Sv. Josip i Gospin poziv na svjedočenje nade

Ožujak je mjesec posvećen sv. Josipu. Ove godine slavimo ga na poseban način, jer je i cijela godina, po želji sv. Oca Franje, posvećena sv. Josipu.

Papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa, 1870. godine, zaštitnikom sveopće Crkve, te neslužbenim zaštitnikom od sumnje i oklijevanja, kao i zaštitnikom u borbi protiv komunizma te zagovornikom za sretnu smrt. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro na rukama Isusa i Marije, te se zbog toga smatra uzorom pobožnog vjernika koji prima milost u trenutku smrti.

Sv. Josip je zaštitnik obitelji, očeva, trudnica, bolesnih i umirućih, putnika, doseljenika, obrtnika, inženjera i općenito radnika. Nazivaju ga i šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio. Ali zato je imao priliku živjeti i slušati Isusa – živu Božju Riječ koja ga je nadahnjivala i davala mu snagu u njegovom poslanju roditelja i zaštitnika.

Korizma je vrijeme u kojem smo i mi pozvani produbiti svoj život uranjajući više u Božju Riječ. Potrebno nam je ponizno slušanje jer Isusove riječi su DUH i ŽIVOT (Iv 6, 63). Što to znači? To znači da Duh Sveti u njima zauzima važno mjesto tako što nas podsjeća na Isusove riječi, ali ne na povijesni, arheološki način, nego na duhovni način. Duhovni način znači da im Duh daje onaj žar milosti i ljubavi koji ih čini aktualnim, životnim u svakom trenutku našeg života, svakoj kulturi i vremenu. Stoga, Božja Riječ prihvaćena u ovoj svojoj originalnosti i čistoći donosi život našoj duši. Duša bez Božje Riječi postaje nijema i neplodna.

Danas, više nego ikada, Život je potreban našim dušama. Potreban nam je žar milosti i ljubavi kako bi mogli biti LJUDI NADE onako kako to Gospa od nas traži u nekoliko svojih zadnjih poruka: „Živite ovo vrijeme milosti i budite svjedoci nade, jer ponavljam vam, dječice, da se molitvom i postom i ratovi mogu suzbiti. (poruka 25.2.2021.)

Ohrabrivanje i ulijevanje nade je i inače način Isusova govora. Kad svojim učenicima naviješta svoju muku i smrt, nikada se ne zaustavlja samo na toj tragičnoj vijesti, nego uvijek ostavlja prostor za pobjedu: „a onda će treći dan uskrsnuti!“. Isus dakle uvijek daje prostor NADI. Za njega uvijek Bog ima zadnju riječ.

Što danas nedostaje Crkvi? Nedostaju duhovno snažni proroci i zagovornici pred Bogom, oni koji će moliti i prinositi za narod Bogu. Oni koji neće obmanjivati narod da će se spasiti bez obraćenja, bez promjene života, bez truda da se barem pokuša hodati Isusovim putem.

Istinit je samo onaj proročki glas koji je iskren, čvrst, pravičan. Jer onaj tko te voli, taj te ne obmanjuje, ne skriva ti duhovne bolesti koje imaš u duši, nego ti ih naprotiv otkriva kako bi te Gospodin mogao ozdraviti.

Grijeh je uvijek vertikalan. Jer grijeh je prema sv. Tomi Akvinskom – obratiti se stvorenjima, a prezreti Stvoritelja. Grijeh je dakle uvreda učinjena Bogu. A obraćenje je povratak na ljubav prema Bogu. To je pravo ekološko obraćenje duša. Kad duše ponovno počnu voljeti Boga, onda će sigurno i naša planeta lakše disati, prestati će ratovi. Jer Zemlja više ne podnosi naše zloće, naše grijehe i zla, naša odmetništva. To joj smeta puno više od zagađenih plinova koji se ispuštaju u atmosferu. Trebamo se vratiti EKOLOGIJI DUŠA – dovesti duše do iskrenog kajanja i obraćenja, do njihovog čišćenja, inače je naša vjera samo neki marketinški slogan ispod kojeg zapravo nema stvarne snage, vjere i nade.

I vratimo se na kraju ponovno na svetog Josipa s kojim sam započela ovaj članak. Njegovo ime "Josip" hebrejskog je podrijetla i znači "neka Bog pridoda". Bog je doista njegovom ljudstvu: njegovim strahovima, pitanjima i sumnjama, pridodao svoju hrabrost, povjerenje i vjeru.

Molimo stoga svečev zagovor da i nama Bog 'pridoda' Duha mudrosti, snage, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega kako bi mogli i mi svoju djecu naučiti kako je naša sigurnost jedino u Bogu. Ovo korizmeno vrijeme, ali i ovo vrijeme „nove normalnosti“ koju tako agresivno nameću novim sojevima virusa i novim mjerama zaštite i kontrole, je vrijeme u kojem baš mi roditelji na poseban način trebamo postati učitelji i nositelji vjere i nade koja izlazi iz Božje Riječi za našu djecu. Inače nećemo ni mi, a neće ni oni, imati budućnost dostojnu čovjeka.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Označeno u