Hodočasnička rijeka u Međugorju prepoznaje Božje djelo

Sveti Ambrozije u svome tumaču Marijina hvalospjeva veli: “Neka u svakome vjerniku počiva Marijina duša koja Gospodina veliča, neka u svakome bude Marijin duh da kliče u Bogu.

Ako je po tijelu jedna jedina Majka Kristova Majka, neka stoga, u vjeri, sve duše rode Krista. Neka svaka prihvati u sebe Božju riječ... “ Poticaj je to da se u svakome od nas nastani sam Gospodin, da ga nosimo i donosimo svijetu kako bi se Krist rodio i u našem vremenu.

Uloga je vjernika - a napose onih koji dolaze u Međugorje - nositi Gospodina u cijeli svijet, kao rijeku milosti i nepresušni Božji dar ljubavi. U ovome surječju vrijedi spomenuti da sav onaj silni puk koji dolazi u Međugorje preuzima na sebe ulogu Marijine tetke Elizabete koja je prepoznala na Mariji i u Mariji Božje djelo. Ta hodočasnička rijeka iz svih krajeva svijeta, svih jezika, puka i naroda, koja se slijeva ovdje te odavle plodi i natapa Božju Crkvu i sveti puk, prepoznaje Božje djelo, divi mu se, veliča ga i onda obnovljena duha i srca, prepuna milosti i zanosa, širi svijetom istinu koja odzvanja svijetom već četvrt stoljeća. I tko može zanijekati da tu Božji Duh ne djeluje?

Treba samo da Marijina riječ odjekne u našem srcu i ušima pa će otvorene uši i oči srca zatitrati od radosti u Duhu Svetome i ponovit će se prizor iz judejskoga gorja i u Međugorju.