Roditeljima su rekli da se pripreme za najgore. No ta sićušna i nejaka stvorenja bila su veliki borci i sve su zadivili. Danas su oni vesela i zaigrana djeca..

U 25. tjednu trudnoće počela sam krvariti, a tjedan poslije krenuo je porod. Doktor mi je rekao da moj Ivan nema nikakve šanse, da neće preživjeti porod, a on je čak refleksno malo i zaplakao. Prisjeća se to Ivana Bradvica, mama Ivana Gabrijela, palčića iz Splita, piše 24 sata.

Ivan je rođen sa 960 grama i 36 centimetara. Odmah je završio na aparatima.

- Kad sam ga sutra prvi put vidjela, to mi je bilo strašno. Liječnicima je bila znanstvena fantastika da on može preživjeti. Od početka su nas pripremali na najgore. Ali prošla su 24 sata, pa 48, a Ivan se borio kao lav.

Vijesti su bile sve bolje i bolje, sve do 17. dana kada je dobio sepsu.  Rekli su da je stanje jako teško - pričaju Ivana i suprug Julio za 24 sata, dodajući kako je najveći posao u spašavanju njihova sina napravio Bog.

Maleni Ivan kući je došao tek nakon tri mjeseca. Imao je i dvije laserske operacije očiju jer mu je prijetio gubitak vida.

- Danas je Ivan zdravi dječak, ide u vrtić već treću godinu i pripremamo ga za školu - kažu presretni roditelji.

'Svi su mislili da neće preživjeti'

I obitelj Vidaković iz Zadra svakog dana se prisjeća kako se njihov Dominik morao boriti za život. - Ali pobijedio je! Danas je on jako pametan dečkić.

Nije govorio do ove godine, a sad slaže male rečenice. Darovito malo biće zna boje, broji do 10 i zna sve pjesme i priče - ponosno ističe mama Marina.

Roditeljima su doktori rekli da se pripreme na najgori scenarij, no Dominik danas ima četiri godine i veselo ide iz dana u dan. Zdrav je, nezaustavljiv i vedar dječak koji i dalje šest puta tjedno s majkom ili s ocem Dorjanom (33) ide na vježbe fizikalne terapije. Uz to, ide dva puta tjedno logopedu i defektologu. Dominik je imao i bracu Bornu, no on je, nažalost, preminuo u trećem tjednu života.

- Svi su mislili da bebe neće preživjeti pa su mi već tada dali tabletu za povlačenje mlijeka i vraćanje maternice na mjesto. A evo njega danas s nama - kaže Marina.

Nakon poroda Dominik je imao nekoliko sepsi, krvarenje u mozgu i tri rupice u mozgu zbog oštećenja nastalih zbog nedostatka kisika. Dva mjeseca je proveo na respiratoru, nakon 80 dana u inkubatoru prebacili su ga u postintenzivnu njegu.

- Tada smo zapravo povjerovali da ćemo imati dijete. Nikad neću zaboraviti kad ga je sestra umotala u pelenu i dala nam ga na ruke. Držali smo ga svega dvije minute, ali bila je to sreća najveća. Nakon sto dana izašao je iz bolnice - priča mama Marina.

'Nulta pelena sezala joj je do vrata'

Jedna mala palčica danas je odrasla djevojka. To je Josipa Jerčinović iz Bribira. Rodila se u 29. tjednu trudnoće, a na svijet je došla prije 25 godina, teška tek 1,4 kilograma te dugačka 36 centimetara.

- Tješilo me je što je pri porodu odmah zaplakala, no nisam je mogla ni primiti u ruke jer su je odmah odnijeli u inkubator. Kada sam je prvi put došla pogledati, onesvijestila sam se.

Sjećam se da joj je najmanja, nulta pelena, tada sezala do vrata dok su sa strane virile majušne ručice - prisjeća se mama Dajana. Iako je pri rođenju imala rupicu na srcu, danas Josipa vodi aktivan, sportski život.

- Treniram svaki dan i, iskreno, ne znam što bih bez rukometa. S rukometom sam proputovala svijet, rukomet me ojačao, ulio mi samopouzdanje, ispunio me u svim segmentima - kaže nam Josipa.

'Josipa je od malena borac'

Prisjećajući se djetinjstva mama i kći naglašavaju kako se vedra i vesela djevojka zbog svega nikad nije osjećala drugačije od svojih vršnjaka iako je stasom bila znatno sitnija niti je zbog toga očekivala ikakve povlastice.
Nakon OŠ završila je studij menadžmenta i trenutno nestrpljivo iščekuje zaposlenje, a slobodno vrijeme provodi u izlascima, s prijateljima, gledajući filmove i radeći sve što mladi njenih godina rade.

- Mi smo blagoslovljeni jer smo imali sreće što je sve prošlo bez posljedica, što je Josipa od malena borac, što smo imali veliku podršku divnih liječnika i osoblja riječke bolnice koji su nas kroz cijeli taj nezavidan period vodili korak po korak i što smo iznimno povezana obitelj.

U pomoć su uskakali none i nonići te dvanaest godina starija kćer Jelena, koja je bila poput druge mame te sin Ivan. Što se tiče drugih roditelja koji prolaze sličnu situaciju, vrlo je nezahvalno davati savjete jer svako ima svoju individualnu priču i mogu ima samo poslati riječi podrške.

No ono što iz svojeg iskustva mogu reći jest da smatram da djeca s poteškoćama u razvoju roditelje i ljude oko sebe čine boljim ljudima. Ta djeca su veliki učitelji koji u svima oko sebe bude one najikrenije i najdublje osjećaje ljubavi i dobrote - zaključuje zahvalna mama Dajana.

'Rodio se zapravo kao mrtva beba'

Deni Spiroski (6) iz Pule pravi je mali borac koji se kao nedonošče rodio u 30.tjednu trudnoće. Iako je preživio dvije sepse i prošao čak pet operacija glave u svom malom životu, gdje god se pojavi,njegova vedrina i široki osmijeh svih oduševi.

Čim smo ušli u njihov dom, maleni Deni je odmah prišao i bez riječi nas zagrlio. Njegova majka Damira Omić (31) ispričala je da je trudnoća bila uredna s tek jednim urinarnim infektom kojeg je izliječila.

- Odjednom sam se u tridesetom tjednu počela otvarati i dobila neplanirane trudove. Otišla sam u bolnicu gdje su liječnici pokušali zaustaviti trudove, ali bez uspjeha. Porod je krenuo i Deni je rođen s 1600 grama 1.listopada.
Pri porodu je pokupio virusnu sepsu,prestao disati i rodio se zapravo kao mrtva beba. Reanimiran je odmah nakon poroda i prebačen na riječku Kantridu. Ostala sam u Puli, sva u šoku.

Neizvjesnost oko njegovog malog života me je ubijala.Moja obitelj je stalno odlazila u Rijeku kod njega, a ja sam došla odmah nakon što su me otpustili iz bolnice - prisjetila se bolnih trenutaka Damira. Na kratko je zaustavila razgovor da obriše suze i da se smiri, posebno da ju sinčić, kako kaže, ne vidi uplakanu.

Liječnici su joj rekli da je mališan u bolnicu zaprimljen u lošem stanju, te da ne znaju koliko je bio bez kisika nakon što mu je srce prestalo kucati.

"U Rijeci je prošao opet reanimaciju,a zbog svog stanja su nam rekli da se pripremimo na najgore. Kad sam ga vidjela,znala sam da je borac. Samo sam mu govorila "Deni, moraš ozdraviti!".

U bolnici je ostao dva mjeseca,a u tom je periodu dobio sepsu, otkazali su mu bubrezi i dobio je šećer koji se na sreću povukao. Obzirom da mu je mozak bio bez kisika, imao je dijagnozu hidrocefalus, a morao je na operaciju tijekom koje se postavlja valvula.

Pet operacija glave

- Imao je samo 23 dana kada mu je operacijom postavljen kateter u glavi i izlučuje likvor u trbušnu šupljinu - ispričala je. Kaže da i sama nije jedno vrijeme bila svjesna što se događa.

Operacija je prošla dobro i on se počeo oporavljati. Otpušteni su nakon dva mjeseca i došli kući. Mislili su da je cijela bolna situacija iza njih,posebno jer je Deni počeo dobivati na težini i rastao baš kao i svako drugo dojenče.

- Sa godinu i pol počeli su problemi s plućima,a bronhitični napadi su postali učestali.Jedne zime sam izbrojala da je imao 4 upale pluća i 15 respiratornih infekcija.

Sa dvije godine počeo je povraćati, a potom bi uslijedila letargija i želio je spavati te mu je smetalo svjetlo. Napravljena je magnetna rezonanca koja je bila uredna. Samo se vidio stari ožiljak hidrocefalusa.

Međutim, ipak je morao na operaciju, reviziju valvule. Opet neizvjesnost i strah. Operacija je prošla dobro i on je ponovno živnuo. Napokon smo mislili da je brigama kraj, a onda se opet sve iznova dogodilo u vrlo kratkom roku te je morao opet na operaciju u Rijeci.

Najprije su mu napravili lumbalnu punkciju kičme jer se tako vidi je li intrakranijalni tlak povišen.Bio je visok i morali su ponovno otvarati glavu moga sina" - odala je Damira.

'Nadam se da operacija više neće biti'

Naknadno su liječnici otkrili da Deni ima jednu vrstu epileptičnih napada. Posljednju,petu operaciju hrabri dječak imao je u Njemačkoj, jer je Damira s njim u to vrijeme bila u Njemačkoj, u obiteljskom posjetu.

- Nisam mogla vjerovati kada mu je opet došlo loše. Znala sam da hitno moramo u bolnicu,u dječju kliniku. Magnetska rezonanca i sve pretrage su ponovno pokazale da je sve u redu, a šokiranim liječnicima sam govorila da mu ponovno treba revizija valvule i da su pretrage i u Hrvatskoj pokazivale da je sve u redu.

Nisu mi isprva vjerovali i ja ih razumijem. Na kraju se njemački liječnik uspio čuti s Denijevim neuropedijatrom iz Rijeke kojeg moj sin obožava. Profesor Igor Prpić nam je puno pomogao sve ove godine. Moj sin je peti puta operiran, i još uvijek ima valvulu iz Njemačke.

Nadam se da neće više biti operacija - rekla je majka. Obitelj ima još jednog sinčića, devetomjesečnog Dina koji je rođen u terminu.

Damira kaže da bi bila najsretnija kada bi njezino iskustvo i priča pomogli drugima koji se možda budu našli u sličnoj situaciji, te im poručila da nikad ne odustaju.

loading...

30-mladifest-program.jpg

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Pogledajte dirljivi video spot za promociju duhovnih zvanja Poljskih franjevki kapucinki
16. Srpanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.