Takvi su prijedlozi upravo predmet rasprave u američkoj državi Iowi, a rasprava se, kao i ideja o videonadzoru, prelila i u druge dijelove SAD-a.
Kao i u mnogim drugim saveznim državama, u Iowi se raspravlja o zakonima koji bi roditeljima omogućili nezapamćen pristup događajima u učionici. Pisali smo već o problemima s mnogim pravilnicima u obrazovanju, primjerice o onom koji od učitelja zahtijeva objavu nastavnih priprema za cjelokupnu školsku (nastavnu) godinu prije negoli godina uopće počne. No u Iowi se događa još jedan korak dalje: roditeljima se dopušta pristup izravnom videoprijenosu nastave iz svake učionice.
Kamere u učionici nisu nova zamisao, kao što ništa nova nema ni u raspravi o njima. Postoje razlozi zašto videozapis može biti i dobrom idejom. Snimanjem nastave mogu se izbjeći situacije rekao je / rekla je – nije rekao / nije rekla, kao što se i učiteljima otvara dodatna mogućnost refleksije vlastitih postupaka i sagledavanja nastave koju vode. No, kamere mogu biti upotrijebljene kako bi se manipuliralo te zastrašivalo i učitelje, i učenike. Omogućivanje izravnoga videopristupa učionici u svakome trenutku otvara cijeli niz pitanja o ugrozi privatnosti.
Učenje se događa jedino ako su uspostavljeni odnosi povjerenja – između onoga tko uči i onoga tko poučava, ili – općenitije govoreći, izvora učenja. Ono se događa još snažnije kada je povjerenje prisutno među svim članovima zajednice, konkretnije, kada su uspostavljeni korektni međusobni odnosi među učenicima kao i svima koji posredno i neposredno sudjeluju u procesima učenja i učeničkoga razvitka. Od učitelja i učenika do uprave škole, suradnika u nastavi, roditelja i svih koji školu čine živom zajednicom.
Jednako je i sa svim drugim bitnim procesima u životu. Nema napretka u radu, nema plodne i kreativne suradnje ako između onih koji sudjeluju nije ostvareno povjerenje.
Kada odnosi utemeljeni na međusobnu osjećaju povjerenja izostanu, dolazi do osjećaja nesigurnosti i sumnje, a zatim se, zbog nemoći i nemira koje nepovjerenje nužno donosi, znaju tražiti kakvi prijeki putovi kako bi se nemiri, nesigurnost i nepovjerenje utišali ili, barem prividno, promijenili.
Školski život ne trpi prečace, odnosi su njegovo glavno uporište, a oni se pak grade ciglicu po ciglicu, svakodnevnim, dugotrajnim ulaganjem. Kao kad pletete kakvo pletivo, svaka se očica računa.
Izvor: slolskiportal.hr
