Gospa plakala tijekom mise u Valenciji: Svećenik i brojni svjedoci opisuju da je bila prekrivena suzama

Još jednom, kao i svake godine već gotovo pet stoljeća, valencijski gradić Cocentaina proslavio je svoj festival Djevice od Čuda, prisjećajući se trenutka kada je slika Gospe koju su grofovi držali u kapeli svoje palače proplakala 19. travnja 1520. Događaj je detaljno zabilježen notarskim aktom, kod javnog bilježnika u kojem su svjedoci (svećenik i drugi uglednici koji su vidjeli i istraživali) opisali događaj uz svečane zakletve, piše vjera.hr.

“Slavio sam navedenu misu pred Presvetom Djevicom Marijom i uzevši Predragocjeno Tijelo našega Otkupitelja Isusa Krista, pogledao sam navedenu sliku Presvete Djevice Marije, koja je bila s licem prekrivenim velom od konca i svile. Vidio sam lice spomenute slike prekriveno suzama. Pa sam stao i bolje pogledao što je to”, izjavio je pod prisegom svećenik Onofre Zatorre.

Svećenik je čekao da misa završi. “I onda sam uzeo spomenutu sliku i podigao veo da bolje vidim taj znoj. Veo je bio sav zašiven na spomenutoj slici, i poderao sam veo u prisustvu sjedoka i četvrtim prstom lijeve ruke dodirnuo sam kap znoja, koja je bila ispod lijevog oka, a ta kap se raširila kao znak prsta, a trag prsta ostao je na licu slike”, precizira izjava pod prisegom.

Pred bilježnikom Luisom Johanom Alzamorom, “apostolskim autoritetom i kraljevskim bilježnikom Veličanstvenog vijeća Cocentayne”, kleknuli su pred oltarom i zakleli se Bogom, držeći ruku na Evanđelju, da je ono što kaže “prečasni Mosen Onofre Zatorre” istina, i svećenik Bachelor of Arts, g. Guillem Roiz de Corella, i Gostanti Fajardo i drugi svjedoci.

Također navode da je župnik ispitivao Fajarda i utvrđeno je da je kapela grofovske palače nekada bila zaključana, “i da ni on niti itko drugi nije otvorio crkvu sve dok rečeni Mosen Onofre nije stigao služiti misu”.

Svjedoci su svjedočili pred bilježnikom da je svećenik gledao iza slike “da vidi ima li kojim slučajem u drvu meda koji je proizveo taj znoj.”

Majstori Diego de Peralta (orguljaš) i Jerónimo Prisco (stolar) također su pregledali sliku i zakleli se svojim rukama na Evanđelju” da rečeni znoj ne dolazi iz drveta, već je na licu slike, što je pravo čudo.” “.

Također se čini da se spominje kao svjedok “mestre Francisco Lleuzina, mestre u svetoj teologiji, koji je došao do navedenog čuda.” Službenik potpisuje dokument 12. rujna 1520.

Slika Čudotvorne Gospe od Cocentaine drvena je ploča, visine trideset i jedan centimetar i širine dvadeset šest, s elegantnim srebrnim okvirom umjetnički iskucanim i oplemenjenim dragim kamenjem, s poprsjem Presvete Marije naslikanim na pozadina od zlata, isklesana s ukusnim ornamentima; smeđe lice, bijelo pokrivalo za glavu i tamnoplavi ogrtač na glavi. U podnožju svete slike nalazi se natpis, u kojem se čitaju ove valencijske riječi: Mare de Déu.

Cocentaina slavi festival svakog 19. travnja, ističući njegov dvostruki marijanski i euharistijski aspekt (slika koja je plakala tijekom mise, prigodom mise). Tisuće susjeda (starijih, mladih i djece) navijaju za Mare de Déu del Miracle nazivajući je “Mareta”: majčica dok se slika iz njezine kapele u samostanu prenosi u župu.