Don Damir Stojić zarazio se s koronavirusom i u jednom trenutku nije bio dobro pa je tako obolio od upale pluća. Sada je je bolje i na oporavku, te je podijelio svoje iskustvo s odjela u bolnici, koje prenosi IKA.

„Kao što je mnogima poznato, bio sam pozitivan na koronavirus. Na žalost, kod mene se razvila upala pluća. Bogu hvala, otkrio sam to dosta rano. Išao sam na snimanje pluća i zadržali su me u Zaraznoj bolnici šest dana. Neki dan su me pustili i sada moram proći fazu odmora i obnove. Dobro se osjećam, Bogu hvala.”

„Potvrđujem da koronavirus postoji. Inače, nemam puno vremena za medije, ali sam ovih dana ležao i čitao sam. Žao mi je što jedan dio medija stvarno širi histeriju. Korona postoji, a ja sam bio onaj 1-2% ljudi kojima je zahvatila pluća. Većina ljudi koje znam, pogotovo mladi, prolaze bez simptoma. Svaka osoba je jedinka i subjekt, kod nekoga uopće neće biti simptoma, kod nekoga hoće. Kod mene je bilo. Koliko god ljudi ima, toliko priča ima. To sam osobno vidio u bolnici. Postoji koronavirus, glupo je reći da ne postoji. No, s druge strane trebamo biti razboriti i izbjegavati histeriju i paniku. Treba biti ozbiljan, slušati što Stožer govori. Bilo mi je to bogato iskustvo.”

“Moja prisutnost nije bila uzaludna!”

„Moram priznati, u Zaraznoj bolnici ti liječnici, medicinske sestre i tehničari su anđeli. Rastegnuti su poslom, ali ni u jednom trenutku nisam osjetio da im je nešto naporno. Većina su bili vjernici i vidio sam njihovu radost što je ondje prisutan svećenik. Da nisam zaražen, ne bih mogao ondje ući. Meni je sreća u nesreći posvećenje, što sam svećenik, da sam imao priliku biti ondje. Obišao sam cijeli odjel, naručio sam sveto ulje, obrednik i štolu od mojih svećenika, pa sam dobio dopuštenje obilaziti barem moj odjel. Obišao sam sve. To su bila nevjerojatna iskustva, jer ljudi su napušteni. Razumljivo je da nitko ne može doći u posjet, sve je zaključano. I možete zamisliti u tom trenutku, netko je sam iz zdravstvenih razloga, nitko ga ne može posjetiti. Medicinski tehničari i sestre su shvatili da im moja prisutnost može pomoći. Doslovno sam u pidžami, sa štolom, svetim uljem i obrednikom obišao svakoga. Na mojem odjelu bilo je 18 ljudi. Imali smo pokajnički čin, bolesničko pomazanje…

“Za mene je bilo blagoslov što sam bio na tom odjelu”

Salezijanac sam, rijetko radim te stvari, jer sam uvijek s mladima. Na prste jedne ruke mogu izbrojiti koliko puta sam posjetio bolesnike. To nije u opisu mojega rada, a sada sam vidio i taj dio svećeničkog života. Ljudi su bili dirnuti, jer u takvim trenucima ljudi mogu izgubiti nadu, pasti u očaj i đavao tada otima milost od ljudi. Ali to može biti i trenutak milosti, kajanja. Dok sam bio na odjelu, jedna žena je umrla. Tehničar je vidio da medicina više ne može ništa i odveo me do nje, bila je u teškoj komi. Molio sam nad njom. Kad sam to vidio, shvatio sam da moja prisutnost ondje nije uzaludna. Umrla je dva sata nakon moje molitve. Ne daj, Bože, da netko ostane bez svećenika u takvim trenucima. Za mene je bilo blagoslov što sam bio na tom odjelu. I moji cimeri su bili presretni što sam ondje bio. Iako nemam karizmu utjehe bolesnika, nisam takav, ali samim time što je svećenik prisutan, izmoli Očenaš i pokajnički čin, to je dovoljno. Kao svećenik salezijanac nikad nisam obilazio bolesnike na prve petke, to su radili drugi svećenici i nisam bio tome izložen. Uvijek sam bio s mladima i studentima, i nisam se nikad na ovakav način suočio s bolestima. Zato mi je ovo iskustvo bilo posebno.”

“Ima puno ljudi koji su bolesni, a imaju nadu, koji su zdravi, a bez nade”

„Ušao sam u jednu sobu i čovjek se uplašio kad je vidio svećenika. Cimer mu je rekao ‘Nemoj bit’ lud (propustiti ovaj susret)’. Kad čovjek vidi, raširi ruke, kad počne moliti, suze kreću. Divno mi je bilo vidjeti liječnike i tehničare koji znaju da medicina može samo do jedne razine. Ima puno ljudi koji su bolesni, a imaju nadu, i ima puno ljudi koji su zdravi, a bez nade. Ne smije biti ‘ili – ili’, nego ‘i-i’. Mi ćemo svi umrijeti, ali ne daj, Bože, da to bude bez nade i u očaju. Tu dolazi uloga Crkve i svetih sakramenata. Injekcija, tableta, kisik idu samo do jedne razine. A što nakon toga? Ako čovjek tada padne u očaj? Ne smijemo ići u ekstreme. Dragi Bog nam je dao znanost i medicinu, ali također čovjek ima i dušu. Bilo bi pogubno zanemariti jedno ili drugo. Isus kad ozdravlja, uvijek povezuje, ozdravi i otpušta grijehe. I zato je uloga svećenika jako važna.”

Osmrtnice ba

Evanđelje dana

paypal.jpg

buci-bu-shop-siroki-brijeg.jpg

sedam-pokornickih-psalama.jpg

najnovije-vijesti-iz-medugorja.jpg

dr-anja-vasilj-ginea.jpg

cocotours-autobusi.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

svjedocanstvo-medugorje.png

molitveni-zid-1.gif

molitveni-program-u-medugorju.png

Zanima te i ovo?
Fra Mario Knezović: "Maradona nije uzor, nego samo vrhunski nogometaš"
27. Studeni 2020.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.