ALAN HRŽICA: 'Lako je glumiti frajera, ali budi ti borac za pravdu, obitelj i dobro

Glazbenik Alan Hržica uoči velikog koncerta u Tvornici govorio je o vjeri, obitelji, glazbi...

Najavljujući svoj veliki koncert duhovne glazbe večeras u zagrebačkoj Tvornici, glazbenik Alan Hržica ne skriva svoje uzbuđenje.

Ponajviše zato, kako kaže, jer je poseban osjećaj nastupati pred onima s kojima je odrastao i sa svima s kojima je započeo svoj put u duhovnoj glazbi, a koji je kulminaciju doživio u posljednjih nekoliko godina, jer je duhovna glazba posve promijenila svoj izričaj i postala popularna osobito među mladima, priča za Večernji. hr

„Bit će to vrhunska svirka i atmosfera sa sjajnim glazbenicima i gostima! Želim podijeliti sa svojim Zagrepčanima sve što sam radio od posljednjeg samostalnog koncerta u Tvornici prije dvije godine. Ovaj moj glazbeni smjer je u najmanju ruku neobičan i čudesan. Putujem i pjesmama slavim Boga na prekrasnim koncertima diljem Lijepe naše i šire. To je predivna avantura koju nisam do prije nekoliko godina mogao niti zamisliti“, priča Hržica, koji je od toga posljednjeg koncerta u Tvornici dobio i predivnu obitelj, suprugu i sina, pa će i to proslaviti na ovome koncertu.

„Uistinu mogu reći da sam danas blagoslovljen i da zaista živim svoje snove. Osjećam se kao čovjek kojeg je Bog stostruko nagradio“, ne skriva zadovoljstvo Hržica i kaže kako u posljednje vrijeme sve više ljudi prati duhovnu glazbu, što se može vidjeti po broju pregleda na You Tubeu i posjetima na koncertima duhovne glazbe.

„Svako malo se organiziraju koncerti duhovnih bendova i zanimljiva informacija je ta da ti ljudi mogu napuniti od Tvornice, Hypo centra, sportskih dvorana pa čak vjerujem i Arenu, a da pritom pola Hrvatske možda ne bi znalo navesti njihova imena. To govori o nenametljivosti tog glazbenog pokreta. Nema tu jakog marketinga, velikih plakata, televizijskih i radijskih reklama. Na te koncerte će uvijek doći onaj koji treba tamo doći i kojega životni put navodi da dođe. No uvijek je sve dupkom puno. To su Vam Božja posla…“, objašnjava Hržica, dodajući kako je postava današnjih glazbenika koji se bave duhovnom glazbom, zapravo, „samo ušla u nečiji tuđi rad, utabani put i pripremljenu priču za sve ovo što se danas događa“.

„Mi smo, zapravo, ušli u nečije molitve. Naravno da smo uz to sve i donijeli sebe, svoje darove u tu priču. U duhovnu glazbu je sada ušla nova mlada snaga, svježina, vrhunska produkcija i drugačiji pristup koncertima i nastupima. Važan je i taj detalj da smo na jedan način izašli iz Crkvenih prostorija na ulice upravo onako kako govori Papa Franjo o uličnoj evangelizaciji. Približili smo se zvukom, melodijama i tekstovima mladima. Na našim koncertima se moli, pleše, skače i pjeva. Budući da je vjerska tematika onda, naravno, postoji određena mistika i dubina, pa se tako često dogodi da nam pristigne i nečije svjedočanstvo kako je taj netko doživio snažno iskustvo i odlučio se promijeniti svoj život“, priča Hržica, dodajući da izlazak iz crkvenih prostora ne znači to da oni nisu više aktivni u svojim župama, štoviše još su aktivniji u župnim zajednicama i na raspolaganju smo koliko god mogu.

„Danas je kao nekakvo duhovno proljeće u Hrvatskoj. Toliko se mladih ljudi približilo Crkvi i aktivni su u raznim zajednicama da je to prekrasno za gledati. Mislim da ćemo prave plodove ove nove evangelizacije gledati tek za deset godina i više, kada svi ti ljudi zahvaćeni Božjim Duhom osnuju svoje obitelji i počnu biti bitni faktori u našem društvu. Ti ljudi se ne mole Bogu radi tradicije, jer to moraju ili zato što su su ih tako učile mame i bake. Naprotiv oni žele osoban odnos sa Isusom Kristom živim Bogom jer su doživjeli nešto ili žele doživjeti.. Oni kucaju, traže i nalaze ga. No opet s druge strane nažalost moramo primijetiti da još uvijek puno mladih u Hrvatskoj propada od alkohola, droge, kocke, materijalizma, pornografije i kriminala“, kaže Hržica, pitajući se kako to spriječiti u današnjem svijetu.

„Teško i gotovo nemoguće“, odgovara on i dodaje kako u molitvenoj zajednici Srce Isusovo čiji je član, ima „mnogo iskustva s ljudima koji su prošli težak životni put i svoj su spas pronašli u vjeri“.

„Uz mnogo rada na sebi, mučnog procesa uspona i padova danas su to ipak slobodni ljudi i slove kao vrijedni i odgovorni članovi našeg društva. Nitko se gotovo i ne sjeća njihovih problema. Ne mogu riječima opisati koliku sreću doživim kada vidim opet onaj sjaj u očima čovjeka koji se vraća Bogu. Takvi primjeri radikalne i trajne promjene kod ljudi mene osobno oduševljavaju, guraju naprijed i demantiraju sve moje moguće trenutne sumnje i previranja. U zajednicu dolaze i oni koji nemaju nikakvih problema, koji su odlikaši u svojoj okolini, ali eto iz ljubavi prema Bogu i Crkvi stavljaju svoje talente na raspolaganje. Nevjerojatno smo šarolika zajednica i to mi je baš fenomenalno. Uživam i volim!“, kaže s osmijehom Alan Hržica, dodajući kako je za njega „biti Isusov učenik je uvijek nešto posebno i revolucionarno“.

„Uvijek sam znao svojim prijateljima govoriti: ;Lako je glumiti frajera i biti poput većine samodopadnih likova oko nas, ali ajde ti budi borac za dobro, pravdu i obitelj. Ne psuj, ne laži, ne varaj ženu i budi pravi primjer svima oko sebe, e to ti je izazov prijatelju!" Biti dobar čovjek, kao da je postala neka ljudska slabost, jer bolje se prilagoditi varljivom svijetu da možeš ostvariti uspjeh. Mi kršćani ne smijemo povjerovati u tu laž. Kod nas sve kreće iz vjere, dobra i ljubavi tako da bi nam ovo vrijeme danas trebalo biti izazov i poziv. Moramo uložiti svu hrabrost, odlučnost i postati svijetlo ovom narodu i pokušati vratiti sve one izgubljene dobre kršćanske vrijednosti koje su živjeli naši preci. Zato nam je iznimno važan rad s mladima i tu moramo uložiti dodatnu snagu i vrijeme da im ugradimo prave temelje“, kaže Hržica, a kao primjer navodi molitvu krunice na Kamenitim vratima u Zagrebu, gdje se već šestu godinu svaki utorak u 20 sati okupljaju na stotine mladih na zajedničku molitvu.

„Stalno nam pristižu nove snage i to je predivan Božji zahvat u središtu grada. Koliko je samo tisuća i tisuća ljudi molilo s nama i doživjelo ljubav u svome srcu. To je rijeka mladih ljudi, pretežno radne mladeži i studenata, koji se gore nalaze i počinju svoj put s Isusom. Danas mi je jasno zašto sam kao dječak uvijek u najtežim trenucima odlazio moliti baš na Kamenita vrata. Oduvijek me nešto ondje vuklo i danas vidim koliko je to duboko u mene usađeno i kako me zapravo cijeli život Gospodin pripremao za sve ovo danas. O događajima koje smo zahvaljujući okupljanju na Kamenitim vratima doživjeli vrijedilo bi napisati knjigu“, priča Hržica za Večernji.hr.