LISTOPAD je, kao i svibanj – GOSPIN MJESEC, mjesec ruža – koje nas svojom ljepotom podsjećaju na vječnu ljepotu ponizne službenice Gospodnje i Ruže Mistike – Blažene Djevice Marije, naše Nebeske Majke i zagovornice.

Od zadnje godišnjice ukazanja Kraljice Mira (25. 6. 2020.) buketić ruža ne prestaje krasiti ispruženu ruku njezinog kipa na Brdu ukazanja, svjedočeći o brizi, ljubavi, požrtvovnosti i ustrajnosti župljana i vjernika iz okolnih župa koji ustraju u ranojutarnjoj ili kasnovečernjoj molitvi „tristošezdesetpetnice“ za njezinu 40. obljetnicu ukazanja. Njihov primjer i primjer tolikih mještana i hodočasnika koji se nastavljaju penjati kamenim stazama Podbrda i Križevca, koji unatoč kiši i vjetru pune klupe vanjskog oltara crkve, svjedoči ne o Međugorju kao mjestu duhova, nego o Međugorju kao mjestu NADE i mjestu UTOČIŠTA za sve one koji odolijevaju suludim strahovladama današnjice. Malobrojni strani hodočasnici koji su uspjeli doći, osjećaju i kako je Međugorje mjesto PRIVILEGIRANIH, hrabrih vjernika koji su uspjeli doputovati unatoč svim preprekama, za razliku od tolikih na svijetu koji bi željeli doći, ali su u strahu ili to ne mogu organizirati zbog konkretnih zakonskih prepreka.

Zadnjih dana mjeseca rujna u ušima su mi odzvanjale riječi svagdanjeg čitanja iz Knjige Propovjednikove “Ispraznost nad ispraznostima – sve je ispraznost“! Odgovarajuća slika za ovu hebrejsku riječ ISPRAZNOST bila bi „mjehurić od sapunice“. I doista, kad čovjek malo s odmakom pogleda svoj život i svijet oko sebe, ili kad se iznenada razboli, premine on ili netko mu drag, u potresu ili poplavi izgubi sve, u ratu bude protjeran ili u kući zatvoren i izoliran zbog nevidljivog virusa - može vidjeti koliko je doista sva čovjekova sigurnost poput „mjehurića od sapunice“ koji sad jest, a već u slijedećem trenutku se rasprsne i nema ga. S druge strane, evanđelja ovih zadnjih dana rujna govore o tome kako nas Isus pozva na ČINJENJE, na ODGOVOR, na NASLJEDOVANJE i ŽIVLJENJE njegovih Riječi. Naš konkretan odgovor, naš konkretan čin, naša konkretna djela – ostaju jedino trajno i vječno iza nas. Djela jedino nisu 'ispraznost' – nego naša karta za vječnost!

I Gospa, u zadnjoj poruci od 25. rujna, osim poziva na molitvu i post, spominje i DJELOVANJE: „Sve što činite neka bude na slavu Božju, a onda će Nebo ispuniti radošću vaše srce i vi ćete osjetiti da vas Bog ljubi i mene šalje da spasi vas i Zemlju na kojoj živite.“ (25. 9. 2020.)

Kao da nam želi reći da ćemo tek s konkretnim svjedočenjem vjere, konkretnim opredjeljenjem za slobodno djelovanje osjetiti koliko nam je Nebo blizu; osjećat ćemo se ispunjeni i radosni jer ćemo joj pomoći u njezinoj borbi za naše spasenje i spasenje Zemlje na kojoj živimo.

Današnje vrijeme traži angažirane laike, muškarce i žene koji se ne boje ispovijedati vjeru, nadu i ljubav. Pa i Isus u Evanđelju govori kako su njegova Majka i njegova braća oni koji slušaju i VRŠE njegove riječi. A one su, ako ih doista svaki dan slušamo, poziv da se tjeskobno ne bojimo za svoj fizički život, nego da se više brinemo za psihičko i duhovno zdravlje nas odraslih, a posebno naše djece!

U medijima vidimo kako se već i sama struka propituje i naglašava kako fizičkog zdravlja nema bez mentalnog, duhovnog i emocionalnog zdravlja, te su za normalno funkcioniranje osobe podjednako važni i jedno i drugo.

Marijanske listopadske pobožnosti na koje nas Crkva poziva kroz ovaj mjesec listopad neka nam stoga budu duhovno punjenje baterija duše da doista svaki naš čin u životu bude na slavu Božju, jer kao što reče Edmund Burke, irski britanski državnik, teoretičar politike i filozof: „Zlo se širi, zato što dobri ljudi ne čine ništa!“

Paula Tomić/Glasnik mira X./2020.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Fra Mario Knezović: "Maradona nije uzor, nego samo vrhunski nogometaš"
27. November 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.