Trenutno su jedini kršćani u gotovo potpuno napuštenom području grada Sidona. Mario je govorio o svojoj odluci, izuzetno teškim životnim uvjetima i stalnoj prijetnji, prenosi nedjelja.ba.
„Stalne eksplozije i strah imaju razoran učinak na psihu, posebno kod djece. Pokušavamo živjeti kao i prije rata. Ali otkako je rat počeo, moja djeca žive pod stalnim stresom. Napetost donekle ublažava činjenica da smo uvijek zajedno kao obitelj. Ali sa strahom gledamo u budućnost. Ne znamo što nas ovdje čeka“, kazao je Mario koji je radio u školi kao nastavnik tjelesnog odgoja, prenosi misyjne.pl.
Sada nema nikoga komu bi mogao predavati, niti ima posla u pustom području, pa putuje u Bejrut, često pod pritiskom kritika. Troškovi života dramatično rastu. Cijene benzina su naglo porasle, a Mario se boji da će uskoro nestati i struje.
„Naše troje djece išlo je u katoličku školu. Ali sada je zatvorena. Srećom, nastava se održava online. To je za nas mali simbol nade“, govori Reine koja dodaje kako obitelj ne želi izgubiti vezu s Crkvom.
„Sudjelujemo u župnom životu koliko god je to moguće. Pomažemo izbjeglicama donoseći im hranu. Iako su mnogi kršćani pobjegli iz svojih domova, postoje obitelji poput naše koje su odlučile ostati unatoč stalnoj prijetnji“, objašnjava Mario.
Međutim, boji se kako će uskoro kršćanske zajednice u regiji Sidona prestati postojati: „Stoga molimo Svetu Stolicu da pošalje predstavnika ovdje kako bi nam pomogao dobiti odgovarajuća jamstva i ostati kod kuće. Također apeliramo na međunarodnu zajednicu: Ne zaboravite nas!“
