Drage prijateljice i prijatelji, za najveću Slavu Božju, molimo Vas da pročitate i podijelite ovo naše Svjedočanstvo tako da poruka Vjere i Nade sadržana u njemu, za obranu života od trenutka začeća, može dostići što je više moguće ljudi.

Grlimo Vas i zahvaljujemo Vam od sveg srca
Moj suprug i ja vjenčali smo se 2001. godine. Prvo dijete koje nam je Bog dao je dječačić, Simone, i rođen je godine 2004., nakon kašnjenja, napravila sam test na trudnoću i rezultat je bio pozitivan: bila sam trudna po drugi put.
Željeli smo drugo dijete, bili smo presretni zbog nove trudnoće i nadali smo se da će nam sada Bog dati djevojčicu.

MUNJA NA VEDROM NEBU
Međutim, u 5. mjesecu trudnoće pojavila se jedna munja na vedrom nebu. 30. lipnja 2006. godine išli smo kod mog ginekologa na morfološki ultrazvuk. Željno smo iščekivali taj trenutak kako bi saznali spol djeteta.
Dakle, liječnik je započeo pregled i opisivao nam je ono što je vidio. I mi smo s rukom u ruci vidjeli ono što je vidio i on na drugom monitoru spojenom s ultrazvukom. Sve do tog trenutka bilo je sve u redu. Preostao je još samo pregled glave, saznati spol, i onda smo se mogli vratiti kući.

Ali kada je liječnik započeo pregled glave, odmah je njegov vedar i nasmijan izraz lica postao zabrinut. Odmah smo shvatili da postoji nešto što nije u redu. Na naša pitanja liječnik je odgovorio da je "glava fetusa veća od uobičajene, i da trebam napraviti jedan ultrazvuk II. stupnja".

Ali nama ta "privremena" vijest nije bila dovoljna: odmah smo htjeli znati, u detalje, problem našeg djeteta. Molili smo liječnika da nam odmah kaže svu istinu, i nakon raznih inzistiranja to je i učinio. Ovo je bila dijagnoza: naše dijete bilo je pogođeno dvjema teškim deformacijama mozga. Imala je Ventikulomegaliju (poznatija kao hidrocefalus – što znači "vodena glava") i Agenezu corpus callosuma (što znači "nema rađanja – ili odsutnost" corpus callosuma tj. zadebljanog tijela).
Pitali smo liječnika koji je spol djeteta: bila je djevojčica.

ŠTO JE VENTRIKULOMEGALIJA
Za Ventrikulomegaliju se podrazumijeva proširenje moždanih ventrikula (komora) i prouzrokovana je povećanjem cerebrospinalne tekućine prisutne u njima (cerebrospinalna tekućina služi za ispunjenje, hranjenje, podmazivanje i zaštitu moždanih struktura).

Moždani ventrikuli su 4 šupljine smještene u unutrašnjosti mozga koji međusobno komuniciraju (vidi sliku). Razlikuju se: prvi i drugi (rečeni lateralni ventrikul tj. bočni ventrikul – LV), koji se nalaze u unutrašnjim moždanim hemisferama; treći ventrikul se nalazi u diencefalonu tj. međumozak (3V); dok se četvrti ventrikul nalazi u stražnjem mozgu (4V).

Cerebrospinalna tekućina se proizvodi u 2 bočnim ventrikulama i od tamo, preko "Monroovih otvora", prelazi u 3. ventrikul odakle prelazi, preko 1. ventrikula "aqueductus Sylvius", u 4. ventrikul odakle prelazi preko bočnih "Luschka" i srednjih "Magendius" otvora, u subarahnoidalni prostor lubanje i kralježnicu, da bi ih poslije arahnoidalne granulacije mogle apsorbirati.

Ako spiralno cerebralna tekućina ne protječe (to se može dogoditi zbog "Monroovih otvora", ili zbog zastoja "aqueductus Sylvius", ili zbog mane u apsorbiranju) ventrikule u mozgu otiču kao "balončići", rade pritisak na mozak te, na manje ili više težak način, ugrožavaju kognitivne i psihomotorne funkcije.

Ventrikule se mogu "ispuhati" samo putem neurokirurgije: ili se intervenira direktno na zastoj koji sprječava  ispravan protok tekućine ili se rade sustavi derivacije koji putem ventila i jedne cijevi normaliziraju pritisak ventrikula skrećući protok tekućine ventrikularne šupljine u drugi dio tijela (desna srčana pretklijetka i naročito potrbušnice).

ŠTO JE AGENEZA CORPUSA CALLOSUMA
Ageneza corpusa callosuma (ACC) podrazumijeva urođeni nedostatak (ageneza) zadebljanog tijela. Zadebljano tijelo obostrano povezuje moždane hemisfere tako da međusobno komuniciraju. Priručnici za ljudsku embriologiju govore nam da se vlakna budućeg zadebljanog tijela počinju razvijati (neuroblasti tj. nezreli neuroni) u embriju kada je fetus oko polovice 3. mjeseca. U 5. mjesecu fetus uobičajeno ima zadebljano tijelo s tipičnim oblikom i anatomskim karakteristikama koje se nalaze kod odraslih.

Klinički simptomi Ageneze corpusa callosuma su manje ili više teški prema slijedećim slučajevima: postoje slučajevi u kojima je ACC asimptomatska (bez simptoma), drugi u kojima uzrokuje mentalnu retardaciju (ponekad i tešku) i/ili epilepsiju.

ZA FEDERIKU NISU POSTOJALE NADE!
Liječnik nam je rekao da je Ventriculomegalija naše kćeri teška (najnatečeniji ventrikul predstavljao je doseg od 2,2 – 2,3 cm -  i kako bi bolje shvatili težinu slučaja naše kćeri dosta je pomisliti kako je velik dio prostora rezerviranog za moždane hemisfere ustvari bio zauzet cerebrospinalnom tekućinom); i što je još gore klinička slika je također pokazivala Agenezu corpusa callosuma.

Dakle, liječnik nam je savjetovao ABORTUS jer da bi mogli kirurški intervenirati trebali smo čekati da se djevojčica rodi, ali onda bi već bilo prekasno, ukoliko bi se napravila neurokirurška intervencija nakon rođenja, služila bi samo da se situacija, koja je već bila beznadno ugrožena, ne pogorša. Djevojčici bi, NARAVNO mozak bio oštećen i NARAVNO imala bi ozbiljnih psihomotornih problema (problemi koji se tiču međusobnih odnosa motoričkih, osjetnih i kognitivnih funkcija), možda bi vegetirala, možda bi upravo umrla nedugo nakon rođenja.
 
Ultrazvuk 2. stupnja. Federikina glava s visoka. Ova velika tamna mrlja (okružena crvenim točkicama) je proširen lijevi bočni ventrikul, odnosno "voda u glavi". Kako se jasno vidi, zauzela je velik dio lijeve moždane hemisfere.

MOJ VELIKI OČAJ
Riječi ginekologa probole su moje srce kao mač; otišla sam iz njegove ordinacije sa suzama koje su tekle u rijekama.

Moj suprug, jak u svojoj vjeri u Isusa i Mariju, bio je nevjerojatno smiren i dok smo se vraćali kući pokušavao mi je dati snagu govoreći mi da budem smirena jer je Bog Otac i neizmjerno nas voli... da Bog ne dozvoljava da nosiš Križ veći nego što to možeš čovječno podnijeti... da se moramo suočiti s Križem oslanjajući se na molitvu ... da patnja ima ogromnu vrijednost, da proizvodi duhovne plodove za sebe i za druge ... da će Isus i Marija, naravno, biti blizu ... i povrh svega, da će mi Krist dati duha i snage da se suočim sa svime...

Ma koji Gospodin?! Koja Gospa?! Koji Otac! Zašto baš meni ova patnja?! Za razliku od mog supruga, ja nisam nikad napravila ozbiljan korak vjere; nisam poznavala vrijednost patnje; vjerovala sam u Isusa i Gospu, osjećala sam ih dalekima i mislila sam: "Nije istina da će mi pomoći jer su za mene već tako odlučili!", dakle, bila sam očajna i u ljutnji sam odbijala sve ono što mi je moj suprug govorio o njima kako bi me utješio.

Odmah sam uzela u obzir mogućnost abortusa i odmah su započele svađe s mojim suprugom koji je bio protiv.

STAJALIŠTE MOJE OBITELJI
Odmah sam upoznala moju obitelj s deformacijom moje kćeri, i oni, prestrašeni križem kojeg moram podnijeti, čvrsto su zauzeli stav liječnika: "za dobro moje kćeri i za dobro njezine kćeri apsolutno je potrebno prekinuti trudnoću!".
Čak je i moj svekar bio složan s mojom obitelji, moja svekrva, međutim, nije se izjasnila i rekla je da je to jedna odluka koja čeka samo nas.

POTVRDA LIJEČNIKA
NADAJUĆI SE DA JE DOKTOR POGRIJEŠIO DIJAGNOZU, U ISTOM TJEDNU MOJ SUPRUG ME OTPRATIO NA DRUGE ULTRAZVUKE (II. stupnja), KOD DVAJU STRUČNJAKA GINEKOLOGA.

Nažalost, ista dijagnoza i isti savjeti: "Ventrikulomegalija visokog stupnja" (opseg ventrikula se pogoršao 2,2 – 2,3 cm) i "Ageneza corpusa callosuma"; "da bi mogli kirurški intervenirati trebamo čekati da se djevojčica rodi, ali tada će već biti prekasno, intervencija nakon rođenja služila bi samo da ne pogorša situaciju koja je već bila beznadno ugrožena. Djevojčica bi imala ozbiljnih psihomotornih problema, možda bi vegetirala, možda bi umrla nedugo nakon rođenja". Jedino savjetovano rješenje: ABORTUS.

RASPRAVA IZMEĐU MOG SUPRUGA I DOKTORA
Kada je specijalist, koji mi je napravio treći ultrazvuk, savjetovao abortus, moj suprug mu je odgovorio da je on zbog vjere i Krista i zbog poštovanja prema ljudskom životu protiv i da je njegova odluka zadržati djevojčicu unatoč svemu.
U tom trenutku između mog supruga i doktora nastala je jedna kratka rasprava. Doktor, čuvši odgovor mog supruga, mrko je odgovorio: "Ti si sebičan ako si spreman, kako bi umirio svoju savjest, roditi onesposobljenu djevojčicu koja će zbog tvog izbora patiti cijeli život! Ako će tvoja kćer imati najmanju inteligenciju mrzit će te jer si učinio da se rodi takva! I ja sam kršćanin, ali te uvjeravam da čak i Bog, u ovakvim slučajevima, dozvoljava abortus!".

Moj suprug je odgovorio: "Ništa ne izmiče Božjoj kontroli. Bog nikad ne čini greške. Ako moja kćer ima deformaciju to je zato jer je Bog tako dozvolio! Sve ono što Bog obavlja i što dozvoljava da se dogodi u našim životima to je uvijek za naše dobro, čak i kada se nalazimo u teškim situacijama koje ne uspijevamo razumjeti. I ako Bog, koji toliko voli ljude da je žrtvovao vlastiti život na križu radi nas i da voli moju kćer više od mene, uzima priliku za njezino i za naše dobro da učini da se rodi onesposobljena, tko sam ja da se protivim njegovom dizajnu ljubavi?!"

Ja sam u suzama slušala njihovu raspravu i specijalist, vidjevši mog supruga tako odlučnog da zadrži djevojčicu i mene jako neodlučnu i prestrašenu, ignorirao je njega i rekao mi da imam samo malo dana da odlučim – napraviti ili ne – terapijski abortus, nakon kojih, prema zakonu to više neće biti moguće.

SNAŽNI PRITISCI SVIH I SVAĐE S MOJIM SUPRUGOM
Tih malo dana koje sam imala za odluku bili su najduži dani velikih svađa s mojim suprugom; sav moj očaj, moju ljutnju, moje strahove, iskalila sam na njega koji je bio odlučan da zadrži djevojčicu.

Čak mi je i moje srce govorilo da je rodim, ali malo vremena koje sam imala na raspolaganju za razmišljanje o kakvom bih životu imala zbog ove odluke, strah od križa i snažni pritisci moje obitelji na pobačaj, više su gurali moju volju da je ne rodim... bilo je puno izlika koje sam tražila kako bih ušutkala glas moje savjesti... ali kada sam pomislila na abortus u mom srcu sam osjetila kako gori Pakao i očajno sam plakala jer je već prošlo pet mjeseci što je nosim u svojoj utrobi, bila je moja kćer, i već sam joj željela sve najbolje...

POMOĆ MOG SUPRUGA
Kako bi mi pomogao da sa znanjem donesem jedinu ispravnu odluku, moj suprug mi je predložio da idem tražiti savjet jedinih osoba koje u ovakvim slučajevima mogu dati jedine ispravne savjete: od Isusovih Ministara. Prihvatila sam. Dakle, odveo me kod 3 Svećenika (svetaca) koje poznajemo i kod jednog Oca egzorciste iz reda obnovljene Male Braće.

Don Fernando Vitali (Racale)
Don Antonio Mergola (Kapela bolnice u Casarano)
Don Giovanni Chirivì (Torre Suda)
Otac Benedetto (Sveta Marija od Casale  – Ugento).

Ovaj posljednji vodio je, 2003. godine, moga supruga u prvim koracima njegova obraćenja i od onda su ostali u kontaktu; moj suprug je uistinu jako povezan s njim.
Sjećam se kao da je bilo jučer kad je otac Benedetto položio svoje svete ruke na mene i na moj trbuh te je IZMOLIO JEDNU POSEBNU MOLITVU BLAGOSLOVA MENE I MOJE DJEVOJČICE! Odmah se u moje srce spustio veliki mir.
 

ŠTO SU ME NAUČILI BOŽJI MINISTRI (... I MOG MUŽA)
- Objasnili su mi da sve ono što Bog čini u našem životu i sve ono što dozvoljava da nam se dogodi uvijek ima kao cilj naše dobro, naše unutarnje spasenje, naš blagoslov, čak i kad se nalazimo u teškim situacijama koje ne uspijevamo razumjeti.
- Objasnili su mi kako preko moje kćeri imam privilegiju da mogu voljeti Raspetog Isusa u mojoj kući, svaki dan, i da mogu i ja biti raspeta s Njim. Objasnili su mi da će ova naša patnja uroditi predivnim duhovnim plodovima.
- Objasnili su mi da Bog ulijeva našu dušu od trenutka začeća, dakle, embrij ima, od trenutka začeća, isto dostojanstvo i ista prava kao i mi, na prvom mjestu pravo na život.
- Objasnili su mi da u Božjim očima život jednog onesposobljenog ima istu vrijednost kao i naš.
- Objasnili su mi da je samo Bog gospodar života, samo On može odlučiti o životu ili smrti jednog čovjeka.
- Objasnili su mi da je proklet od Boga čovjek koji ubije jedno nevino i nezaštićeno biće, bilo zdravo ili deformirano ... da je proklet čovjek koji bježi od vlastitih odgovornosti (zapravo, u ime slobode vrše se milioni abortusa, i to ne samo zbog bolesti ili deformacije fetusa, već ponajviše da bi se sakrili vlastiti grijesi – preljubi, incesti, seksualni odnosi prije braka, povremeni seksualni odnosi – ili jednostavno zbog žalosnih motiva ekonomskog karaktera).
-Objasnili su mi da križ neću nositi sama nego će Isus i Gospa, naravno, uvijek biti kraj mene da bi mi dali snage i da bi mi pomogli da izdržim.
- Objasnili su mi da ljudsko biće, od trenutka začeća, neovisno o zdravstvenom stanju, ima isto naše dostojanstvo sina Božjega, i kao takvo, dostojno je čak i da primi posebne Milosti ako roditelji imaju Vjere u Krista i pitaju Ga s povjerenjem; i to je ono što se kasnije dogodilo mojoj obitelji!

"Prije nego te stvorih u utrobi majčinoj, mislio sam na tebe. Prije nego što iz krila majčina izađe, već sam te izabrao..." (Jeremija 1,5)

ODLUKA
Zahvaljujući ovim svetim osobama koje je moj suprug postavio kraj mene napokon sam pronašla hrabrosti da odlučim ono što mi je moje srce od početka pokazivalo, napokon sam pronašla hrabrosti da donesem ispravnu odluku: odlučila sam da ču roditi moju kćer i da ću staviti moje povjerenje i moje nade u Isusa i u Mariju.
Štoviše, moj suprug i ja odlučili smo da ćemo donirati organe djevojčice u slučaju da umre odmah nakon rođenja, na taj način pomoći ćemo drugoj djeci u njihovim teškoćama, a njihove roditelje učinit ćemo sretnima.

SNAŽNI PRITISCI MOJE OBITELJI
Moja obitelj bila je gotovo sigurna da ću pobaciti i kada sam im rekla da moja odluka nije da pobacim već da rodim djevojčicu, prestrašeni križem koji bih trebala podnijeti, jako ljuti, učinili su sve da me uvjere da se predomislim, verbalno su napadali, u različitim prilikama, pogotovo mog supruga, krivca, po njihovom mišljenju, za odluku koju sam donijela; krivca, po njihovom mišljenju, da mi je "oprao mozak".
Ali moja odluka je bila slobodna i svjesna i sad me već ništa i nitko nije mogao uvjeriti da pobacim.

Moj suprug mi je rekao da im trebamo oprostiti i podučiti ih jer budući da su skloni pobačaju i vrše pritisak na mene dok ga ne napravim, iako misle da to rade za moje dobro, počinili su težak grijeh u očima Boga; dakle, zajedno smo pokušali, na različite načine, da shvate moralni i religiozni motiv naše odluke, i pozvali smo ih čak da se ispovjede, ali odbijali su nas slušati sa srcem okrenutim prema Bogu jer su bili prezabrinuti križem koji smo mi trebali podnijeti.

MOLITVA
Isusovi Ministri (i moj suprug) opominjali su me da molim svaki dan jer samo mi Gospodin i Gospa mogu dati snage da se suočim s najtežim trenutkom kroz koji sam prolazila i onima koji su me čekali u budućnosti. I oni su se obvezali da će moliti za nas i našu obitelj.

Započela sam moliti svaki dan; ponajviše Krunicu; ponekad sama, drugi puta zajedno s mojim suprugom: Isusovi Ministri imali su pravo: zahvaljujući molitvi Gospodin i Gospa nisu oklijevali da se osjete u mom srcu, rekla bih da NISU ČEKALI DRUGO!
Zapravo, što sam više molila, više sam osjećala da su mi uistinu blizu... što sam više molila, više sam razumjela i osjećala njihovu Ljubav u našim susretima... što sam više molila, to se više povećavala moja vjera u Njih... što sam više molila, to sam više osjećala kako u meni raste Snaga i Unutarnji Mir koje ne bih mogla imati da mi "Netko" to nije poklonio, i zahvaljujući toj Snazi i Unutarnjem Miru ostatak trudnoće sam proživjela na nevjerojatno spokojan način.
Sada da, razumijem koji je bio Izvor snage i spokoja mog supruga! Naravno, postojali su još uvijek trenuci u kojima sam plakala, ali to više nisu bile suze očaja već onoga koji zna da čini žrtvu ljubavi i ponosi se time.

NADA ZA PRIMITI ČUDO
Moleći se, u meni se upalila želja i nada da primim čudo. Ali to nisam zahtijevala.
Ovo je spontana molitva koja mi je izlazila iz srca: "Gospodine Isuse, ako smatraš potrebnim otkloni od mene ovaj križ, ozdravi moju djevojčicu... ali ako to nije ono što želiš neka bude volja tvoja. Gospodine, učini da ovaj križ ne bude iznad moje snage.. pomozi mi da to izdržim... i ako djevojčica mora puno patiti ponesi je odmah sa Sobom na nebo".
U svakom mom pojedinom dahu, 24 sata na 24, bila je ova molitva.

ODGOVOR ISUSA I MARIJE NA MOJE MOLITVE: DVA PREDIVNA ISKUSTVA
Krajem kolovoza napravila sam još jedan ultrazvuk i nije bilo nikakvog poboljšanja.
Ali, u tom razdoblju, bila su dva predivna znaka koja nikad neću zaboraviti:
1.) Jedna moja teta, časna sestra, saznavši za deformaciju mozga moje kćeri, darovala mi je maramu iz Međugorja (kao što mnogi od vas već znaju, Međugorje je malo mjesto u Bosni i Hercegovini, gdje se Gospa od 21. 05. 1981. godine ukazuje 6 vidioca i ostavlja poruke čovječanstvu svakog 25. u mjesecu). Marama je bila bijela s povrh tiskanim portretom Djevice. Ta marama bila je s vjerom utrljana po koljenu kipa Uskrslog Isusa postavljenog iza Svetišta u Međugorju, i namočena tekućinom koja izlazi iz njega.

Moja teta mi je savjetovala da raširim maramu na trbuh i s vjerom molim Gospu. Tako sam napravila. Na večer, prije spavanja, otvorila sam je, raširila je na trbuh i, potaknuta i povjerljiva, počela bih moliti Krunicu.
Skoro svaku večer, za prvih Zdravo Marija, djevojčica je snažno poskakivala u utrobi, i, dan za danom osjećala sam se spokojnijom.
Moj suprug mi je objasnio zašto. Had bih je zazivala, Gospa bi odmah bila prisutna zajedno s Isusom, i moja kćer, koja je tajanstveno osjećala prisutnost, "klicala" je od radosti!
Ista stvar dogodila se kada je Gospa otišla u posjetu Elizabeti, svojoj rođakinji: "Ušavši u Zaharijinu kuću (Marija) pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj dijete u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz sveg glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje (Isus)! Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega? Gledaj samo, tek što mi do ušiju dopre glas pozdrava tvojega, zaigra mi dijete u utrobi."" (Lk, 1, 40-44).

2.) Jedne noći u snu su mi se ukazali čovjek i dijete, s rukom u ruci, obojica odjeveni u bijelo; približavali su mi se i uvjeravali se me: "Ne brini, djevojčici se nije ništa dogodilo!". Nisu mi rekli tko su, ali mi mislimo da su to bili Dijete Isus i Sveti Josip.

SVE DO KRAJA, NIKAKVO POBOLJŠANJE
Posljednji ultrazvuk napravila sam 2. listopada. Nikakvog poboljšanja nije bilo!
Otac Benedetto savjetovao nam je da djevojčicu rodimo u gradiću San Giovanni Rotondo, u bolnici Casa Sollievo della Sofferenza (Kuća Utjehe Patnje) koju je osnovao Sv. Pio, jer se tamo nalazi odličan odjel neurokirurgije.
Casa Sollievo della Sofferenza Sv. Pia činila nam se idealnim mjestom za izvršenje "onog neurokirurškog zahvata, na našoj kćeri, koji bi služio samo da se ne pogorša situacija koja je već bila beznadno ugrožena"; dakle, prihvatili smo njegov savjet, telefonirali smo i dogovorili datum bolničkog liječenja. Bila sam hospitalizirana 11. listopada 2006. Predviđen datum poroda bio je 1. studenog.

VELIKO IZNENAĐENJE
"ZNANOST NE MOŽE OBJASNITI ONO ŠTO SE DOGODILO!"
Istog 11. listopada napravljen mi je ultrazvuk i evo odmah velikog iznenađenja. Ginekolog mi je rekao da opseg ventrikula nije više toliki da bi ga zabrinjavali; međutim, ono što ga je zabrinjavalo bio je ACC, i objasnio nam je koje posljedice može donijeti ova deformacija. Ali mi smo to već znali.

Ono što nas je zapanjilo je činjenica da od 30. lipnja pa do 2. listopada stanje naše kćeri bilo je uvijek isto, a 11. listopada više nije bilo isto. Bili smo zbunjeni. Gospodin i Gospa intervenirali su na našoj kćeri? Mi smo mislili da jesu, ali bojali smo se da ne bismo ostali u zabludi i nismo pitali liječnike daljnja objašnjenja. Da bismo bili sigurni nije nam preostalo drugo nego čekati rođenje djevojčice.

Djevojčica je "odlučila" da nas neće tjerati da dugo čekamo i da se rodi ranije. Napravili su mi carski rez 13. listopada, tek 2 dana nakon hospitalizacije (za uočiti je da je 13. listopada jedan Marijin dan, to je dan posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi, dan u kojem je došlo poznato Čudo Sunca ispred nekoliko tisuća svjedoka. Sigurna sam da rođenje moje kćeri na taj datum nije bila samo jedna slučajnost već Gospina volja) i Federika je odmah odnesena na odjel neonatalne patologije da bi bila podvrgnuta svim procjenama slučaja.

Doktor je bio u pravu: opseg ventrikula bio je jako smanjen (sada, iznenadno, bilo je u maksimalnoj granici normale), na našoj kćeri nisu postojali ni znakovi ni simptomi intrakranijalne (unutar lubanje) hipertenzije i nije više bilo potrebno operirati je:

STANJE JE BILO ODLIČNO!
Moj suprug je više puta pitao objašnjenja primariusa odjela neonatalne patologije, i on, nakon nekog vremena, i zajedničkih pregleda s neurokirugom svih ultrazvuka prije rođenja djevojčice, rekao je:

"ZNANOST NE MOŽE OBJASNITI ONO ŠTO SE DOGODILO!"

Točnije:
1.    Zastoj koji je uzrokovao Ventrikulomegaliju nestao je; kao posljedica, cerebrospinalna tekućina sada je tekla ispravno, ventrikuli nisu radili pritisak na mozak i više nije bilo potrebe za kirurškim zahvatom.
2.    Unatoč Ventrikulomegaliji koja je "gušila" Federikin mozak tijekom najvažnijih i najosjetljivijih faza razvoja (do te mjere da u 5. mjesecu trudnoće preko 4/5 dviju hemisfera mozga bili su zauzeti vodom), i unatoč Agenezi corpusa callosuma, iz kontrola napravljenih nakon rođenja proizlazilo je da nisu postojali ni znakovi ni simptomi oštećenja i da mozak savršeno funkcionira.
Riječima ne mogu opisati koliko smo bili sretni i zbunjeni! Gospodin i Gospa čuli su naše molitve! Naša je kćer bila dobro!

FEDERIKA RASTE ZDRAVA I SRETNA
Da bi se opseg ventrikula držao pod kontrolom i da bi se ustanovila eventualna psihomotorna zaostalost (uzrokovani ili ACC ili kao posljedica Ventrikulomegalije), na zahtjev doktora iz San Giovanni Rotondo tijekom prvih 12 mjeseci povremeno smo podvrgli Federiku raznim i preciznim kontrolnim pregledima: opseg ventrikula bio je stabilan, nikad nisu bili ni znakovi ni simptomi intrakranijalne hipertenzije, ACC nikad nije prouzrokovao nijedan simptom i Federikin psihomotorni razvoj bio je savršeno normalan, upravo prerazvijen, toliko da su nam s neuropsihijatrije poručili da posjeti njima više nisu potrebni.

S 10 mjeseci počela je puzati i sama se dizati na noge; preslatka, srdačna, inteligentna, jako društvena, s jakom voljom za igru, za komunikaciju, i za biti u centru pažnje; svima je poklanjala smiješak i jako je voljela davati i primati poljupce.
Naročito je voljela davati poljupce Isusu, zapravo, između nje i kipa Svetog Srca, koje smo držali u dnevnom boravku, bila je ljubav na prvi pogled.

Rastući, razvila je ove svoje kvalitete, sve do danas, da u svojoj jednostavnosti, dragosti, radosti, zaraznoj simpatiji i autoironiji, nalaze njezin najveći izražaj... čineći je jednom divnom djevojčicom!

U PATNJI SAM PRONAŠLA VJERU
Zahvaljujući mojoj kćeri shvatila sam koliko je velika Isusova Ljubav prema ljudima i ponovno sam pronašla vjeru. Strašno griješimo kada mislimo da je Bog nezainteresiran i dalek ... ili kada mislimo da nas Bog ne voli!
Zahvaljujući ovom iskustvu shvatila sam da je On u stvarnosti stalno u našoj blizini; shvatila sam da je za Njega svatko od nas jedinstven, važan, dragocjen; shvatila sam da su Njegove oči i uši stalno usmjerene na nas, u svakom trenutku našeg života, i da je uvijek spreman podržati nas i pomoći nam, ako vjerujemo u Njega.

Isto vrijedi i za Njegovu i našu dragu Mamu, Gospu. Moji osjećaji prema Njoj su uvijek bili topli, rijetko sam se molila Njoj, ali kada sam Je u trenutku očaja zazvala i molila s vjerom odmah je došla i donijela je sa sobom Isusa u moje srce, tješila me i dala mi je puno snage i hrabrosti.

Zahvaljujući ovom iskustvu ne mogu zamisliti moj život bez Njih, i mogu glasno reći:
"Ne isključujte Isusa iz svog života! Volite Ga svim srcem svojim!"

Odbaciti Isusa znači samoosuda u mraku, živjeti bez smisla, živjeti bez znanja, živjeti bez nade, živjeti bez mira u srcu, živjeti u tuzi.
Odbaciti Isusa znači samoosuda na traženje mira i sreće u ljudima, u materijalnim dobrima i u zadovoljstvima osjetila, koje nam zapravo samo On može dati.
Odbaciti Isusa znači živjeti u očaju, kao osuđenici na smrt.

Isus je sin Božji i sam Bog.
Isus je najmudriji, najbolji, najprijazniji, najpotrebniji, najvoljeniji, najosjećajniji, najmiliji, najljepši, najbrži u pomaganju nama, najmilosrdniji i najpravedniji čovjek, koji je postojao na zemlji.
Isus je svrha zbog kojeg su stvoreni i postoje nebo i zemlja, biljke i životinje, ljudi i narodi.
Isus je uskrsnuće i život.
Isus je jedina velika nada čovjeka i čovječanstva: susresti Ga i otvoriti Mu vrata srca znači pronaći Smisao života, objašnjenje svega, pravo Znanje, Mir, Nadu i pravu Radost.
Isusa može odbaciti samo onaj tko Ga namjerno odbija upoznati. Tkogod odluči da će biti pošten i da će voljeti istinu, dobrotu, ljubav, pravdu, bratstvo, slobodu, ljude, ne može ne tražiti Ga i ne voljeti Ga: Isus je Ljubav! Isus je ona beskrajna i savršena Ljubav, prepuna dragosti i brižne pozornosti koju svatko od nas želi i koja je svakome od nas nužno potrebna.
Isus nastavlja činiti čuda, i danas, i to čini ne samo zato što nas voli, ali i zato što želi pozvati sve ljude na Vjeru, na Obraćenje srca, da slijede nauke Svetaca... i, naročito, da nas pozove da slušamo što nas pita Njegova Crkva, Katolička Crkva, papa i Njegova Majka, koja u svakom mjestu u kojem se ukazuje kaže, u suzama, uvijek uvijek uvijek iste stvari: "DRAGA DJECO, OBRATITE SE, ISPOVJEDITE SE, PRIČESTITE SE! TKO ODBIJE ISPOVIJEDITI SE I PRIČESTITI SE, ODBIJA SPASITI SE!" Mnogi, strašno griješeći, misle da se mogu spasiti bez odlaska na Misu svake nedjelje, i bez kajanja vlastitih grijeha, dakle bez ispovijedi i bez Pričesti... i uvijek su isti oni koji negiraju čuda!
Zapravo, danas je u modi negirati čuda: to se radi da bi se negiralo Boga i da bi Ga se zanemarivalo u svom životu. Unatoč tome, nikad kao danas čuda nisu bila točka dnevnog reda. Kada čovjek ne pazi na znakove i odbija ispitati jesu li stvarni, jesu li glas Boga, loše djeluje, kao sluga koji ne želi slušati glas svog gospodara i ne primjećuje kada je pozvan...a motiv zbog kojeg ljudi odbijaju slušati glas Gospodina, je taj ŠTO NE ŽELE NAPUSTITI SVOJE GRIJEHE i ne žele steći nikakvu odgovornost; upravo odbijajući slušati stvaraju se velike odgovornosti!
Pakao je jedna strašna i realna stvarnost... to kaže Evanđelje puno puta, i to je rekla Gospa u Fatimi, koja je između ostaloga to pokazala pastirima koji su ostali strašno zbunjeni... Bog nije samo Milosrđe, on je i Pravda... zapamtite to... u Njemu, Milosrđe i Pravda su isto... tko odbija pokajati se i pasti u svoje beskrajno Milosrđe, biti će neizbježno podvrgnut njegovoj Pravdi...

SVI SMO OTIŠLI U MEĐUGORJE KAKO BISMO ZAHVALILI ISUSU I MARIJI
Krajem svibnja 2007. godine, kako bismo zahvalili Isusu i Gospi, moj suprug i ja zajedno sa Simoneom i Federikom išli smo u Međugorje na hodočašće. Odlazak u Međugorje bilo je jedno predivno iskustvo Vjere.

MOJE SVJEDOČANSTVO
Odlučila sam napraviti ovo moje svjedočanstvo kako bih podržala sve one žene i sve one obitelji koje, nalazeći se u istom mom stanju (ili jednostavno u neželjenoj trudnoći), nemaju nikoga tko bi ih mogao savjetovati da izaberu ispravno, tj.: da ne abortiraju ni u jednom slučaju i zbog ni jednog motiva jer je jedino Bog gospodar života i naša je DUŽNOST, kada nam bude povjerena, da je ljubomorno čuvamo, neovisno o zdravstvenom stanju fetusa, neovisno o ekonomskom stanju, neovisno o svemu! NEMOJTE ABORTIRATI NI U KOJEM SLUČAJU I NI ZBOG KOJEG MOTIVA! POKUŠAJTE UVJERITI ŠTO JE VIŠE MOGUĆE OSOBA DA NE ABORTIRAJU!
I ako je koja čitateljica već prakticirala dobrovoljan prekid trudnoće, abortus, s ljubavlju joj posvećujemo ove riječi pape Ivana Pavla II.:

"Tebi, ženo, koja si abortirala"
« Posebnu misao želim rezervirati vama, ženama koje ste imale pobačaj. Crkva zna kolike su uvjetovanosti mogle imati utjecaja na vašu odluku, i nema sumnje da je u mnogim slučajevima to bila odluka patnje, možda drame. Najvjerojatnije se rana u vašoj duši nije još izliječila. U stvarnosti, ono što se dogodilo bilo je i ostaje nepravedno. ali nemojte se prepuštati potištenosti i nemojte napuštati nadu. Shvatite, donekle, ono što se dogodilo i protumačite to u svojoj istini. Ako to još niste napravili, otvorite se kajanju s poniznošću i vjerom: Otac svakog milosrđa vas čeka da bi vam ponudio svoj oprost i svoj mir u sakramentu Pomirenja. Primijetit ćete da ništa nije izgubljeno i možete tražiti oprost čak i od vašeg djeteta, koji sada živi u Gospodinu. Pomognute savjetom i blizinom prijateljske ili stručne osobe, možete biti s vašim ispaćenim svjedočanstvom među najrječitijim braniteljima prava svih na život. Preko vaše aktivnosti za život, eventualno okrunjen od rođenja novih bića i izvježbani s dobrodošlicom i pažnjom prema onome kome je najpotrebnija blizina, biti ćete autori novog načina na pogled na život čovjeka». (Ivan Pavao II. – Evangelium vitae, br. 99)
Za kraj, pozivamo vas da pročitate što su rekli Isus i Marija, vezano za abortus, u nekim njihovim nedavnim ukazanjima:

Isus je rekao o abortusu kako slijedi: "Abortus je ubojica. Prilikom uklanjanja života najnevinijem, uklanjate život vlastitoj duši! Zapamtite (zapovijed): NE UBIJ. Žeti ćete ono što ste posijali!" Pokajte se! (13. srpnja 1995. godine, Isusova poruka Nancy Fowler, Conyers).

Gospa kaže o abortusu kako slijedi: "Abortus je težak grijeh. Morate puno pomoći ženama koje su abortirale. Pomozite im da shvate da je to grijeh. Pozovite ih da od Boga traže oprost i da odu na ispovijed. Bog je spreman da oprosti sve, jer njegovo je milosrđe beskrajno. Draga djeco, budite otvoreni za život i zaštitite ga." (1. RUJNA 1992. GODINE)

"Djeca ubijena u majčinoj utrobi su sada kao mali anđeli oko Božjeg trona." (3. RUJNA 1992. GODINE)
"Milijuni djece i dalje umiru zbog abortusa. Pokolj nevinih dogodio se samo nakon rođenja mog Sina. To se ponavlja i danas, svaki dan." (2. VELJAČE 1999. GODINE)
(GOSPA IZ MEĐUGORJA – Poruke tijekom ukazanja vidiocima)

araldidellaregina.altervista.org/prijevod:medjugorje-info.com

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Novo veliko priznanje za hrvatskog kapetana: Modrić u momčadi godine!
24. Rujan 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam