Umjetna inteligencija daje vladama i neprijateljskim akterima sposobnost da identificiraju, nadziru i ušutkaju kršćane na načine koji su tiši, brži i teže razotkrivi. Ono što je nekada zahtijevalo ogromnu radnu snagu sada se može učiniti trenutno, u velikim razmjerima i s preciznošću kakvu ljudski nadzor nikada nije mogao postići.
U Kini su vlasti postavile kamere na ulazima u crkve, a u nekim slučajevima i unutar svetišta. Te kamere povezane su sa sustavima za prepoznavanje lica koji mogu identificirati vjernike i prosljeđivati te podatke u državne baze. Nevjerojatno, ali odlazak u crkvu može tiho naštetiti karijeri, onemogućiti upis na sveučilište ili ograničiti putovanja. Nacionalna policijska platforma poznata kao Zajednički integrirani operativni sustav prikuplja biometrijske podatke, putne evidencije i komunikacije kako bi označila „sumnjive“ osobe. Prvo je korišten protiv Ujgurskih muslimana, a isti sustav se koristi i za nadzor kršćanskih zajednica.
Ovaj se nadzor proteže i na internet. U jednom dokumentiranom slučaju, članovi jedne kršćanske čitateljske skupine pokušali su preporučiti knjigu Nasljeduj Krista Thomasa à Kempisa na WeChatu, dominantnoj kineskoj društvenoj i komunikacijskoj aplikaciji koju koristi više od milijardu ljudi. Čim su upisali riječ „Krist“, platforma ju je označila kao kršenje pravila i blokirala objavu, svrstavajući taj pojam uz pornografiju i „poticanje“. Naslov su uspjeli podijeliti tek zamjenom jednog slova brojem. Ovo je cenzura vođena umjetnom inteligencijom u praksi: skeniranje i potiskivanje kršćanskog sadržaja u stvarnom vremenu, prije nego što on ikada dosegne publiku.
Progon kršćana nije stvar prošlosti. On raste i mijenja se. Diljem svijeta vjernici se još uvijek suočavaju s brutalnim nasiljem: sela se napadaju u Nigeriji, svećenici završavaju u zatvoru u Indiji, a u Pakistanu rulja napada nakon lažnih optužbi za bogohuljenje. Ali uz ove vidljive napade, napreduje i novi oblik represije.
Iranske metode izgledaju drugačije, ali počivaju na istom principu: potpuna vidljivost. Dronovi, fiksne kamere i softver za prepoznavanje lica skeniraju javne prostore, a slike se povezuju s državnim evidencijama.
Službeno, sustav provodi islamske propise o odijevanju, ali ista infrastruktura može se – i u autoritarnim kontekstima neminovno hoće – koristiti za praćenje kršćanskih obraćenika i podzemnih crkava. Istražitelji Ujedinjenih naroda dokumentirali su kako su ti alati već ugrađeni u sveučilišta, radna mjesta i prometne čvorišta.
Između lipnja 2023. i svibnja 2024. vlade u najmanje 41 zemlji blokirale su mrežne stranice koje su sadržavale politički, društveni ili vjerski sadržaj. Za kršćane u restriktivnim okruženjima digitalna komunikacija nije opcija, ona je jedini način da prime pouku, sudjeluju u bogoslužju ili čuju svoje svećenike. Kada algoritmi automatski uklanjaju propovijedi, guše prijenose uživo ili skrivaju sadržaj temeljen na vjeri, učinak je isti kao zaključavanje crkvenih vrata.
Još jedno oružje je izrada deepfake sadržaja. Uz samo kratak audioisječak ili nekoliko fotografija, alati umjetne inteligencije mogu stvoriti uvjerljive lažne videozapise ili snimke. Kriminalne mreže to već koriste za iznude.
U zemljama gdje optužbe za bogohuljenje mogu dovesti do zatvora ili nasilja, lažna izjava kršćanskog vođe mogla bi biti smrtonosna. Čak i u slobodnim društvima, takvi napadi mogu uništiti ugled i podijeliti zajednice prije nego što istina izađe na vidjelo.
Papa Lav XIV već je upozorio da „umjetna inteligencija zahtijeva odgovarajuće etičko upravljanje i regulatorne okvire usmjerene na ljudsku osobu, a koji idu dalje od pukih kriterija korisnosti ili učinkovitosti“. Kada tehnologija služi moći umjesto osobi, rezultat nije napredak, već ugnjetavanje. Njegov poziv na „moralnu arhitekturu“ za umjetnu inteligenciju nije apstrakcija, nego nacrt koji Crkva sada mora provesti u djelo.
Za Katoličku Crkvu to znači postavljanje vlastitih standarda za zaštitu vjernika: zahtijevanje sigurne komunikacije u biskupijama i službama, obučavanje klera o digitalnim rizicima i osiguravanje da nijedna katolička institucija ne postane izvor podataka koji se mogu iskoristiti protiv vjernika. To znači korištenje moralnog autoriteta Svete Stolice kako bi se vršio pritisak na vlade i korporacije za provedive zaštite.
A za katolike u zemljama s postojećom slobodom to znači biti zagovornici onih koji je nemaju. Zakoni, trgovinska politika i tehnološki standardi mogu ili zaštititi progonjene ili naoružati njihove progonitelje.
Za Crkvu je zadatak jasan: zaustaviti protok alata koji omogućuju progon prije nego što dođu u ruke tlačitelja. Američka komisija za međunarodnu vjersku slobodu identificirala je kontrolu izvoza nadzornih sustava vođenih umjetnom inteligencijom, prepoznavanja lica i biometrijskog praćenja kao jednu od najučinkovitijih obrana.
Ako se Papin Lavov poziv shvati ozbiljno, Crkva će predvoditi u osiguravanju da se alati našeg doba ne okrenu protiv Tijela Kristova. Ako se zanemari, odrekli smo se te odgovornosti – a tišina će biti naša vlastita.
