NOSITI JASLICE U SRCU

Kolika je ljepota i razigranost u svjetlima lampica okićenih kuća, drveća i jelki, dok u noći probijaju tamu i označavaju iščekivanje Božića i Nove godine, tolika je i tuga kad ovo iščekivanje prođe i ovi ukrasi postanu beživotne žice u sivilu svakodnevice.

Svake me godine iznova pogodi ova očiglednost prolaznosti. Kao da sve splasne, toplina ishlapi, susreti se izgube i svatko nastavlja svoj usamljeni hod u ritmu svagdašnjih obaveza.

Tama sadašnjice
Gledajući sve stvarnosti oko nas (političku, društvenu, ekonomsku, socijalnu, duhovnu…), ne možemo negirati da je sve nekako konfuzno i zabrinjavajuće. Gospa cijelu tu stvarnost u jednoj poruci naziva „TAMA SADAŠNJICE“ (usp. „Nadam se da ćete me srcem prihvatiti, jer riječi moga Sina i njegova ljubav su jedino svjetlo i nada u tami sadašnjice.“ poruka Mirjani 2. 01. 2016.)

U božićnoj poruci Jakovu iste te 2016. godine, Gospa objašnjava što je to „tama“: „Živjeti bez Boga je živjeti u tami i nikada ne upoznati Očevu ljubav i njegovu brigu za svakoga od vas.“

Dakle, „tama sadašnjice“ u kojoj živimo je zapravo život bez Boga, nepoznavanje Očeve ljubavi i njegove brige za svakoga od nas. Ako nismo spoznali da smo ljubljeni i ako ne znamo ljubiti, normalno je onda da ne znamo graditi tu civilizaciju ljubavi oko sebe u kojoj jedino svima može biti dobro.

Uvijek me zadivi Gospina dubina. Ona ide na korijene i uzroke stvari. Mi se gađamo praznim riječima i tražimo krivce u strankama, političarima, medijima… A Gospa nam jednostavno kaže da je sve to glupost, mlaćenje prazne slame, jer pravi izvor tame oko nas je taj što nismo upoznali Oca ni njegovu ljubav. I zato ne gledamo jedni na druge kao na djecu Božju i našu braću i sestre. I ne samo da konstatira sadašnje tamno stanje, Gospa nam opet daje putokaz i lijek za izlazak iz tame. Gospa ne prestaje odgajati, zna da se odgoj događa kroz neprestano opominjanje, učenje, navođenje i pružanje pozitivnih primjera…

Svijet nam je uspio uzeti Božju Riječ, uspio je da je više ne čitamo, da je više ne znamo… Usadio je u nas svoje riječi, a to su relativizam i emotivizam: svatko ima pravo biti ono što osjeća… Tako dolazimo do besmislenih situacija i zakona kao npr. taj da je u New Yorku donesen pravilnik prema kojem se poslodavci ne smiju obraćati zaposlenicima koristeći njihov naravni rod. Kazna za to je do 250 tisuća dolara. Muškarci moraju biti primljeni u skloništa za žene, ako se osjećaju kao da su žene, a imaju pravo i koristiti ženske toalete i tuševe. Zdravstveno osiguranje mora pokrivati troškove operacija “promjene spola”. Muškarci koji su postali žene igraju u ženskim sportskim klubovima ili se natječu u ženskoj konkurenciji nekog sporta i obrnuto… Pa vi zamislite kamo sve to vodi… do rušenja svakog reda i odnosa…

Prava Riječ
Gospa nam govori. Želi nas odgojiti u Istini i za Istinu. I zato ne zaobilazi nego pogađa u sridu: Moramo se vratiti Božjoj Riječi. Onoj koja „bijaše u početku i od koje sve postade, u kojoj bijaše život, i taj život bijaše ljudima svijetlo koje svijetli u tami i tama ga ne obuze… (usp. Iv 1, 3-5) Baš kao i Evanđelje i Gospa ponavlja da su Isusove riječi i njegova ljubav jedino svijetlo i nada u tami. Samo Riječi Isusove mogu vratiti život onima koji ih slušaju i mogu vratiti ljubav i nadu.

Što nam još treba? Gospa nam je pokazala lijek!

Treba nam samo čisto i ponizno srce jer ono može oživjeti, širiti i svjedočiti Riječ. Zato iako je Božićno vrijeme na izmaku, iako se počinju sklanjati svi božićni ukrasi, ostavimo ponizne i čiste jaslice u našim srcima - neka nam srca ostanu te jaslice. Ispunimo ih molitvom i čitanjem božje Riječi kako bi u njima uvijek bilo Svjetlo koje tama ovoga svijeta ne može obuzeti!

Označeno u