Ispovjedila se nakon 70 godina

Društvo Kristofori organizira Školu molitve kojom žele pomoći pojedincima u izgradnji osobne i zajedničke (grupne) molitve. Gorankino iskustvo Škole molitve odvelo je na ispovijed ženu koja se nije ispovijedala 70 godina.

Moje ime je Goranka. Polaznica sam Škole molitve. Na Školi sam se zainteresirala za evangelizaciju, i za to sam tiho molila u srcu. Također, kako sam nedavno bila dobila otkaz, a vremena su teška, zamolila sam polaznike Škole za molitvu i post, u što sam se uključila i sama.

Ubrzo sam prihvatila posao u Italiji svjesna da su mi ga zasigurno izmolili polaznici i prijatelji iz Škole. No, nisam ni slutila da mi je Gospodin odgovorio na obje molitve!

70 godina nije marila za vjeru

Naime, čim sam doputovala u Italiju, uz posao sam počela evangelizirati jednu komunističku obitelj. (U tome mjestu općenito u crkvu ide vrlo malo ljudi jer je većina mještana priklonjena komunizmu a mladi New Ageu.)

Gospođa Elvira Batistel 90-godišnja je udovica. Od svoga vjenčanja živjela je odvojeno od Crkve, u kući koja se nalazi tik uz crkvu. Nije marila za vjeru, i živjela je prema komunističkim načelima. Suprug joj je bio odlikovan visokim priznanjem u Drugome svjetskom ratu; djecu su nazvali sovjetskim imenima, koja su Talijanima strana i teško izgovoriva.

Svoje sam slobodno vrijeme povremeno provodila s gospođom Elvirom praveći joj društvo u njezinoj samoći. Razgovarale smo vrlo malo a kad bi zaspala, čitala sam Novi zavjet na hrvatskome jeziku na glas. O vjeri nismo nikada razgovarale, ali je znala da redovito odlazim u crkvu.

Nakon nekog vremena riječ koju sam joj čitala dotakla je njezino srce i dušu. Ona je u svome srcu tražila Boga, iako je izvanjsko govorilo suprotno. Jednog dana rekla mi je da se želi ispovjediti što me veoma iznenadilo i obradovalo. Kazala mi je da se želi riješiti teških misli koje ju muče godinama. Odmah sam o tome obavijestila njezinu kćer koja se tome suprotstavljala, ali razoružana Božjom ljubavlju i molitvom popustila je. Dovela sam svećenika, don Lina, iz crkve koja je, kako sam spomenula, dozidana uz njihovu kuću. Poznavao ih je kao sumještane, ali ne kao vjernike koji pohode crkvu, pa se i on iznenadio.

„Sada znam kamo idem i kome pripadam“

Gospođa Elvira se tada ispovjedila nakon 70 godina! Potom je, za blagdan Srca Marijina te sv. Antuna, primila svetu pričest. Nakon pričesti vidno zadovoljna i mirna svjedočila mi je da ju pomisao na smrt više ne plaši. Tad je uz veliku radost zaključila da sada zna kamo ide i kome pripada pa će ako umre prije mene, ona ondje moliti za mene a ja ovdje za nju.

Župnik pozvao vjernike na molitvu za župljane koji ne idu u crkvu

Don Lino je na nedjeljnoj misi prvi put pozvao vjernike na molitvu za sve župljane koji ne idu u crkvu i ukazao im na donošenje Božje Riječi u njihove živote, te zahvalio Bogu za one koje im je Bog poslao da donesu Njegovu Riječ.

Sada pričam o vjeri i Riječi Božjoj s Elvirinim susjedima, koji su vrlo zainteresirani jer do sada nisu imali priliku čuti Riječ Božju onako kako joj pristupa Škola molitve.