Leukemija kao križ i svjedočanstvo koje ostaje

Mladi život suočen s teškom bolešću postao je svjedočanstvo vjere, nade i tihe snage koja nadahnjuje i danas.

Marcelo Câmara umro je 20. ožujka 2008. u dobi od dvadeset i osam godina od leukemije. Bio je mladi brazilski odvjetnik koji je nakon smrti ostavio za sobom nasljeđe svetosti i radosti među prijateljima i poznanicima, što je potaknulo Florianópolisku biskupiju (Brazil) da započne proces njegove kanonizacije.

Često se čini da običan život ima mali utjecaj na druge. Međutim, Marcelovo svjedočanstvo pokazuje upravo suprotno: da male, svakodnevne odluke, življene s ljubavlju prema Bogu, mogu duboko promijeniti živote mnogih ljudi.

Od malih nogu, Marcelo se morao suočiti s teškom situacijom: rastavom roditelja kada je imao samo deset godina. Daleko od povlačenja u sebe, preuzeo je odgovornosti koje su nadilazile njegove godine i opraštao je s iznenađujućom zrelošću. Ta rana bol postala je početak unutarnjeg putovanja obilježenog velikodušnošću.

Susret koji mijenja život

S malo vjerske obuke - samo je povremeno prisustvovao misi - Marcelo je sudjelovao u duhovnoj obnovi Pokreta Emaus. Tamo je doživio duboko obraćenje. Poput svetog Pavla, otkrio je da je Krist u potpunosti ušao u njegov život i odlučio mu dati novi smjer.

Od tog trenutka nadalje počeo je pratiti druge mlade ljude na njihovim duhovnim putovanjima. S jednostavnošću je predlagao konkretne ciljeve: živjeti vrlinu mjesec dana, razmisliti i početi ispočetka. Bez formalne teološke obuke, apostolat je shvaćao kao osobnu odgovornost: "Moram učiniti svoj dio."

Njegova predanost bila je neumorna. Vodio je brojne mlade ljude, služio je kao kateheta za mlade i odrasle, te je bio poznat po svojoj vjernosti doktrini i ljubavi prema poučavanju.

Atraktivan primjer

Marcelo je razbio kalup. U kulturi u kojoj se od starijih često traži vodstvo, postao je uzor onima oko sebe, čak i onima starijima od njega. Njegov integritet, bistra perspektiva i pristupačna priroda dali su njegovim riječima posebnu težinu.

Oni koji su ga poznavali ističu njegovu sposobnost slušanja i iskreno zanimanje za svaku osobu. Nije bilo bitno samo što je govorio, već i kako je živio.

Otkrivanje svetosti u običnom

Otkriće Opusa Dei donijelo je Marcelu sigurnost: svetost je moguća u svijetu, u profesionalnom životu i u običnim okolnostima. Tamo je pronašao svoj put i njime hodao s uvjerenjem, pozivajući druge da učine isto.

Njegov utjecaj bio je odlučujući u zvanjima nekoliko ljudi. U kontekstu u kojem je kružila kritika Opusa Dei, njegovo jednostavno i nepokolebljivo svjedočanstvo pomoglo je drugima da vjeruju i poduzmu odlučne korake u svojim kršćanskim životima.

Bolest: potpuna predaja

Bolest je došla neočekivano i brzo. Prvo limfom, zatim dijagnoza leukemije. Usred te patnje, Marcelo je pokazivao nepokolebljivu vjeru.

Od početka je izrazio želju da svoju bolest živi ujedinjen s Kristom. Oni koji su ga posjećivali odlazili su utješeni: on je, zaboravljajući sebe, bio zabrinut za druge.

Čak i u bolnici, nastavio je svoj običan život koliko je god mogao: pripremao se za zahtjevne ispite, držao je govore o euharistiji i nastavio podržavati druge, unatoč intenzivnoj boli.

Nikada se nije žalio.

Nudeći bol za ljubav

U posljednjim danima svog života, Marcelo je odbijao jake lijekove koji bi mu ublažili bol, ne iz moralne obveze - jer je nije bilo - već kao svjesnu i slobodnu žrtvu.

Živio je ovu patnju s dubokim osjećajem otkupljenja: za svoju obitelj, za svoje prijatelje, za zvanja i za Crkvu.

Njegov život odražava duboko uvjerenje: svetost nije u činjenju izvanrednih stvari, već u življenju običnog s izvanrednom ljubavlju.

Mir koji dolazi iz molitve

Jedno od njegovih najjasnijih učenja bilo je o unutarnjem životu: "Nije moguće imati koherentan život vjere bez života unutarnjeg mira. A to nužno uključuje molitvu. Jer moliti znači razgovarati s Bogom, a ako razgovarate s Bogom, On vas vodi putem mira."

Reputacija svetosti
Na dan sprovoda, svećenik je vodio službu noseći bijelu odjeću umjesto ljubičaste i zamolio je prisutne da ne mole za njega, već da traže njegov zagovor.

Za mnoge, Marcelo nije bio samo prijatelj ili uzor: bio je živi dokaz da je svetost moguća i danas, usred svijeta, u naizgled običnom životu.

Molitva za Marcelov zagovor, za privatnu upotrebu

MOLITVA

Bože, pozvao si Marcela Cámaru da živi svoju mladost slijedeći Krista, prihvaćajući sveti Križ s vjerom i ljubavlju, posebno kroz svoju bolest, življenu s radošću i kršćanskim mirom; ulijevajući otkupiteljsko značenje u svoj profesionalni rad i sve aktivnosti svog života; i provodeći duboki apostolat, posebno s mladima.

Neka i ja znam posvetiti sve aktivnosti i okolnosti svog života i privući ljubavi Isusa Krista sve one s kojima živim i radim.

Udostoj se proslaviti svoga slugu Marcela i po njegovom zagovoru usliši ovu moju molitvu... Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.