„Jednom, u noći, dođe k meni jedna od naših sestara koja je prije dva mjeseca umrla.

Ona je pripadala prvom koru. Vidjela sam je u strašnom stanju – sva u vatri, s licem iskrivljenim od bola. To je samo kratko trajalo, onda je nestala. Strah mi probode dušu, jer nisam znala gdje ona trpi, da li u čistilištu ili paklu. Ipak udvostručila sam svoje molitve za nju. Slijedeći noći došla je opet. Ugledala sam je u još žalosnijem stanju, u goroj vatri. Na njezinu licu oslikavao se očaj. Jako me je čudilo da sam je ugledala u još lošijem stanju nakon mojih molitava koje sam za nju žrtvovala. Upitala sam je: „Zar ti nisu pomogle moje molitve?“

– Ona mi je odgovorila da joj moje molitve nisu pomogle i neće joj pomoći. Ja upitah: „A molitve, koje je cijela Kongregacija žrtvovala za tebe, nisu ti pomogle?“ – Ona odgovori: „Ne. Te molitve koristile su drugim dušama.“ Uzvratih: „Ako vam ne pomažu moje molitve, tada molim da mi više ne dolazite.“ Odmah je iščezla. No ja nisam prestala moliti. Nakon nekog vremena opet mi dođe u noći ali već u drugačijem stanju. Nije bila više okružena vatrom kao prije. Njezino lice je zračilo. Oči su sjale radošću. Ona mi reče da imam pravu ljubav prema bližnjemu. Mnoge duše okoristile su se mojim molitvama. Potakla me je ne prestati s molitvom za patničke duše u čistilištu i reče da mora još samo kratko ostati u čistilištu. Ipak, neobični su Božji sudovi.“ (Dn 58)

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Željko Vasilj za BHRT: Očekujemo domaće hodočasnike u Međugorju i otvaranje granica
04. June 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.