Na predzadnjem Mladifestu, jedno od svjedočanstava bilo je i svjedočanstvo talijana Francesca Vaiasusa o vlastitom iskustvu oslobađanju od opsjednuća.

Između ostalog, ispričao je i jednu interesantnu epizodu o tome kako se Sotona strašno ljutio i uznemirio dok je on jednom prigodom kod kuće uređivao i postavljao stol za sebe i svoju ženu kako bi ručali. To iskustvo ga je poučilo o tome koliko Sotona mrzi čistoću i red, koliko je on doista „nečisti duh“ i duh koji izaziva i uživa svaku vrstu nečistoće, nereda, neurednosti, perverzije… U Evanđelju više puta pronalazimo za Sotonu upravo taj naziv „nečisti duh“! (usp. Lk 3, 37 ili Mk 1, 27)

Evanđelje nas dalje uči da svaka nečistoća prvo dolazi iz srca, odnosno da ćemo izvan nas graditi onakvu sliku, izgled ili svijet, kakav zapravo imamo u svome srcu. (Usp. ''Dok je on još govorio, neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. On uđe i sjede za stol. Kada to vidje farizej, začudi se da se Isus nije oprao prije objeda. A Gospodin mu reče: 'Jest, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a vaša nutrina puna je otimačine i zloće. Bezumnici! Zar nije onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu? Ali dajte ono što je unutra kao milostinju – i sve će vam biti čisto.''' Lk 11,37-41)

To je ono isto što nas i Gospa ovdje u Međugorju uči, što je, mogli bismo reći, srž Međugorske duhovnosti: da sve počinje iz srca. Kad se u srcu dogodi mir i red i kad se dozvoli Bogu da zakraljuje u srcu, tad se pobjeđuje zlo u nama i oko nas! (usp. Zato dječice, molite, molite, molite i dozvolite Bogu da uđe u vaša srca.“(…) Vratite se postu i ispovijedi da biste pobijedili zlo u vama i oko vas.“ (zadnja poruka 25. 10. 2016.)

Vidioci svjedoče kako je jedanput na početku ukazanja Gospa dozvolila okupljenim ljudima da je dotaknu. Oni je nisu vidjeli, nego su doticali to mjesto na kojem su vidioci rekli da se Gospa nalazi. Vidioci su vidjeli kako ljudi dotiču Gospine haljine, ali tamo gdje su je doticali ostajale su prljave mrlje. I zato su počeli plakati i pitali su Gospu što se to događa. Ona im je objasnila da ju to prljaju grijesi ljudi koji ju dotiču i tada je sve pozvala da se pomoću sakramenta ispovijedi očiste od svojih grijeha. Zato je Međugorje danas „ispovjedaonica svijeta“ ili mogli bismo reći jedna velika „čistionica za duše“!

BORAC ZA ČISTOĆU

U svijetlu ove spoznaje da nas grijeh zapravo najviše prlja i da onda tako prljavih srca i mi sami činimo svijet oko nas prljavim, postaje jasno zašto je fra Slavko bio tako neumorni borac za čistoću srca, ali i za čistoću okoliša. Uklanjajući smeće u sebi i oko sebe on se zapravo trudio vratiti prvotni red poretka stvaranja. Fra Marinko Šakota u svojoj knjizi o fra Slavku „Živjeti srcem“ str. 106. navodi kako je „priroda, prema fra Slavku, bila prva Božja izgovorena riječ i trajni živi Božji govor čovjeku i kao takva predstavlja nezaobilazni most do Boga. (…) Zbog toga se samoprijegorno zauzimao za čišćenje i zaštitu prirode. Uvijek kad je išao na brda, a to je bilo svakog jutra, sa sobom je nosio vreće i skupljao smeće koje su hodočasnici ostavljali iza sebe.“ Svojim akcijama „Više cvijeća – manje smeća“, skupljanjem smeća pored cesta i u Vrtu sv. Franje ili obogaćivanjem i sadnjom, kao što je posadio masline pod Križevcem, Fra Slavko kao da je želio onaj red, disciplinu i temeljitost koju je imao u sebi, u svom srcu, prenijeti i na svijet oko sebe.

Upravo je to najveće pravilo duhovnog života: da smo mi zapravo ono što nosimo u srcu. Koliko napredujemo u duhovnosti: u miru, u redu, u jednostavnosti, čistoći, ljubavi… toliko više nam smeta i opterećuje nas kad isto takvo nutarnje stanje nemamo i izvan nas.

Nažalost, kad danas pogledamo svijet koji nas okružuje, način na koji ljudi govore, kako se oblače, kakve su nam kuće, ulice, medijski prostor… možemo lako prepoznati da svime vlada „nečisti duh“ i da ljudi sami, noseći tu nečistoću u sebi, nisu u mogućnosti prepoznati nečistoću i nered u kojem žive. Možda najopasniji nered koji Sotona polako uvlači među ljude i pretvara ga u „norme ponašanja“ je nered na području seksualnosti. Sama znanost kaže da je: „Spolni identitet naše poimanje sebe kao muškarca ili žene.“ A svijet danas, ono što su inače „poremećaji spolnog identiteta“, proglašava normalnim, pa tako danas postoji 20-tak vrsta seksualnosti!!! Seksualnost je u temeljima čovjekove naravi i njegovih odnosa prema drugom čovjeku i Bogu. Zdrava i čista seksualnost preduvjet je za zdrave i čiste odnose u kojima se jedino može razvijati prava, čista i nesebična ljubav: naša propusnica i naše blago za Nebo. Zato je Sotoni toliko u interesu da nas seksualno izneredi, jer će time iznerediti sve odnose, a neuredni odnosi će opet unerediti i nagrditi ljubav koje, u onom smislu u kojem Isus od nas traži („dati život svoj za drugoga“), uopće više neće biti.

BITI DRUGAČIJI

Gledajući svijet iz ove perspektive suprotstavljenosti Božjega duha: reda i harmonije, i nečistog duha: nereda i razdjelništva, postaje jasna veličina i važnost Gospinih ukazanja u Međugorju. Njezin neumorni poziv na molitvu kojom se obasjava duša i otkriva se sva unutarnja prljavština; njezin neumorni poziv na post i ispovijed kojim se taj nered sređuje i čisti i njezin neumorni poziv na svjedočenje, jer svijetu treba „otvoriti oči“, ukazati mu na ono što nije u skladu s Božjim zakonima. (usp. „Živeći u miru, osjetit ćete potrebu da svjedočite, jer ćete otkriti Boga kojeg sad osjećate dalekim.“ (zadnja poruka 25. 10. 2016.)

Doći u Međugorje i početi živjeti Gospine poruke zapravo znači „progledati“! Postati sposoban vidjeti prljavštinu u sebi i oko sebe. Početi praviti red u sebi i oko sebe. I naravno da to za svijet znači „biti drugačiji“! Ne uklapati se u šablone slijepih ljudi, koji zbog nečistoća vlastitih grijeha ne vide niti nečistoće materijalnih i duhovnih prostora u kojima se kreću.

I kao što je fra Slavko imao hrabrost BITI DRUGAČIJI, i kao što je svojim primjerom utjecao na druge ljude da se i oni aktiviraju i počnu služiti očišćenju prirode i ljudskih srca, tako je i svatko od nas, čuvši Gospin poziv, pozvan biti DRUGAČIJI: „svjetlo svijeta“ i „sol zemlje“. Jer ako i mi izgubimo sjaj, obljutavimo ili oslijepimo… tami i prljavštini više neće biti kraja! U ovom mjesecu u kojem slavimo fra Slavkovu 17. obljetnicu rođenja u Nebu, utecimo se posebno njegovom zagovoru da mognemo ispuniti Gospin poziv: „Ostavite sebičnost i živite poruke koje vam dajem!“ (25. 10. 2016.)

ines-grbic-kolumne.jpg

mrezalica-book-evangelizacija.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.