„Što nabrajaš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje za leđa bacaš?“ (Ps 50, 16-17)

Naše današnje motivacijsko pitanje glasi: „Slušaš li?“ U nedjelju smo čuli kako Bog govori upućujući na Isusa: „Slušajte ga!“ Koga ti uistinu slušaš? Baš kao što hrana koju jedeš izgrađuje tvoje tijelo, tako i glasovi koje slušaš oblikuju tvoje vrijednosti, oni hrane tvoj duh. Upitaj se danas, jesu li ljudi koje slušaš vrijedni tvoje pažnje? Pomažu li ti da budeš u boljoj duhovnoj formi?

Čuješ li Isusove riječi koje su upućene samo za tebe? Slušanje, osluškivanje je važno u životu kršćanina. Poznati teolog Karl Rahner kršćane naziva slušateljima Riječi! On kaže da i sama vjera dolazi slušanjem! Svakodnevni život kršćanina bi trebao biti osluškivanje Božje volje u vlastitom životu! No, da bismo uistinu mogli čuti što Bog od nas želi traži se stav poniznosti. No, što je to poniznost? To nipošto nije ponižavanje i osjećaj manje vrijednosti.

Poniznost nije ni samo priznavanje vlastitih granica. Poniznost znači više gledati u Boga i u Isusa nego li na sama sebe. To je stav klanjanja – adoracije u kojem dopuštamo da Bog bude Bog, a samim time i mi rastemo u svojoj čovječnosti. Poniznost je stav klanjanja Ocu u Duhu i Istini. U istini o Bogu o drugima i nama samima. U istini u kojoj smo svjesni provalije koju je grijeh načinio između Boga i nas, no također, u kojoj smo svjesni, ne zaboravljajući ponor, i veze ljubavi i praštanja kojom nas Bog ujedinjuje sa sobom. Istinski stav poniznosti ne poznaje tvrdokornost, tvrdoglavost, tvrdoću, fanatizam, obeshrabrenje i ogorčenje.

Poniznost rađa ustrajnošću u ljubavi i dobru, ona je izvor pouzdanja i hrabrosti. Odlikuje se mirom, vjernošću i odanošću Božjoj volji te je zbog nje spremna prihvatiti i patnju. Marija, Isusova i naša majka, u tomu nam može biti najbolja učiteljica i najbolji primjer. U klanjanju u poniznosti moćemo čuti Isusove riječi upućene nama samima. Od nas se tada traži poslušnost. Poslušati znači istinski razumjeti i shvatiti, ali znači i učiniti. Poslušnost je djelotvorna.

Bez poslušnosti ne bismo mogli zamisliti ljudski suživot u bračnoj vezi u zajednicama, u društvu. Poslušnost je čovjekova sposobnost da dobrovoljno dopusti tuđi utjecaj na sebe. Ona omogućuje demokraciju, partnersku suradnju, zajedničko donošenje odluka. Sveti Ignacije Loyolski kaže da poslušnost ima tri značajke: prije svega mora biti krajnje dobro pripremljena, imati smisla i biti sveobuhvatna. To je po njemu krepost poglavara.

U pravoj poslušnosti opet se vraćamo na stav osluškivanja. Biti poslušan nije čisto imitiranje i kopiranje zahtjeva, poslušnost obvezuje i na razmišljanje, da osluškujući pronađemo pravi smisao onoga što se od nas traži kako bismo to mogli ispuniti i u promjenjivim okolnostima koje nas okružuju.

Sve osluškivati, a ne samo sebe ili nekog drugog. Sve osluškivati je način na koji naša poslušnost postaje sveobuhvatnom. Naša poslušnost mora biti usmjerena prvenstveno prema Bogu i iz te poslušnosti trebaju izvirati sve ostale. Ne smije se biti poslušan ako bi se to kosilo s Božjim zapovijedima ili s vlastitom savješću. I u poslušnosti nam je Marija najbolji primjer. Molimo njezin zagovor da osluškujemo što nam Krist govori i da mu budemo poslušni.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Jerome Lynch: U Međugorju sam 'dotaknuo' vječnost
20. September 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.