U stvarnosti taj sanjani ljetni plan ispadne sasvim drugačije.
Istina je da nas dočeka nešto opušteniji ritam dana jer barem nema pokušaja pogađanja koje dijete je u kojoj smjeni u školi i kad koga treba odvoziti i dovoziti sa školskih ili izvanškolskih aktivnosti. Ostalo je više-manje napornije jer je tako vruće. Vruće je vani, vruće je u pregrijanom automobilu. Istovremeno hladno je u trgovinama i zatvorenim klimatiziranim uredima, pa te ovi nagli šokovi temperaturnih promjena od nekoliko desetaka Celzijevih stupnjeva još dodatno ošamute, izazovu prehlade i ukočenosti određenih tjelesnih ekstremiteta koji su izloženi valovima hladnog klimatiziranog zraka. Povećane gužve su na cestama, društvenim događanjima, na graničnim prijelazima jer se puno njih iz dijaspore vratilo u posjet svojima i na svoje godišnje odmore.
Raduješ se osvježenju morske vode, ali te dočekaju gužve na plažama i parkinzima. Ljudi poput zombija izlažu svoja istetovirana tijela u oskudnim kupaćim kostimima na roštiljskom podnevnom suncu ne mareći na upozorenja o štetnosti UV zračenja i opeklinama koje to jako sunce izaziva u vremenu od 11- 17 sati. Kao da ne znaju da koža sve pamti, sve upija i skuplja i onda se čudimo odakle porast zloćudnih kožnih oboljenja.
Uz svu gužvu ide i buka glazbe koja trešti sa svih strana, sočnih psovki koje stanu i u prosto proširene rečenice. Složene se više ne upotrebljavaju, jer se uz razgovor obavezno i tipka ili razgovara s nekim drugim na mobitel. Redovi su u trgovinama, redovi su u kafićima, redovi su na koncertima kojih ima skoro svaku večer u tvom ili nekom drugom okolnom mjestu. Loše se spava jer se kasno liježe, ili je sparno ili napadaju komarci… Uglavnom nakon čekanja tog „odmarajućeg“ ljeta, ubrzo se čuje „Samo da ovo ljeto i ove vrućine prođu!“
Eto takvi smo mi ljudi, uvijek sanjamo nešto drugo, čekamo nešto drugačije, nadamo se nečem savršenijem. A to „nešto“ uvijek je jednako ili gore od onoga „sada“.
Psihologija definira zdravu osobu kao osobu koja je sposobna živjeti sada i ovdje s Bogom. I to je zapravo sva mudrost. Kada si s Bogom u bilo čemu da jesi, imaš sve. Jer na kraju sve je prolazno i samo Bog ostaje. I Gospa to kaže u zadnjoj poruci „Radujte se, dječice, i budite radosni i u poteškoćama i imat ćete snage, jer ćete biti svjesni da ste prolazni, i znat ćete Bogu sve prikazivati.“ (poruka 25. 6. 2026.) Mudrost života je biti radostan u onome što imaš i znati Bogu prikazivati ono što živiš. To daje snagu i smisao tvom postojanju i to stvara zapise u vječnosti koja jedina nije prolazna. Kao je Gospa mudra učiteljica koja vidi ovo naše neznanje i nesnalaženje u prostoru i vremenu našeg života.
Mi ljudi nekako uvijek čekamo neko savršeno vrijeme i nekakve savršene uvijete. Čekamo i da se osjećamo spremno i zdravo kako bi nešto učinili, pokrenuli, promijenili… a zapravo taj savršeni trenutak ne postoji. Vidimo i kroz Bibliju da Isus nije nikad imao savršene ljude ni savršene situacije, dapače, radio je sa grešnicima, plašljivcima, bolesnima, izopćenima… Nije imao savršena ozvučenja i sale za govore, nego se snalazio po brdima, na lađama… A na kraju je sasvim nesavršeno završio svoj život potpuno sramotnom smrću razapinjanja. Ipak, što je Isus imao, a mi nemamo? Imao je potpuno predanje u Božju volju! Imao je potpuni pristanak uz Božje sada. Imao je potpuno povjerenje u Oca. I zato je imao mir.
Osnovni preduvjet odmora je mir. Mir oko nas, ali još više Mir u nama.
I ja sam bila na odmoru par dana. Iako je stvarno bilo opuštajuće, bez obaveza, bez gužve jer smo boravili u jednom malom zabačenom mjestu na Pelješcu gdje smo čak bili i skoro sami na plaži, ipak nisam tu doživjela pravi odmor. Doživjela sam ga u molitvi na molitvenom susretu s braćom i sestrama. U zahvalnosti, slavljenju i pjesmi, u zajedništvu otvorenih srca koja dopuste Bogu da u njih izljeva svoju milost. A sve milosti su najprije upakirane u jedan veliki, nadnaravni mir koji ti utiša sve brige, smiri svu anksioznost, rastali svaki strah, opusti sve grčeve u tijelu, uspokoji srce, dadne ti da se osjetiš oslonjeno na tu Vječnu stijenu, ljubljeno od tog Vječnog Života, zaštićeno svezano i privučeno tim konopcima Vječne ljubavi. I shvatila sam kako me više odmorilo tih pola sata dubokog iskustva tog Mira koji je sam Bog i koji ti samo Bog može dati, nego svi dani bilo kakvog izmišljanja godišnjeg odmora.
Zato dragi moji čitatelji, ako se još spremate za godišnji odmor, ako se još planirate odmarati ovoga ljeta, ako smišljate nešto glamurozno kako bi ispunili vaše prazne živote i prazna srca – evo vam puta najizvrsnijega kako se stvarno odmoriti: Tražite Mir Božji i idite za njim i on će dati spokoj dušama vašim. Pravi odmor je odmor u Bogu – zato u vašim godišnjim odmorima ne tražite zabavu izvana, nego tražite Boga i njegovo lice, a onda će iz odmora i radosti duše, doći i odmor tijela.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
