetaca i počeo sam pričati o Isusu. Ljudi su me slušali, moja vjera je rasla. I, vjera se vratila!

Znači, morate nešto učiniti! Preporučujem da napravite raspored u molitvi. Nemojte moliti kad vam se da, nego molite kad ste odredili da ćete moliti. Vidjet ćete koliko milosti ćete dobiti. To je Bogu milo i drago jer ti u svojoj slobodi odlučuješ Bogu dati određeno vrijeme.

Lijepo je da ideš moliti kad imaš pomazanje, ali ima nešto bolje – a to je moliti i kad ti se ne da moliti. Moli kad si odredio da ćeš moliti, unatoč tome kako se osjećaš. To se zove vjera“ poručio je don Damir.

Istaknuo je i važnost toga što soba čita, gleda i sluša, koje sadržaje iz glazbe, književnosti, filmova.

„Punite sebe dobrim stvarima. To ulazi u tvoje srce. Čitajte životopise svetaca i pazite što radite s očima. Posebno muškarci, pazite što gledate. Pitam se kakav će biti naraštaj muškaraca koji gledaju kojekakve slike. To truje našu dušu i srce“ istaknuo je don Damir, upozorivši roditelje da djeca već u 4. raz. OŠ gledaju pornografiju.

„U razgovoru u ispovjedaonici vidim da djeca gube dušu. Čuvajte vašu djecu, njihove duše, osobito u tom području. Zauzmite se za njih.

Pornografija će nas ubiti, crkveni oci govorili su o čistoći očiju. Oči su prozor duše“ poručio je don Damir, preporučivši blizak molitveni odnos prema Gospi koja uvijek vodi Isusu.

„Marija je odgojila dva najveća muškarca, Isusa i Josipa. Zato mi muškarci moramo ući u školu BDM i u blizak odnos s njom. Preporučujem molitvu krunice koja je i meni nekad bila dosadna, s sad je s guštom molim. Jer razmatra život Isusa zajedno s Marijom.

Isus je imao žalosne, radosne i slavne trenutke. I mi imamo žalosne, radosne i slavne trenutke. Krunica prolazi kroz Isusov život. Đavao se toliko boji krunice. Tamo gdje se redovito moli krunica, Đavao ne može. Uvijek molite, svaki dan. Marija uvijek vodi prema svom sinu Isusu“ poručio je don Damir.

Potaknuo je i na činjenje dobrih djela, istaknuvši: „Sveto Pismo je toliko jasno da se naša vjera vidi po našim djelima. To nam je toliko potrebno. Ovaj svijet toliko čezne za dobrim djelima. Tako je veliko kad ljudi čine dobro koje nitko ne vidi, osim onoga kojemu se čini dobro, kad činiš dobro prema tzv. malom čovjeku“ istaknuo je don Damir.

Don Damir je upozorio i na prisutnost jadikovanja u našem narodu, sklonost da se uvijek žalimo kako nešto ne valja.

„To nije istina. Kanimo se toga. I uvijek upiremo prstom u drugoga, Europa, političari, uvijek je netko kriv i uvijek nešto smeta. Ali Bog vodi povijest! Otvorite oči! Jamčim da ima više dobra nego zla u svijetu. Jer Bog je stvorio svijet i proglasio ga vrlo dobrim. Mislim da je velika đavolska napast kad nas Đavao uvjerava da nije dobro“ upozorio je don Damir.

„Kada događaji, stvari ne idu kako vi želite da idu, samo otvorite oči – Bog možda nešto radi. Čitajte Pavlove poslanice, Korinćanima, Galaćanima, ljudi koji su tako trpjeli. Čitajte Djela apostolska, kad se kaže da se cijeli Jeruzalem digao protiv njih, bičevali su ih, a apostoli su bili jednog duha i radosno su naviještali Evanđelje.

Tako vjerujem u to da Bog nešto radi kada stvari ne idu kako smo mi zamislili. Uvjeren sam da naš Bog koji je Bog čudesa, radi nešto čega mi nismo svjesni. Samo treba imati vjeru za to“ ohrabrio je don Damir.

Želeći konkretno pokazati kako Bog djeluje u životu, Stojić je opisao kako je prepoznao znakove Božjeg djelovanja u svom životu, osobito kad je život sagledao unatrag, iz sadašnje perspektive. A u trenucima kada su se te situacije događale, ti su se događaji činili lošima.

No, Božja providnost učinila je da su neke teške životne situacije donijele plod u njegovom obiteljskom životu, što je popratio rečenicom ‘Sreća – nesreća, to samo Bog zna’.

Naime, don Damirovi roditelji odselili su iz rodne Hercegovine 1970. u Toronto. Živjeli su u drvenoj kuću u središtu grada koja im je 1978. velikim dijelom izgorjela. Nakon osam godina rada u Kanadi, Stojićeva obitelj u Kanadi sve je izgubila.

To ljeto 1978., kada je don Damir bio petogodišnjak, otac don Damira odveo je cijelu svoju obitelj, suprugu i trojicu sinova, prvi put u Hrvatsku.

Avion zbog vjetra nije mogao poletjeti iz Zagreba u Mostar, pa je don Damirova majka nazvala prijateljicu iz djetinjstva koja je živjela na zagrebačkoj Trešnjevci, zamolivši mogu li prespavati kod njih. U toj obitelji gdje su prespavali živjele su dvije sestre, od kojih je jedna sada don Damirova nevjesta, žena njegovog brata, jer su se nakon toga susreta godinama dopisivali.

Zatim, don Damir je prigovarao roditeljima zašto su prodali tu kuću koja je bila izgorjela, a Kanađani su kasnije taj dio grada proglasili kulturno povijesnom baštinom i vrijednost njihove kuće porasla je na tri milijuna dolara.

Stojićevi su bili preselili u drugi, zapadni dio Toronta. U tom novom predjelu don Damir je krenuo u srednju katoličku školu posvećenu Don Boscu.

„Ja sam se tamo doselio, baš sam išao u školu Don Bosco i baš tamo dobio sam zvanje. Ja sam postao svećenik salezijanac jer sam se oduševio tim svećenicima. U starom kvartu gdje smo živjeli bili su isusovci.

Ali, Bog vodi stvari. Od jedne tragedije Bog je vodio stvari.

Ja se usudim reći da je sve krenulo od jednog požara. Ne znam bi li nas tata vodio to ljeto u Hrvatsku, da kuća nije izgorjela, niti bismo preselili u drugi dio grada gdje sam pohađao školu koju su vodili salezijanci i gdje sam dobio zvanje postati salezijanac.

Usudim se reći – u nedaćama i teškim prilikama vašeg života, nadahnuti kršćanskom vjerom i nadom, Bog može i hoće uzeti tvoju muku i nedaću i napraviti nešto lijepo s time. Ja to vjerujem. Ali on traži tvoju suradnju. Zato su očajavanje i beznađe toliko suprotni od kršćanstva“ poručio je don Damir. Istaknuo je da sve ljude koje susretne na duhovnoj obnovi unosi u svoju molitvu trećeg ružarija kojega moli.

Istaknuvši da je puno veći učinak molitve pred Presvetim, nego riječi koje on izgovara kao nagovor, don Damir je u klanjanju prinosio mnoge nakane pred Presveti oltarski sakrament.

Potaknuo je da učinimo čin predanja i zahvale za izvor našeg života, a to su roditelji; da blagoslivljamo naše majke i očeve i oprostimo njihove nedostatke koje su mogle raniti i djecu. Predao je sve koji ne vjeruju i koji su izgubili vjeru zbog sablazni u Crkvi.

„Grijeh nas odvaja od Boga. Predajte svoje najslabije područje, gdje najviše padate, grijehe koje najviše ponavljate. Mnoge osobe nisu slobodne od poroka, robovi su bluda, pornografije. Molimo za sve koji su doživjeli nevjeru i nered u obitelji, za brakove u kojima muž i žena ostaju zajedno zbog okoline, za supružnike koji pate. Za tjeskobne ljude, one koji imaju strah od bolesti, smrti, usamljenosti, odbačenosti, bolesne u duši. Puno ljudi je u depresiji, imaju nesanice, poremećaje u prehrani, ne mogu moliti, ušli su u duhovni umor, usamljeni su, osobito se osjećaju sami u vrijeme blagdana“ rekao je don Damir, ohrabrivši da su prve Isusove riječi nakon uskrsnuća bile Ne boj se!

Don Damir je molio za ranjene u ljubavi, koji su se odrekli ljubavi. „Ukloni svaku prepreku i blokadu, da možemo primati i davati ljubav. Da se omekšaju srca djevojaka koje su postale hladne, da opet mogu darovati srce.

Oslobodi muškarce od bilo koje ovisnosti, da se mogu pokajati ako su obezvrijedili drugu osobu pogledom, riječju i djelom. Daj im srce poput sv. Josipa. Isus je iskazao toliko ljubavi prema ženama. Mnoge žene tražile su ljubav i pažnju na krivom mjestu. Izgubile su dostojanstvo i ne mogu sebi oprostiti. Ti ih izliječi i daj im novo srce“ molio je don Damir pred Presvetim.

Podsjetivši da mnogi ne mogu oprostiti sebi grijehe iz prošlosti, premda su ih više puta ispovijedali, zamolio je da ih Gospodin oslobodi osjećaja krivnje.

Prikazao je Gospodinu ljude koji ne mogu oprostiti iz inata, da se omekšaju tvrda srca, da se možemo pokajati i izvršiti zadovoljštinu.

Don Damir je istaknuo i kako su mnogi izgubili osjećaj za grijeh, zamolivši dar suza da osobe mogu oplakivati svoje grijehe, kao i da nas Bog čuva od posljedica grijeha.

Molio je za ljude koji imaju osjećaj manje vrijednosti, koji su doživjeli nepravdu, zlo drugih, koji su žrtve klevete, ogovaranja i prevare, osobito od bližnjih.

Mnogi su ušli u hladnoću vjere, obdržavaju samo običaje, da iskuse milost vjere i sedam darova Duha Svetoga. „Da nas Gospodin krsti u sili i snazi, da možemo hoditi u svjetlosti. Isus je liječnik duše i tijela, vratio je život mrtvima. Podari nam mir i radost, plodove Duha Svetoga, da se vrati radost života.

Isus je postao malen da bismo mi bili veliki. Isus nije napustio svoju Crkvu zbog slabosti njenih apostola. Neka Gospodin oživi poziv kod mladića koji su dobili poziv, a na njega nisu odgovorili. Oživi poziv koji je zatrpan grijesima.

Apostoli su bili duhovno plahi, grešni i Isus ih se nije odrekao, nego ih je poslao. Podigni opet mladiće koje si pozvao, oživi poziv da se mogu opet odazvati.

Daj nam mir i radost, da budemo nositelji blagoslova u obitelji. Čuvaj nas i blagoslovi nas“ molio je don Damir Stojić, blagoslovivši puk Presvetim oltarskim sakramentom.

Za vrijeme susreta mnogi su pristupali sakramentu ispovijedi.

Ines Grbić