Blagdan Bogojavljenja nastao je na Istoku, gdje se na taj dan, u spomen na bogojavljenje prigodom Isusova krštenja, blagoslivlja voda. U vodu je dodavana sol kako bi se još više istaknula djelotvornost čišćenja. Tom blagoslovljenom vodom škropili bi se poganski hramovi kako bi ih se pripremilo za kršćansko bogoslužje. U 8. st. blagoslov vode postao je sastavni dio sv. mise. Poslije blagoslova vode škropilo se crkve, a vjernici bi blagoslovljenu vodu nosili u svoje domove i njome škropili obitelj, groblje, imanje i stoku.
Blagoslov vode, osim što podsjeća na Kristovo krštenje, spomen je i na svako krštenje po kojem se ljudski rod čisti od istočnoga grijeha.
U hrvatskoj kršćanskoj tradiciji razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja. Blagoslovljenom vodom blagoslivljaju se kuće i obitelji. Prigodom blagoslova kuća, na nadvratnicima se slovima “G”, “M” i “B” označavaju inicijali trojice kraljeva – Gašpara, Melkiora i Baltazara.
Izvorno su se ti inicijali zapisivali na latinskom pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: “Christus mansionem benedicat”, što na hrvatskome znači: “Neka Krist prebivalište blagoslivlja.” Između inicijala stavljaju se križići kao znak blagoslova, a oko njih upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu.
